Beogradske novine

i

Broj 249. Kiša ii BcoKradu. Poslije dužeg vremena suše, sinoč oko 6 sati pala je omanja kiša u Beogradu, koja je bar u uekoliko pokvasila sasvim suliu zemlju. Nadjen novčauik.. Na'djcn je crni kožui novčanjk, u kojemu jc bilo 40 helera novca i lcgiiimacija (tzv. „Identitatskarle"), koja g a si na Kalu Ra'divojović sa Umke. Vlasnica može doći po ovo slvari u o bružnu lcomandii za igirad Beograd. Pribirajte žir za isiirauu svjiija. S obzirom na odgajivanje svinja i nestašicu u masti glavna vojna gubernija izdala jc uaređjenje, da se otpočne sa pvikupljanjem raslovog žira po šumama za ishranu i tovljenje svinja. Naročito se preporučuje prikupijanje žira od straue gradjanskog slanovništva, osobito od štrane djece. Priknp’ljeni žir isplaćivaćo se dđinah od strane vojnih uadležnih vlasli, po cijeni od G kruna po 100 kilograma. Vcoma je podesno prikupljanjc žira i od stranc školske omladine uz mulzor avojih nastavnika i učitclja. Dva niaiigup-voia. Beogradskoj poljopiiv rednoj stauici privedena su đvu uhvačena maugup-vola. Oba su vola šuta; jedau je rosašeu slovima ,,lv. Iv.“, a drugi slovima ,,E. K.“ Vlasiiik može doći i nzcli ih u pomcnuloj poljoprivrcdnoj stanici, pošto prethodno polrebnim is])ravama dokaže da su njegovi volovi.

Vijesti iz unutrašnjosti. Težak zločin jedne seijankc. Pišu nam iz Cačka: Oiužnici su u Koti’ažu dočuli, da je seljakiuja Dirin a Ovctić iz Ccrova rodila dijete, koje je poslije poroda pokopala u svojoj baš i Oružuici su se na to u pratnji preilsjednika opštine Nikolo Vranića upuiili spomenutoj seljakinji i počeli je ispilivati: Darinka, vidjevši da je njezin ziočin otkriven i da ne vrijedi sivar tajili, priznala je skrušeno svoj čin. Ona je vodila griješni život, pa kad je zmos la. kupovala je razne trave, kuhala ih i pila da tako pobaei plod grješne ljubavi. To joj jo uspjelo tek ond v lcad js dijelc već liilo dobro razvijeno, gotovo pod sam porod. PobacivSi dijete, ponijela ga je u baštu, iskopaia rupu i saranila gu. Oružnici su na to pošli u ba štu, gdjc im jo Darinka pokazala grob svoga u utrobi usmrćenoga čcda. Prileov jc bio strahovit. Sooski psi jiaujnšili Jješ, iskopali ga i već <lo polovice prožvirli. Ostatak je prcdsjednik opštinv dao odmnh preuijeti na grohtje i sajanili. Protiv Darinke Cvetić po‘dnc5ena js pak prijava c. i k. okružuom sudu u Cačku. StrabovJta smri djc: cta :>0. avgusta 'dogodita s ; u mjesiu 'J’rbunjo — kako nam odanle pišu strašna nosreća, kod koje je zag a.ilo je'dno malo čedo. Toga dana igvah: se -i-godišnja ćerkica Tihornira Markovića iz Trliunje, mala Slavica, u kuhinji k a' bakrenog kolta, u kojom se kuhalo m ijeko. Djevojčica se igrajući suvišo približila kolln: i pala u nj upravo u čam, ka'd je miijcko pofelo da vrijc. Na krik ncsretnoga 'djeteta, priskočiše ukuć.imi i izva'diše ga iz kotla, uo liilo je prekasno. Dijetc je u najstrahovitijim mukama 8 sati docnije pod'eglo zadohivenim ozljr'dama. Tuča. Juvljaju mun i/. Ko.oviue, cin je krajem mjescca avgusta ondje padala tuea i da su pojedina ledcna zrna biia vclika kao ptičjc jaje. Tuča jc uanijcia naročito voču v r eliku šte'u. Dlivačen ratni zarobljcuik. Prcd uekoliko dana uhvaćon j : u Haski ruski zarobljenik ibtvao feelčenk >. isposl.ivilo se, 'ila je kao zarobljcnik ; aposlen u Crnnj Gori, gdje \eli da. jnu sc nije svidjolo pa jc s toga odlnčio p.o I jeći. Od onoga sc vretnena skiiao o:l injesta do mjesta Jiez < ilja, radeći čas kod ovoga čas kod ouoga samo da uzmogne proživjeti. Dosadio rnu već taj život, uli Šta će — on je držao, tla je Husija mnogo Jdiža, <lv ćo u nju doći za dva tri dana, a kad taino ou čiui juu se Htid ne bi vt Ihisiju došđo ni d > konca svijeta. Odlnčio već da se ponovo sam prijavi, ali ga bilo stid. fciad veli n ' će ' iše da bje.žlj nc isplaćitje se.., Zcicuaštvo. Javljaju nain iz Kosoviee: U selu Siupn ima nek.oliko Jica, koja nisu srećna, ako nc učinc štogod protiv narcdjenju vlastj. U prkos zabrane i opomcne ta lica krijuiučarc i trguju lazuom voboin na vciiko, dižuči joj mnjetnim načluom cijenc, zasliižiijiići <ako na račuii siroinašiiog neupućcuog svijeca silnc pare. U toin svoin posiu mii puliijii iz seia u seio, sve i bez nutue ispravc, mame i varaju, i uz malu eijemi kupljemt rolni prodavaiu ti dnigom sclu uz zelcnaškc kamat'e. viedjii tim „trgovciiiPt ‘ bcz do/.vole nalazio sc i jcdan musi'mati. što je vr!o elika i;jcticost. Oblvst ie, doznavši za ra,K : 1 " od PtCv'u’-cr.IIi st ijaka. počeia j t.a pazi i:a tc zelcuašc i polivatala Ih, I pa čc oni morati da odgovaraju i •»dii, • i

Utorak Požar. Javljaju nam iz Kruševca, da je 'on'đjc u noći od 2. na 3. seplenibra oko 1 sat u noći izbio u šupi ondašnjeg trgovca Milana Gačića koji se sad na'dzi u Švajcarskoj, u Dugoj ulici jak požar. Hvaloći požrtvovanoBii susjeda bila j; vatra brzo uguSeua. Supa je do duše izgorjela, ali druge štete nema.

Razne vijesti. Može li da se iikuiie? ^Nj»š narod vjerujc, da klctva možc stići onoga, komc je namijenjena, pa jc se zato i boji, čak ako ova dolazi i od neprijatelja. Covjek iz naroda voli, da ga ni krivog »i dužnog izgrdiš 11 a pasje ime, nego da ga kuncš, pa sve da ti je kletva neopravdana. Moglc bi sc pisati čitave raspre 0 tome, zašto sc čovjek iz naroda plaši kletve i u slučaju kad sc osjeća da je nevin i kad je ubijedjen, da nema pravo onaj, koji kune. Ali to bi nas daleko ođvclo; zato ćcmo se ograničiti na jedan slučaj, koji nam je o ovogodišnjem Preobraženju povodoni toga praznika ispričao jcđan vjerodostojan starac, koji je po njegovim riječima slobođan od predrasuda. Ispričao nam je ovo: „Otac mi je bio učitelj u sclu i tni smo stanovali tt školskoj zgradi odmah do crkve i inalo podalje od scijačkilt kuća. Tek što se u oči Preobražcnju, a poslije vcčcrnje otpustiše djeca iz škole, dodje školski poslužitelj da školu počisti i uredi za sittrašnji dan kao što je to posvednevno činio. Mi smo obično pa i toga dana za to I vrijemc sjedili pred školskom zgradont i i pod iisnatim drvećem uživali u nai staioj večernjoj svježini poslijc žarkog i dana. Škoiski poslužitclj bio je ostarjeli Ciganin, ali vrlo čcstit čovjck s mnogom djecont, od koje je jedan sin već bio ožcnjen. Kad jc poslužiteij svršio svoj posao, ntoji sc roditelji upuste kao obično s njim u razgovor, 1 riječ po riječ, pa izadje, da poslužitelja jako zlostavlja najstariji sin. Odavna je već trpio starac ta zlostavljanja i krio od svijcta; ali, kad mu sc jednom odriješio ježik, on je pričao potanko svoju nevolju. Reče, kalco ga je i tog đana sin nemilosrdno tukao pogolctnim štapom, pa od uuševnog bola okrete se crkvi, skide šfišir s glave, poče da sc krsti i metaniše i ovako da ktme: „0, sveta crkvo i sutrašnje sveto Preobražertje, odazme ntu ruke i oči, da ne ttdara oca i da se slijep potuca po svijetu od nctniia do nedraga!" Moji su ga roditeiji tješili, koliko stt mogli, pa su ga i savjetovali kako stt timjeli, da bi se oslobodio sina-nuičitelja, i tako sc razidjoše. Sulradan jc crkva bila dttpke puna svijcta, jer je Preobraženje ve!iki praznik, a u isli dan je proslavljen i carski rodjendan. Svršila sc liturgija i otpoče molebstvije za cara. Poslije svakog ,,dolgodenstvija“ (svečanc molitvc za zdravlje, dug život i sretnu vladavinu carevu uz redjauje tirula, liojc mu pripadaju) odjekivahu po dvijc prangijc u blizinj crkve radi uveiičanja svetkovine. Ali od jednom odjoknu jedna prangija u nevrijeme. Ljudi se ltialo zgledašc, a kad se s iioija ču i neki žagor, oui se i užiirbašc; ipak sc brzo umiriše, čckajući svršetak bogoslužeuja. Kad smo izišli iz crkve, doznali smo ovo: Opštinskom uredii ponudili su se još dau rauijc dva mlada Cigaitina da o carevom rodjcndaiut pune i pale prangije. a pod uslovom, da int se taj rad uračiina n jcdait dan kuluka, koji su svi zdravi odrasli muškarci imali da vršc; i opštinski ured jc uvažio tu njiliovn ponudu. Poslije svakog pucnja oni su p movo pttnili prangije bavutom i ovai zemljom jako nabijali. da bi pucanj boljc odjckivao. Sad, ili što sn pdveć jako nabijali, ili što jc prangija bila tnožda ioš vrela, ili zbog jednog i drtigog uzroka, dosfa, barut sc zr.pali, a prangija odjeknu i odbaci oba Cigatta od stbe, koji su jc tiad njom nagiiuli, nabijali. Jcdnome odttcse prilikom ckspiozijc sve pršte s obe rukc, tako da su jnu ostali samo goli patuljci, a uz to mu jc barut tako jako oprljio oči, da ie za svagda osfao slijep. Drugi je izgubio kažiprst i srednji prst s lijevc rnke i po malo vid. Onaj, što je gore nastradao, bio jc sin, koga je otac u oči toga dana onako gorko kleo, i on se brzo pomirio sa svojont sudbinom i sprijatcljio s prosjačkint štaponi, idući od sela do scia i proseći uz poznatu pjestnu „daruj rodc milostivi, nn'lostivi plcmeniti!“ ,,Vi ćete možda rcči, da jc to slijepi slučaj. A čime, Boga vam, utvrdjujete to? Da li vašiin iteznanjcm, što ne umljete drugčc sebi da objasnite taj dogadjaj? A ja biit vant ntogao još iušta sličnili dogadjaja ispričati, koji se dešavaju oko nas i posrcdstvom nas i koji svi govorc u prilog vjcrovanju, da osim ovog našeg čulnog svijeta ima još nmogo što šta, što je više tnanje vczatvo s našim bićem, nešto, šio ne poznajemo, ma da je neprestano uz tias, nešto nevidljivo i nconipljivo, čiuie je kic/. i kioz protkan naš živol '.

BEOORADSKE NOVINE Kroz Albaniju do Krfa. PATNJE SRPSKIH (ZBJEGLICA — ZIMI GODINE 1915. (Iz lutjigc Ljtibiše Valića „Doživljajl narednlka Miiadina‘\) (Svršetak.) 1’rekO mosla xia uiazn u Drač, neprestan'o su prelazile nove pomilo izglađnelik, prljavih i namučenth Iju'di. A svaka piovorka, koja jo docnife 'doia/ila, bila jc strašuija i bednija. U jednoj grupi vojnika videh svog kuma Jbvu. Zarasiao u JjraJi i kosi, šinjel tbliko ukaljan blalom, da mu se ni boja ne raspoznaje, uprtio neki zavežijaj na pušku, pa jedva koiačajući ide ohorene glave. Zovnuh ga po jmenu. On podiže ghivu i obazre sc, pa videv me, on se osnachuu: ,,Zar si živ, kume Miladine?“ Poljubismo se i poče mo razgovor ondc, na sred druma. — Ja no znajn Idojim si ti putem iša'o — poče moj kum — ali ovo što mi prcživesmo ne'da se opisati. Pađasmo i umirasmo po zavejanim brdima albanskim. Gladiovasmo kroz C r n u G o r u, k o j a n i z a s o b e H emašo hrane. Ostavljasmo hi1 j ad o s vo j ili dr ugo va mrtvih’ p o p o 1 j a n a m a 'i it r v i n a m a, a 1 i k a d đodjosmo na more, gde ge nadasmo spasn i o'dnioni, naše m u k e p r e v r š i š e tn e r u. Tu na dogledit civilizovane Evrope, čitav jedan narod umirao je od gladi. Ž c n e i d e c u sklanjasmo u rliševine napuštcnili knća, saino da ih, koliko toliko, zaklonimo' o'il studi u liladniTn noćima. U tomo stiže i k ni e t S t e v a sa decom, djacima. Slika Iješe strašna. Doca sva polumrtva, u vojničk i m š i n j c 1 i m a i š a j k a e a m a, k o j e s u u z p u t đ o b i 1 i o'd v o j n i k a, d a se ne po smr z avaju p o guilurama albanskim. I lijih jo dosta propalo na putu... — Kume Jovo! Viđeli meJju decoin m o g a s i n a? — Videh ga ait ga jeđva pozuadoh, totiko je oslabjoi i promenuo se. Ali njihova sreća u S an d j o vani j|u hešo ladja engleskog profesora Bozanketa, na kojoj bešp i naš doktor Slavko, tc decu, ženc i tljake potovarismo, te otplovišo iste lioći. Pos 1 c togađodjoše još jick'o t a 1 i j a n s k e ’Ta <4 j c, ali nikoga ne povedoše! MUkađ 1 snto vidcli da će mo ovde moftttt fjto'duže čekati, načinismo kolebo od trnja i piorske trave, i tako provodismo dane. Po neka ladja 'clodje, te poveze nekoliko stotina. ali što je to prema onirn hiljadama, koje su čekale ? G r o b o v i s r' p s k i li v o j n i k a, koji su s mukom došli 'do mora, pa tn umirali od gla'di, hivali gu sve mn o g o b ro j ni j i. Dodje jedna velika ladja. Govorilo so da je za prestolonaslednika Aleksan'dra i kialja A'ikolu. Videsmo ka'd se kralj Nikola tikrca sa svojfaiii, 1 '# malo docnije 'dodje i naš prostolmias]<£ttiiik Aleksaiidar. Ou ouako slab, jer tek beše uslao iz bolcsti, pogleda po onini gomilama naro'da, pa reče, da ćc on poći sa lcojom drugorn ladjom, a sada tieka se tovari što više naroda. Odgovorišo mu da je to poslednja iadja, koja polazi iz Sandjovaiiija. Pozvah kunia Jovu da bude jiaš gosf, te io veče provedosmo u razgovoru o našem seiul l našiina kod kuće. Sutra dati oko đeset sati đoleteše pet neprijateljskih eroplana, te počešo bacati bombe. 13io sam za ovih pet' godina ratovanja na strašnim mestima, doživeo sam štraliovilih časova, a’i jc taj dan o'd najstrašnijih, kojc doživeli. Bombe su padale na sve slvane i u pristauište, i na varoš, i na put pored mora. Beše prizora od kojib sc krv ledila. Baš ka'd sam prolazio porerl slana u kome je odsco prcstoionaslednik, zašišta u visini bomba. Tresak od koga se zcrnlja potresla, proiomi vazduh. Svx prozori na okolnim kućama poprskaše od stvašnog potrcsa vaz'duha. Sasvini nesvesno pribih sc uz je'đan zid i tako ostadoli nckoliko časaka. Bomha ireše paJa u sporcdnoj ulici, lcvo. Začuli sa ouog mesta, gđe je bomba pala <lo\ ikivanje, a za lim jauk'. Potrča'i na mesto ncsreće da pomognem uko sc štogo'd može pomoći. Videli jezovilu sliku. Čitava jedna ktića srušena, a ispoi njenili ruševina vojniei izvlače mrtve i ranjene. Izncšc upravnika Manojla po licn svog oblivenog krvlju. Bcše još živ, te ga odnosoše. Za njim pukovnika A nd r c j e v i ć a, ali on već bešc mrtav. Ncke žene teško ranjcne, ođnesošo u bolnicu. Teško i sporo išlo jc raskrčivanjo mševina, a pođ njirna Iješe još žrlaVa. Još po neka bomba zatutnji, čas bliže čas dalje. Radcći na ruŠevinama, nismo ni primetili ka<I je došao prestolonaslcdnik. Tek kada zapiia: „Ima li još koga pod rušcvinama?“ jui podigosrno glave i pozdravismo. ,,Ima“, iicše oTgovor i gotovo u isloni času počeše pažljivo izvlačiti jeduog dečaka. Svx žancmcšo kad vidcšo da jc delo mrtvo. Ja pridjoh 'da vidim čijo je delo i poznadoh Manojlovog s i n a. Srco mi se steže pri pomisli na jadnog oca, koji je tolilcc muke prctrpeo da ga. preko strnšnih puteva Albanijc dove'do ovarno, da ga ovde izgnbi. Prcstolonaslednik i njegova pratnja, po'digoše ruke na pozdrav, kad Čuše da je deto mrlvo, a prestolonaslednik upiia jednog vojnika, čijc jo Uete. Vojnik odgovori da je (o sin uprav* nika Manojla. —- • *4+**'l J

II. septembra 1917. — reče on tužno gledajuči za vojnicima, koji odnesoše dete. Podjoli za vojnićima, koji o'dnesoše dete. Svi zbunjcni, pa neznaju ku'da da nose jadnu žrtvu, 'dok jedan ue reče da ga nose u komandu rnesta. Pronesoše ga kroz goniilu narođa, koja js s'a jala pred kućonr i uncše u kancelariju. Niko nije ni slutio da će tu zateći Manojla. Kad unesoše dete, Manoj.lo koji se tek beše povratio od nesvcsti, poglcda po vojnicima i upita gotovo šapatom: ,,Je !i živ?“ Vojnici pod utiskoni strašnog susrcta, jedva Izgovoriše: ,,Mrtav!“ Manojlo satno pokri lice rukatna i gotovo pada na stoliou. Sutra u ix)dne stigosmo na Krf. Iskrcasnto sc kod „Govino" na ostrvo. Sve ono što se je još držalo teškoitt tnukoni, sada poče malaksava'.i i padati. Pahtjc i tnuke našcg poviačenja počeše tražiti svoje žrtve. Iz ladjc snlo većinu morali iznosili, a nekoji su već poslc nekoliko sati it ni i r a1 i p o d tn a s 1 i n a tit a p i t o ni o g o s t r v a. Francuski Iekari u veliko su već radili na stneštavanju i Iečenju ttaših bolesnili i iznenioglilt vojnika. Prancitski vojnici hitno su radili na podizanju haraka i boinica, gdc su smcštani ttaši. Hrane, leba i vina, donosili su nain dosta, ali sve to nije mnogo poinagalo onima, koji več behtt pola mrtvi, još kada sa ukrcaše u Iadje u Draču. Šume maslinove na Krftt oživeše srpskim govorom. Junaci i ntučenici nadjoše u njima zaklona i odmora. Svakoga dana stizale su iadje i donosilc našc vojnike i za nckoliko dana ceo severni deo ostrva bešc prekriljett srpskim iogorima. Niko ttije osiao u Draču, čak bolesnike od tifusa i kolere, koja se počela pojavljivati, prenesoše Frattcuzi na Krf. Bolesnikc od zaraznili bolesti smestiše tta osirvrn „Lazaret", a svc ostale bolesne i izncmogle na ostrvo ,,Vido“. Teškom lnukotn i velikim trudom pošlo je lekarima za rukom, da sttzbiju donekle boleštine, koje su imale široko polje na slabim telinia, od gladi i zitne, izmučenilt srpskilt vojnika. Sinrtnost je bivala sve manja i već drugog nteseca počeše bolnice i ,,Vido“ da se prazni. A1 i n a ,,V i d o“ o k o d v ad e s e t It i I j a đ a s r p s k i lt v o j n ik a i s n u s t i 1 o j e d tt š u; onu srpsku dušu, koja je bila kadra, da predje planine i stene pokrivene snegom, bez leba i skloništa, da prcdje tnore i da umre daleko od svojc kuče, da nnt grob bude široko more samo.

Poruke uredništva. G. Stj. Ilić, Šljivarska 52. Molimo Vas, da sc gledc iircvoda iirijc s nama sporazumiite, jcr tni odabiremo pisce, koje želimo. Stoga se potruđite do nas! G. Lj. J. u Beogradu. „Mali Branko“ početnička je radnja, ra ie ne možemo uvrstfti. G. B. B. ,,Milenko-briea“ razvučetto jc izradjen, a slabo bi koga i zanimao. Gdja Zora Ajvar u Temišvaru. Naši čianci „Kroz Albaniju do K r f a“ ne će izići u posebttoj ktijizi. Knjiga Ljubiše Valića „Doživljaji narednika Miladina", kojtt preštampavaltio, izišla je u Zcnevi uz cijenu od 3 franka. G. B. K. u Beogradtt. Vaša cr.ica „Setimo se“ iiči tia školsku zadaću. G. K. V. u Bcogradu. Gospodine! Manite se pjesni — kovanja! Molitn Vas! Prva strofa Vašeg „soneta' glasi: „Ljubiću te, mila, do posijednjeg dalsa, Ti ma dai me ne ljubiš ni ntalo, Ipak niotne srcu do toga je stalo. Da tc Ijubi dottde, dokgod iina maliai“(!) Nekhn doptsnicima, koji pišu olovkom ili nu obje stra.ne, poručujeino, da im rukopise nc ćemo ni čitati.

Iuanlćne objave. OBJAVA. Stavlja/ se do svcopšieg zttauja, da je ii privatnim kućama strogo zabranjcno svirkont, pjevanjcm, kučnim zabavatna, gratnofonom i t. d. lireko 11 sa.1T noću, osobito pri otvorenim prozorima smetati nočni mir susjeđa. Vlasnicinta gostiona i kafaiu može se od slučaja do slučaja podijelivi, kao i do sada, dozvola od strane okružnog zapovjedništva (obrtno odjclcnje) za održavanje muzičkih i pjevačkilt produkcija do 12 sati noću. lsto tako mogu privatue osobe u iznimnim slttčajevitna kod okružnog zapovjedništva moliti dozvolu za svirattje preko gore izrečcnog vreniena. Svako prekoračenje ovc narcdbc kažnjaVa se policijski novčanom kaznom ili zafrvoront. Vlastiiciina kafana i gositiona može se osint toga i konccsija oduzeti. C. i k. okružno zapovjeđniŠivo Bcograd-grad.

Strana 3. OBJAVA. Naredbom vojnog vrltovnog z«povjedništva vcu'ne uprave br. 308;$8 od 3. aprila 1917. (Zbornik naređaiba vojne uprave u Srbiji IV. komad) za opšte uvedeno ljetnje vrijeme godine 1917., svršava 17. septembra 1917. n jutro u 3 safta naročito računanjc vreinena, trtvrdjenog tom naredbotn. Preima tome se imaju od 17. septcnibra 1917 u jutro u 3 saia svi satovi udesiti za 60 minuta u naza d. Da bi se izbjegle smetnje u javnom saobraćaju, promjene i tome slično, dobija 17. sepiembra 1917. u jutro prvi sat izmedju 2—3 saia dodak A, a drugi sat. od 2—3 sata dođatak B. Udcšavanje javnih satova u smislu ove uaredbe, narediće dotična niadležna zapovjedništva. Beograd, 4. septembra 1917. C. i k. vojna glavtta gubernija u Srbiji.

Izvještai njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlut, 10. scptcmbra. Zapttdno bojište: Front prijestolonasijednika R u ppreclita bavarskog: Na flandrijskom frontu pojačala sc u pojedinim odsjecima borbcna djelatnost topništva satno prolazno. Poslije vatrenog prepada pošla su tiinogostruko neprijateljska izyidnička odjelenja na napad prcniv tiašiii lhiija: Bi1 a s u p o s v u d a s u z b i j e n a. Kod jučerašnjih borbi sjevcrno od S U 0 u e n t i n a potisli su Knglczi naše predstraže kod Harcicourla i V i 11 e r e t a u lieznatnoj širini ttešto una'trag. Naš položaj sjeverno od Hargicourta jutros je rano zaciohijen natrag. Front njemačkog pri.iestolonasijednika: U Cliampagni pošle su u pojedinim odsjecitna francuske izvidničke čete opipavajući naprijed protiv naših položaja. B i 1 e s u rastjerauc. Na sjevcrnom verdunskotn frontu odigraic stt sc tečajem đatia pješadijske borhe. Istoeno od Saniogueusa prodrle su naše napadne ‘čete tt francuske liuije s obje strane uzvisine 344, gdje su natiijele neprijatelju teških gubi'taka, a onđa se povratile s više od 100 zatobljenika. Osim toga oslobodile su ttaše četc 10111 prilikotn jedan vod strijelaca, koji je od 7. 0 . tni. bio opkoljen od Francuza i junačkom sc izdržljivošeu opirao neprijatelju. Na Foss c s u i u e lt a u m s k 0 j šumi vodiia sc borba 11 a nož i ručttim granatama. Do proinjcne u položaju zbog fraiictiskog ttapadaja nije došlo. Istočno bojište: Front maršala princa L’eopold a b a v a r s k 0 g: Izmedjn dviuskog zaliva u 5mnskom i močvamom po'dručju vodile su naše čete uspješne borbe s ruskim ki-tarećitn o'djelenjima, Vojna fronla maršala nadvojv de J 0 s i p a: Rusi i Rumunji ponovili su s jakim snagatna svoje napadaje protiv položaja, koje smo mi izvojevali izmedju trotnske i ojtozske doliue. Neprijatc!j je na svim mjestima vatrom i borliom n t nož bačen natrag i imao jc teških gul> • taka. Maćedonsko bojište: a Sjeverozapadno od malikskftg jezera povpkle su »s:o naše prednjc evie pre'd nadmoćnijim francuskim pri'iskum 'na visove južnoznpa'dno od olividsko^ je zera. 0 mjesccn' avgnstu nijosu sć sit svog lijeta protiv neprijatelja jmvratile j at-ag 64 našo lctilice, 4 su naša osmalra ka balona oborena. U istom razmaku izr> >se gubici našili neprijalelja 37 osmat.i a k Ji balona i najinanje 295 lelilha, o’d kojiti je 126 oboreno iza našib lin'ja, a 169 bilo zapaljeno i oboreno iza neprijalc!jskog fronta. Prvi zapovjediiik glavnog slana pl. Ludenđorif.

Enaleski odgovor na papinsku notu. lvb. Lou'don, 10. septcmlffo. ,,Reuter“ javlja iz Nevv-Voika 9. 0 . m.: Engleska je vla'd^ izvijestila vlahi Sjćdinjenih Država, da je srazmjcvno i/.javama kojc je nćdavno dao Lonl 0:11, o 'd g o v 0 r W i 1 s o n o v 11 a p a p i n s k u notu ujedno i odgovor Englcske.

EHSPOZITURA PEfTBHSKE-UGARSHE KOMERCIALNE BANKE u Beogrudu — Knez Mihojlovo hr. 50. Specijalno odjelenje za šiljanje novaca* ratnim zarobljenicima i interniranima. Osnovna glavnica i priČuve 232.000.000 kruna.