Beogradske novine
t' Slrana 2.
Neđjelja
Beogradske Novlno
1. aprila 1917.
Broj 89.
Ženskog puka, da zadrži gomilu od napada na dvor. Najzad se pojavio ministar pravde KerensklJ, i svojun govorom pokuSao da umlri razdražene Ijude. — Kekao J e: Isključena je mogućnosr svakog porulaja za kakvu protivrevoluciju. Vlaida raspolaže takvim sredstvima, da će u »tanju bitl da svaki takav poku?al odmaJi uguši. Bivši car se već sa svim predao svojoj sudbini. Oomila treba da (ma obzlra, Jer se u dvoru nalaze t bolesnici. Konaćuo se gomiia umlrila, osta,VlIa Je dvor, pa Je pjevajući prolazila kroz ulice. Mlnistru pravde priredjene *u velike lovacije. Za vrljeme trajanla ttemonstracije car Je Jako plakao. OoVorl se, da Je tlli frenutaka cara spopala Živčatta groznica. Rodzianko o položaju na ruskom frontu. Kb. Petrograd. 31. marta. Predsjeduik dmne Rodzianko Javio je članovima dume: Prema vijeitima sa bojižta položaj ondie nije nepovoijan. Proboj fronta ne dolazi u piijanje. U najkraće se vrijeme ne mogu očekivatl odlučne opcracije s obzirom Ba — jugovinu. Uapšenje moskovskog vojuog zapovjednika. Kb. Ziirjch, 31. marta. „Ncue Ziirjcher Zeitung" jav»i* \i Petrograda: Vojni zapovjeidnik u Mo•kvi, gvneral Mrosovskij uapšen je i Movcden u Petrograd. Privrctnena vlada je Jiaredila, da *e uapsi bivšl semnovški genorai Rinian, koji je na grozan nači.n ugti8io utoskovski pokret godnio 1905. C'ijelokupan broj u Petrogradu uapšenih Eca izliosi 4000. Radnički odbor je povjerio kontrolu nad r&Jom privremoaie viadc svojim čianovima čajdžeu, Steklovu, Skobeljevu I Filipov * kont. Ministar predsjadnik knez Lwow je riješio, da u 'Moskvu sazove konfcrcnciju, koja će itaJno bitl na okupu. Radi se na toine, da sc scfjaei obavijesto, tLi sc agrarno pitanje ne može sada potpunot rijošit', nego da *c rijfešenje mora ostaviti ustavotvomoj »kupItini, Uništena zgrada petrogiađsko" glav* uog suda. . Steta iznosi viže miiijardi, (Naročiti brzojav »Beogradsklh Novica«; Beriin, 31. m&rta.. Dopi^nik „Vossische Zeitung''-a »aznajo iz pravničkili petrogradskih knigova: Trećeg dana revolucije uniltena Je ido temclja vciika zgrada petrogiradskog glavnog «uda i zemaljskog su«da, Požar ja uništio *vo spise notarijata petrograđskog glavnog zsmaljskog r.ida, fcao i »piso »vih gradjanskili t loiivićnilr iodjelenja. Uništenjc oviii dokumenata imaoo nedofrlodiie posljedioe. Posvećeni krugovi niisle, da Je samo mjenicama i obveznicama propalo đokaznih dokumenata u vrijednosti preko 200 milijuna rubalja. Uništenje arliive tako zvanog glavnog notarijata, koji u Rnsiji zamjenjuje gruntovpicu, doraJi u pitanje pravnu osnovrn svih pr<xiaja uepokretnosii, fcoje su ir/ršeno u toku poslijednje dvije desetine godina, OShn toga so u arhivi nalaziio više hiljada originalnih opomka, koje se većinom ne inogtt nadoknaditi. Uništeni dokazni dokuinenti još ne riješenih gradjanskih sporo.va prestavijaju vrijcdnost oJ najmanje pola milijarde. Viš© hilja>da njih, koji se nalaze u zatvoruj još pod suidskom istragom, moraćo biti pušteni u slobodu, jer je cio dokazni materijal izgorjeo. Tačna svota svili ovih guhitaka ne može se ni pribtižno utvrditi, jer je i djelo knjigovoJstvo izgorjelo. Kako kotar petrogsadsikog glavnog
zemaljskog suda obuhvata ogroman prostor od Petrograda do Arhangelskog i Vilnc, a u izvjesno.n pogiedu i djelu Rusiju, to će U tome ogromnom prostoru morati nastupiti potpuna pravna nesigtunost, Težnje Ukraiine. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina“) Frankfurt, 31. marta. „Frankfurtcr Zeltung“ JavUa iz Stockholmu: U ,,Djen“-u jc obJavio savez ttkrajinskih progresista izjavu, u kojoj se naglašujc, da državni prevrait mora imati značaj, da ćc se težnje ukrajinskog pokreta ispuniti. Ukrajina traži, da se ukinu sva ograničenja, upotrebtt maloruskog Jezika 1 svojih vjerskih oblika, uvodjenje narodne toritorijalne ukrajinskc semouprave. kao i uvodjenje ranijeg poretka u onim dijelovima Oalicije I Bukovlne. koje Je Rusija zaposjela. * Nemiri u južnoj Rusiii. (NaroČiti brzojav »Beogradskih Novi'nar/. Malmč, 31. marta. U O d e s i Je položaj vrlo ozbiljan. Hiljade pristanišnih radnika obusfavilo je rad. U južnoj Rusiji je notpuno poremečen željeznički saobraćaj, od čega naročito mnogo trpi ruska molđavska vojska. U pristanišnoj oblastl Odese opljačkani su vojnički žitni ambari. Iz Krima se Javlja. da su I tamo lzbill seIjački nemiri. Ratiil ciljevi Ruslje. (Naročiti brzojav „Beograd. N-o\Jna'0. Kopeniiagen, 31. marta. U naročitom članku govori ,,D J e n“ o ciLievfana Rusije, izjavljući, da Ruslja ne može nikako pristatf na sram-otan mlr, pa da mora produžiti rat'. ma i sa promijenjenim ciljem. Priće o uništenju pruskog miiitarizma treba Jeđnom da ufiute. Za Rusiju ie đovoljno đa postigne častne usiove za mir. Ni rat s giadju ne smije se prođužUi. Mi hoćemo mlr, koji če nam oružiti mogućnost za unutarnje razvijanje 1 dozvoliti da se korisdmo dobltcinia, koje nam je revolucija donijeia. To su naši ratni cilje>l. 0 njinia rnora niemačkl n3rod biti Izvješten, Kerenskij u Finskoj. Kb. Kopenhagen, 31. marta. Iz Helsingforsa javljaju: U četvrtak je ovamo stlgao rtiskl ministar pravde K e r e n s k i J. Dočekan je od predstavnika vlasti i velike mase svijeta. Pred Runebergovhn spomenikom položio je Kerenskij jedan vljenac 1 održao govor, koii je završio pozdravom Finskoj. Radnici u Revalu z& rat, Kb. Petrograd, 31. marta, Pomoćui odbor radnika i vojnlka zajedno sa revalskim poslanikom zaključill su, da ne polože oružje dotle, dok nije sloniljeu njemački militarizam, Osiguranje državne imovine. (Narofiti bizojav „Beograđskih Novina") Stocidiolin, 31. marta. Ruski trgo\Jnski krugovi zaiitjevaju od ruske vlađe, da se potpu.no osigura narod* na imovina, željezr.ice, inajdaiu, tvornice od sfrano nijošavine. „Utro Rosij" Javlja, da je moskovski burzanski odbor odlično protestovao protivu namjerc, da se smerikanskom društvit ustupi gradjenje žeijezničke pnige od Moskve do Donskog kotla.
časti, a u isto vreme da se svadja sa susednim stolom, sa šusterima koji mu isto tako ne ostaju dužnl 1 odvraćaju mu duplo više. Kađa ne može sa njima susterinia i ostaiima da izidjc na kraj tek se čuie kako sc okrećo gazdi, kafedžiji: — Tako ja peglaml A što ti gazda Jovo? Sta ti veliš? —• NišČo, niščo! Usimi gazda... — A „niščo, niščo* 1 ?! Sada „niščo'*. Niščo sada kada ja peglain, a pre moj ti gazda Jova sa gospodom. Sa Oustavom kasaplnom, pa sa njiine čak i na kolima se vozi. Jest, ali na Oustava puno prstcnja na rukama, pa puni džcpovi kutija od fiuih cigareta, oa Gustav priredjujc ručkovc. večerc, plaća, časli, a ja, mi, kao da ne plaćamo, kao da đžabe pijemo... — Ama ko ti kaže da nc plaćaš bre bratko! Otpoče ga umiriva‘1 jer vidc da će Jovatiča otpočeti onako klot da iskaljuje svoj nakuplicni <ed i da sc sveti za svu onu svoju mirnoću 1 povučenost dok sc sa nami ,,gospodoin“ nije upoznao I sprijatcijio 1 da mu se kao udobrovolji, sa gotovom cigarom počc mu prilaziti i nuditi ga i sa još mekšijim, umiljatijim glasom da ga uišava: — Ko tl kažc da nc plaćaš? PlaćaŠ bratko te još kaico? Eto vina Imašt Neka tl donesu još, koliko sakašf I pi koliko hoćeš, neka ti je slatko! Ali se brzo od nlega okrenu I Jednu čupavu, obrasle kose i hr^je I raspojasmu priiiku poče odgurivaHi od Jovančetova gtola, — Ti tatno da sedaš, počc ovoga gonitl, da na drugom kirajtt kafane sedtie. — A što brate moj iljepi? Cu se kako onaj češučl se laktovima I obla-
poruo pogledjujući za Jovanče'ov sto, protestuje. — Kako šta? Sasvitn već izišavši iz takta plann kafedžija. Znaš dohro, kada seđneš za njegovun stolom da tc grdi i psuje I onda neću đa zbog tebc još veću Iarmu imam po kafani. — Crnogorac! Cu se zapovednički glas Jovančetov. — Tarno. za drugim astalom da sediš I da piješ za moj račun. Ja plaćam... Ali za mojitn astalosn da ne sedaš. Jer ko si ti i Što si tl bre! Jedan običan taljigaš i nišia više. Ni ti, niti iko za moj mali prst nistc, a kamo li za mojim astaiom da scditc. Jcr ko sfe vi brc i šta ste ?! (a to sc već na sve ostale u kaf.ml oanosilo). Jcdni obični dundjeri, šusteri, toljigasi... ili testeru pod pazuitu uzmete iii čekić u ruke pa gotov zanatl Ovamo sinlto! Ovamo, cimerman da budeš, pa da moraš računati svaku dasku, svaki crcp... More ch! 1 onda ga već niko nc zadrža više. Otpoče tu svojti grdn.u I nlpcdaštavanje svih ostalih zanata, profesija sem njegovoga, cimcrjnanskoga, U ncdelju, poslc podne, gotovo pred mrak svratih tamo, kod 2iče. Jedva se progurtili kroz pune stolove gostiju I sedoh do onc pregrade koja je odvajala tobož salu od kafane & u kojoj je, sall, kafedžija đržao Iseckana drva, kiseo kupus, paprike i druga ,,niczeta“. Odniali za mojim asdalom dodje i sam kafedžija, gazda Jovan. Ali nekako umorna, namrštena. čisto bolna lica. I seđajućl na stolici po svome oblčaju, prvo podvlvši Jcdtui nogu ispod sebe 1 onda niku sa muštiktom i zapaljcnom cigaretom naslanjttjući ]e na porub astaia, gotovo turoono.niračiio mi reče: — Ce go zatvaram kalanata. Ce
Spanjolska ne priznaje nove ri'ske vlade. (Nsročiti brzojav „Beograd. Novina“.) Lugano. 31. marta. Javljaju lz Madrlda: Romanones ne če đa prizna nove roske vlade sve dotle. dok se prilike u Rusiji ne ra. bistre i ne ustale.
RJeiMtkti nnMnsst u rufnoj teUuici. (Naročiti brzojav „Bcogradskih' Novina") Bern, 31. marta. Povodom poiopljejija velikog borbenog broda „Danton“ izjavdjuje „Liberte**: Njemačkaje riješila pltanjeonevidljivostiperis<kopaiobrzom zagnjuravanju. čirasuobranbene mjere sporazumih s11a postale bezu s p j e š n e. Potrebno je, da se pronadju nove obranbene mjere. List žali, što se ,,M o\v e“ vratio nepovrijedjen u Njemačku i što je nekažtijeno potopio tako veliki broj brodovu.
MllJttkCTijeua Ma protlvu „razUoIrA rsse.“ „Rusija će se 1 dalje. kao I prije, boriti protivu osvajačkog duha razbojničke rase“ — to je program Miliukova u njegovoj poslanici ruskim poslanidma u državama četvornog sporazuma. Daikle, miroljtibiva Rr.sila će, ,,kao I prije“. produžiti horbu protivu osvaJačkog duha razbojničkih Nijemaca! Š'Jo granice Njemaćke već od stoiječa nisu porasle, šio se dakle već 1 samom toin činjenicom oprcvrgava gatka o osvajačkom duhu Njemačke — ne će nikako biti nepoznate profesoru povjesnice Miljukovu. Možemo misliti. da Je gospodinu Miljukovu poznat i tok razvitka njegove vlastite otodžbine. Ovom priiikom će za Čitaoca biti od vrijednosUi, da baci kratak pogled na povjesnicu ,,niiroljubive“ Rusije. Kako je postala današnja Rvsija? Koje su bile njene granice prile 500 godina? Velika kneževina Moskva. koja se nalaizi u srcdištu današnje Rusije, imala je kad je Vasiiije 1. umro (1425. godine), samo 300.000 četvornih kilornetara, — danas ruska (Jržava, koja je !z nje postala, hna samo u Evropi povišine 5 i pol milijuna četvornili kilometara, s azijskom površinom 22 i p o 1 m jII j u n a. Besprimjerna je povjesnica osvajačke navale ruske carevine! Svjesni zadaitka proširivaU su veiikl knezovi I carevi Moskve svoj posjed ilme, što su narode, koji sn živiil u okolini, jedan za drugim sllom oružja potčiiijavali svojoj vladavinJL Ta navala za šro veće proširenje otpočinje u većoj mjeri sa I v a n o m III. (1462.—1505.). Ivan je csvojio na zapadu’ obiast Novgoroda do Sjevernog ledenpg,mora. čiju je cijeiu evropsku obalif prisajedinio svojoj državi. Ivan IV. (frozni. (1533.1584.), okrenuo se istoku i Jugu 1 potčinio je svojoj vlastl tatarske Kanate na Volgi (pod čljom se vladavinom cijela Rusija nalazila od 1238.—1480.), zadobio je prlstup Kaspijskom moru I za Sibtr. Idttće stoljećc bllo Je posvećeno zaokruživanju posjeđa. posliie čega Je s Petirom Velikim (1689.1725.) otpočeo nov period v e 1 i k c o *vajačke polltike. Osvajačkl program Rusije u 18. vljeku bio je ovaj: 1. Na sjevero-zapadtt: prođužiti
vraćam dozvolana 1 koncesija natrsg. Ne može se više ovako? — Sta zar još oni? Upltah ga u smehu znajući na koga cilja. — Još! Nikako se ne smlruju. — Pa ođavna le prošlo od kako su blli u Novi Sad i tamo se pobratimili. — Morc sad nešto drugo izmislili. Stefot lončar hoče da pravi sebi neko odelo. Pa našao nekoga šnajdera, a I šnajder isto kao oni i eno od slnoć sc jednako pogadjaju za cenu. — Ama cd kuda itn tolikl novac! Počeh sc ja iščudjavatf. — Kako od kuda lm parite? Cisto uvrcdjeno preseče mc kafedžija. — Ako ti nemaš, ja nemam (1 to Ja neinam“ tako nagjasi, da je to trebala bitl kao neka opomena na moje več malo veće račune 1 veresijc, ko’c sam kod njega več oočeo praktJciratij. A oni, Stcčot lončar, Jovanča clmerman ne da ilt imaju paritc, nego kao da ih pravc toliko lli imaju. Eto sam Jovančata priča kako na krov Sećernc Fabrlke koji pokriva, samo na njemu zaraditi desCt hiljada i više kruna. A Stefot tončarot. šta on radi? Uzme zemlju, a zemJje vidiš, livala Bogu, koliko hoćeš, pa to umesi, ispeče i onda na pijacata svako lončc dve krunc, tri krune... Nc siušajući kafedžiiu počeh da zagledam po kaiani i pogledom da tražim Stefu tončara. Zaista ga primetih kako u ćošku, do samih vrata sedi sa još Jednini koji jc slgurno bio taj njegov šnajder. Njegovo „lalinsko'* prečansko lice sa naiučcnim mekim šeširoin, sa gustim, crnim. rastresenim brkovima na krezubim niu ustima blaženo, srećno se jc smcšilo. I čim spazi da ga posmatram, da bi se kao opravdao što ga još tu, kako sam ga prc podne
rad cara Ivana III. I Ivana 1V„ to Jest progoniti Svedsku s istočnog mora (iz Finske, Estlandiie i L'vlandije), 2. Na zapadu: produžlti ratove cana Aleksija Mihajlovića (1645. —1676.), da se zgrabi Poljska 1 Ukrajina. 3. Na Jugu: prođužhi >ut, koji su označill knezovi 01 eg (879 —912) 1 S v j a t o s I a v (945.—973.). lstači gianice do obala Crnog mora, oslabiti Tursku i spremfci zemljiŠte za nove udare. 4. Na jugo-istoku: produžiti rad careva Fedora Ivanovlća (1584. —1598.) 1 Borisa Kodunova (1598.—1605.), da bi se Kaspijsko more pretvorilo u unutarnje more i čvrsto zauzeo greben Kavkaza. 5. I 6. Proširiti granice u Azij! n đva pravca: prema sređnjoj Aziji radi osiguranja ruske oblasti protivu napada Nomada, i u pravcu prema Tihom oceanu, da bi se Sibiru otvorio prirodan put k moru. Prva tri zadatka bila su u glavnom riješena. U toku stoljeća zadobijeno je svega 66.750 četvornili rnilja (cijela Njemačka obuhvata dartas 9800 četvornih milja); samim ie racom osvojeno u Evropi 16.500 četvorniii milja zemlje. Sam ovaj prirašćaj svrstava se ovako prema pojedinim državama; Od Turske je osvojeno 4132.92 četvome milje. Od Poliske Je osvojeno 8720.57 četvornih milja. Od švedske !e osvojeno 3627 četvomih miija. švedska Je spala na silu drugog stepena, Poijske je nestalo. Turska Je izgubila trećinu svoga posjeda u Evropi; Isto je tako Izgubiia vladavinu na Crnom moru; blla je dakle znatno oslabljena. Da se sve ovo postigne, bllo je potrebno 19 ratova, od koiih je 17 bilo u cilju napada, a samo dva radi odbrane. Za prve je bilo pctrebno 66 godina, a za posijednje samo 2 i pol godine. Piitanja, koja su se Imala riješiti u 19. stoijeću, nalaziia su se u produženju radova prošlog stoijeća, 1. Na sjevero-zapadu, prema postignutim uspjesima u 18. stoljeću, tiebalo je osigurati novu prijesionicu Petrograd, zbog čega se našlo kao potrebno, đa se osvoji Finska. 2. Na zapadu je trebato održati u miru Poijake, koji stt tek od skora bili prisajedinjeni Rusiji, a prema njoj nepriiateljski raspoloženi, zatim oslabiti novp susjede: Austriju i Prusku. 3- Na jugu jc trebalo izvršitl Jstorljski ruski zadatak'*. postepeno otlabfti Tursku. 4., 5. i 6. Pitanja koja su imala da rlješe m Kavkazu, sredujoj Azlji I na dalekom (stoku ostala su za 19. stoljeće ona Ista, koJa su bila I prije. Na sjevero-zapadu cilj je bio u glavnom postlgmit, Finska je biia osvojena. Orattica prenta Svedskoj (prema memorandumu, kojt je general K uropatlkin predao caru 1900.) biia Je „suviše vještačka'*; ona je za nas (Rusiju) nezgodna, ier ona zatvara Finsku od Sjevemog ledenog mora. Poiožaj stvari na tom dijelu naše granice ne može se smatrati zasad kao ispravan". Što se zapađa •■iče, K u r o p a tkin kamakteriše ishode ruske poiitike ovako: ,,Na zapadu Jc prisajedinjenje carevtne Poljske istiua povećalo naše zemljište, ftli Je Jedan d!o naših državniii granica u nepovoljnom položaju, da od Praske 1 Austrije bude s dvije strane obuhvačen. To je blia posijedica sjeđinjenja Njemačke 1 polMčkih priii-
ostavlo, ualazim, diže se, I Još dobro držeći se, pridjc motne smlu I poče mi pokazivati jedno parče štofa. — G. Dobro (ma da jmo dva 1 tri meseca zajedno nikako da ml pravo tme zaparnti). Jeii da će od ovoga biti jedan lep par odeia, pravi „salon ajncug**. Samo skupo brate. Mnogo n;t Ište. Ištie 150 krtma a ja mu dajem 140 i nikako da se pogodimo. — Pa vi bre Štefot od sinoć 1 danas 50 i više kruna popiste samo zbog tih 10 kruna. Nego Stefo, domačin si čovek, brate, i dosta brate! — Poče ga savetovatl kafedžija. — Ja sigurno mi deca plaču! Veselo, u sir.ehu poče mu odgovarati Stefo. — A gdje ti Je Jovanča, pobratim? Upftiah Stefu. — A posvadjasmo se! 1 onda se poče pravdatl: — A 1 nemože, g. Dobro, sa njime čovek. Mnogo grdi brate, mnogo viče. 1 sada ne znnm kuda ode. Aii će lpak dcćii Veselo govoreći sam sebi ode za svojitn astalom i kod svoga šnajdera. — Ode! Zamišlieno nastavl da se žali kafedžija. Tek u ncko doba seti se za kuću. Uze litar vtaa 1 tobož odnese kući da da žen! i decl. Ali mučno da je kučl o>tišajo! I kao da da ncku potvrdu za to svoje mišljenje poče kroz prozorc kafane i vrata da gleda na polju, na ulici l tamo kao da nešto zaista spazi, Jcr iznenada okrenu sa ulice glavu 1 čisto klonulo, ubiveno samo jeknu: — Eto ga! Prvo na spoljuim vratltna na ulazu kafanskom, pa onim drugim, na federima vratima zaista se pojavi on, Jovanča. Šešira natučena do ispod uveta, duga, koščata I namrŠtena bleda lica. Pantalone, koje su Jutros bile :s-
ka srcdnje Evrope. U Isto su vrijeme pogreške naše spoljne politike potpomcigle stvaranJe jake njemačke države. Te su pogreške dale Galiciju. tu člsto msku zenilju, Austriji i pusiile su toj državi, da na Baikanskom poluostrvu zauzme položaj, koji u 18. 3 to]jeću nikako nije imala'*. Napredak Je prema Turskoj na jugu bio neznatan. alt ie za to bilo proširenje na Kavkazu 1 cijeloj srednjoj Aziji vrlo veliko. A sad. na završe:ku. zadaci 20. stoUeća. Oni se mogu lako izvesti iz onog što je biio prije. Opasnost — po Kuropatkinu — koja je postala iz ujedinjenja Njemačke za Rusijit na zapadu mcrala je biti otklonjena. Turska se morala konačno oborlti, Balkan staviti pod rusku vladavinu, Crno more (kao nekad Kaspijsko) stvonti kao domaće more. Sve ovo, što Jc Kuropaikin bio joS 1900. god. označio, imaio se postiči svjetskim ratom. — a to s tim prije, što je Rusija zbog Japanskog rata morala za svagda napustiti ntisao o proširenju u istočnoj Aziji, Da sit se ratni ciUevi Rusije doista pridržavali onih, Koje je označio Kuropatkhi, o tome imamo dokaza l u drugoj, možda mnogo važnijoj Hčnosti: u sadanjem ministru snoijnih posiova, duhovnoj glavi revoluche, Pavlu M 11 j ukovu. U skoro izašlom godišnjaku ,,R j e č i“ za 1916. god., objavljuje on ovaj svoj program: Njemačka ustuna budućoj Poljsk’cj jedan dio Slezije, Poznanjske. ušće Visie i južnu poiovinu istočne Pruske. Austro-Ugarska usfiupa budučoi Poljskcj zapadnu GaJiciju ! Jedan dio austrijske Šlezije; Rumunija dobija Erdelj 1 rumunjski dio Bukovine; Hrvatska, Slavonija, Bosna, Srbija. Crna Oora I Herccgovina obrazovaće iii „Jugoslovensku državu“ ili zasebne države. Ali im je bezusiovno ĐOtreban što ?iri izlaz na Jadrausko more; s icga Srbija mora dobiti južni dlo Drlmarije. Ćeška treba da bude samostaina; ali kako Je Ceška sa svih strana okružena neprijateijskim predjeiima, to se namjejava stvaranje spojnog hodnika od 100 kiiometara širine i 2ii0 kilomctara dužine izmedju Ćeške l buduće Jugoslovenske države. da se tako stvcri veza Ceške s Jađranskim morem. Garigrađ I Dardaneli imajtt pripasti Rusiji; Jemienska se mora ostoboditi od Turske i mora dobiti izlaz na Crno niore; Cilicia I Siriia dolaze pod uticajnu sferu Francuske; Palestina će tiirssti iii Francuskoj ili će bhi medjuuarodna; Egipat, Arapska 1 Mezopotam/ja doćiće pod Englesku. Zapadna obala Male Azije, koja Je trebafa pripastl Orčkoj da je pristala uz sile Četvorncg srcrazuma, pripašće Italiji. Dotle Miljukov. Iz svega cvcg vfdlmo, da ne?na nikakve raztike i/medju carističkog ! Jemokratskog Imperiializma, šta vlšs, Ja ,’e posljednjt još oštriji. Sve jedno ie, 'uski gcncial ili kadetiski revolucijom' ministar; pufevi ruskog bnperijalizma ostaju isti, i mi ćesno dobro učiniti, budemo li ru činjenicu imali nvijek pred očima.
Uažnti izjava ito!ant!ljsko$ rafnog mlnlsiro. Kb. Haag, 31. marta. U odgovoru na intepelaciju o podiJeljenju odsustva radnicima, rekao je ratni ministar: Držltn za svoiu dužnost Javiti komorj, kako u ovai čas »veopšii položaj nlje takove prirode, da bi dopuštao olakšice u poddeljtvaniu odSBstva. eglane, sada isprelomljene. Ne zaopčana prsluka, bez kragne. beliia se preko celog gornjeg dela košttija mx njemu. Stefa lončar i kao hoteći da izbegne, da ga ovaj ne spazi, poče se grčiti 1 pravitl što manjitu na svcjoj stolici I u onom ćošku, Aii Jovančc to kao da vlđe, pa pravo odmah sproči Stefinog stola sede I odmah se ču od njega pretnja Stefi. — Pa tako tl pobra’time, a? Sada Jovanča ne valja ti! Sada ti Je šnajder dobar!... Nego ko si tl opet. Jedan običan lončar l ništa više. Nl ri, ni tvoj šnajder... Ali brzo prekinu jcr spazi kako ga sa drugoga astaia. Ljuba šuster poče s osmehom u očima, zna.utči unapred šta će ovaj govoriti. poče gledati 1 posmatratl. — l’i Ljubo da se ne smeješ! Prekinu ga besno. — Ti nekome drugomc da se smeješ, jer i ti brc ko si... — Otac, hočn II Jovančetu još vina dati! Tiho, poverljivo poče ovamo kod menc da pita Nikolča oca i da pokazuje na Jovanču koji već beše ispružio ruku ka kelneraju da nu Nikolča douese 1 utrapi u ruku staklo sa virom. Kafedžija poče brzo da puši, da se mršti. Znak da se rešava. Da ga odbije, da mu neda. više piće, ou zbog toga neće iz kaiane izići, a hiče još i gore. Počeće onda njega kaiedžiju da grdi. A šio ie najgore odtnah čc početi onu nJegovu, t. j. njiliovu zajeiuičku istoriju. kako su zajedno nosili crep, cigle i vukii kolica. Zato se -eši i rečc sinu: — Daj mu neka pijc i neka pukne! I ncmoguči više da izdrž 5 , aii da nebi mowao pored njega da prodje 1 ovaj ga opazitl, ne kroz kelneraj, nego ovamo, kroz one tobož salc diže se 1 iz svoje sopstvenc kafane ode l izgubi sc na ulicu.