Bitef

Boro Draskovic

Boro Draskovic deluje u svim medijima: u pozorištu (Sofokle, Sekspir, Gogolj-Adamov, Čehov, Ibzen, Pirandelo, Breht, Sartr, Jonesko, Beket, Domanović, Kočić, Mihailović), na radiju [ Alularija, Mera za теги, Tartif), na televiziji (pored TV-drama Kuhinja, Obešenjak, Peta kolona, TV-filma Žena і serije Duvanski put], režirao je seriju Modemi izraz и umetnosti i niz dokumentarnih i putopisnh filmová - Žad, Pekinská opera, Prizori iz Kine, Bies Islandia, Nedelja popadne na Grenlandu], i u filmu ( Horoskop, Nokaut, Život je lep, Vukovar jedna príča), a spreman je za realizaciju projekta Vežbanje srca. Napisao je pet knjiga o fenomenu glume i režije: Promena, Lavirìnt, Ogledalo, Paradoks o reditelju, Kmlj majmuna. Redovni je profesor glume i režije na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Za svoj rad dobio je niz nagrada u zemlji i u svetu. Predstavom Antigona u Njujorku, nakon tri decenije samoizgnanstva, vraca se u pozorište. Dovršava knjigu Dnevnik povratka u kojoj je opisan "slučaj".

Tragikomedija Magazyn gazety: Како treba ¡grati vaše komádé? Janusz Głowacki: Veoma je važno uspostaviti ravnotežu između tragedije i komedije. Ja se trudim da pišem tako istinto da to postaje nevjerovatпо. Ali su početná pozicija i karakteri realistični. Zato ne treba praviti grotesku, počinjati od grotesknog, od lažnogtona. Neki kritičari u svijetu me smatraju nadrealistom, neki za naturalistu. Ijedni i drugi su u pravú. Na kraju našeg veselog vijeka razdvajanje nadrealizma od naturalizma je sve teže. Prestali smo da vjerujemo u bilo kakav smisao, u bilo kóji cilj naših djelovanja, da čemo do bilo čega doći. Izgleda da nam je jasno da nam se blíži katastrofa. Rekao bih

da je najbolji opis svega toga tragikomedija. Magazyn gazety: Vi uglavnom píšete o promašenim Ijudima, autsajderima. Zašto? Janusz Głowacki: Očigledno da ih najbolje osjećam. І па njihovoj sam strani. U Annerici se uspjeh i katastrofa očigledno jedno drugim hrane. Postoji vrio dobra imitacija neba i vrlo stvaran pakao. Nije nikakvo čudo da su mi biiži autsajderi nego farmeri iz Ajove. Mnogo sam osjetijiviji za blaženstvo Ijudi i njihovo trpljenje. Uopšte dañas mislim o životu drugačije nego što sam nekada па njega gledao. Magazyn gazety: Zašto vi malo p¡-

"Za uubav, ne za mržnju ja sam rodena " SOFOKLE, AnTIGONA

sete о Amerikancima (a živíte u SAD)? Janusz Głowacki: ... u stvari Menhetn, Arbat ili novi Švajt su samo kulise među kojima se kreću Ijudi. Ja pišem o Ijudima, o njihovim strahovima, mržnjama, očaju i nadama. To što pisać, koga smatraju autorom Varšavljanki, sa svojim komadima ima uspjeha i na Tajvanu, i Nju Orleansu, u Seulu i u Buenos Airesu, nije 10še... iz razgovora Katarzynę Birelas i Jaceka Szcserbe Magazyn gazety, 9-10. oktobra 1998. godine