Borba, 21. 05. 1994., str. 8

:JDRUŠTVO,

BORBA SUBOTA-NEDELJA 21-22. MAJ 1994.

KAKO FUNKCIONIŠU OPŠTINE U KOJIMA JE OPOZICIJA NA VLASTI — MIONICA

Pod bremenom ćefiri embarua

Osim ovog unutrašnjeg u SO, trpeli smo blokadu od Vlade Srbije, od Kolubarskog

sednik Izvršnog odbora Zivko Đurić

Kada je u januaru prošle godine-

preuzela lokalnu vlast u Mionici, koalicija DEPOS-a, DS, NRS i SNO je izbornu pobedu proslavila kao dotadašnji najveći uspeh opozicije u valjevskom kraju, očigledno nesvesna svega što će je sačekati.

— Na vlast smo došli kao ljudi koji nemaju nikakvog političkog iskustva. Zatekli smo toliko problema, pre svega u komunalnoj oblasti, da nismo znali odakle da počnemo. Našem dolasku na čelo opštine prethodilo je 50 godina nebrige bivše vlasti o svim bitnim pitanjima razvoja. Gotovo sve mioničke firme su raznim ideološkim integracijama otuđivane, tako da sedište u našoj opštini imaju samo „Metal“ i „Fima“. Ipak, građane najviše pogađaju svakodnevne brige: ima li vode, struje, kako funkcionišu telefoni, da li je varošica čista. Sve to nam je u veoma lošem stanju ostavila bivša vlast — kaže predsednik SO Mionica Momir Ranković. :

Inventarišući šta je tokom proteklih 14 meseci uradila nqva garnitura opštinskih rukovodilaca, Ranković priznaje da rezultati nisu baš za pohvalu.

— Još tapkamo oko rešavanja imovinsko-pravnih Đdnosa kad se radi o izgradnji stanice za prečišćavanje otpadnih voda i deponije smeća, a u toku je izra-

·'da projekta za vodosnabdevanje

Vrujaca. Uradili smo jedino 800

metara šljunčanog zastora na putu kroz selo Brežđe. Privredna situacija je uglavnom loša, a jedina svetla tačka je „Fima“, fabrika stiropora, koja se, srećom, blagovremeno snabdela repromaterijalom i sačuvala tržište — objašnjava Ranković, dodajući da je više mioničkih firmi u poslednje vreme promenilo direktore, a veći potresi i štrajkovi izbegnuti su uglavnom zahvaljujući osećaju ljudi „za ukupnu situaciju“.

— U momentu kada smo preuzeli vlast, pozvali smo socijaliste na saradnju, međutim vrlo brzo smo shvatili da od nekakve kooperativnosti u interesu građana, nema ništa — kaže predsednik Izvršnog odbora Živko Đurić.

Kažnjavanje „na dizel“

— Od 45 odbornika u Skupštini opštine, 29 je naših i 16 socijalista. Kad god su imali priliku, iskoristili su je da nas ucene. Tri puta su napuštali sednice Skupštine koje su potom prekidane, jer bez njih nismo imali kvorum. Povlačenjem ljudi, blokirali su i rad Izvršnog odbora. Pokušavali smo da se dogovorimo o saradnji i sa šefom odborničke

“grupe socijalista i sa predsedni-

kom Opštinskog odbora SPS, ali bez uspeha.

'— Ma kako nam teško pao, ovaj lokalni bojkot bismo nekako i podneli — nastavlja Đurić.

— Ali, mi smo, sve ovo vreme od kako smo na vlasti, bili izloženi četvorostrukom embargu. Osim ovog unutrašnjeg u Skup-

štini opštine, trpeli smo i bloka-

du od Vlade Srbije, pa od Kolubarskog okruga, uz ovu, koju svi zajedno trpimo od međunarodne zajednice. Mogu odgovorno da kažem da nam je najteže pao odnos načelnika Okruga Alekse Jokića prema nama. :

' Uprkos dogovoru da seljaci u

liko im je trebalo — kaže Đurić, uveren da je na ovaj način Mionica kažnjena kao opoziciona opština.

Teške premostiv jaz

Na pitanje da li je vlast u Mionici minirala neke akcije republičke vlasti — konkretno, akciju snabdevanja građana prehrambenim namirnicama sa motivom „što gore, to bolje“, kako su to formulisali lokalni socijalisti

Pomoć od „svog“ socijaliste

Dok sa lokalnim socijalistima nikako ne uspevaju da uspostave pravi kontakt, mionički rukovodioci su zadovoljni saradnjom sa narodnim poslanikom u Skupštini Srbije Ljubivojem Davidovićem, direktorom beogradskog „Termoelektra“, socijalistom i Mioničaninom

po poreklu.

Davidović i „Termoelektro“ priskočili su u pomoć i pod svoje uzeli mioničku firmu „Uzor“ koja se našla na ivici propasti, a sada

ugledna beogradska firma sponzoriše uređenje centra što će finansirati izgradnju česme, nedaleko od spomeni

da tako vojvode

Živojina Mišića. U izgledu su i neki drugi oblici saradnje, neoptere-

ćeni ideološkom pripadnošću.

brdsko-planinskim mogu „dizel“ za jesenju sefvu kupovati za novac, navodi Đurić primer, bivši načelnik je samovoljno odlučio da se gorivo daje isključivo u razmenu za robu. — Naša opština je siromašna, seljaci nisu u tom trenutku imali robe koju bi razmenjivali, pa smo tako uspeli da obezbedimo samo 57 odsto potrebne količine dizela, dok su neke „socijalističke“ opštine dobijale onoliko ko-

KONTRAOBABEŠTAJNE AFERE: BEOGRADSKA „OPERA“ HIT U ZAGREBU

Kad su agenti jugo-nosfalgičari

„Nisam došao ovde da se. borim protiv Hrvatske, nego za Hrvatsku, za Jugoslaviju, za pravdu“, znao je govoriti Radenko Radojčić — „Тјидеуи“, civil, saradnik „Opere“ tokom suđenja. Vrlo slično je govorio i u Zagrebu i u Beogradu. Kada je došao na Vojni sud, u Beograd, pod optužbom za miniranje jevrejskih objekata (opština, groblje) u Zagrebu, pitao je čiji je državljanin. Posle je rezignirano konstatovao da je tokom suđenja postao Jevrejin, što i jeste, po majci. Otac mu je iz Crne Gore.

Nakon što je oslobođen, Radojčić je ovako umirivao svoje tužioce i sudije: „Ne brinite, neću ja pobeći nigde. Ako treba, dolaziću ovde svako veče jer i onako nemam gde spavati“. Bio je, po mnogo. čemu, neizlečivi „Jugonostalgičar“. Istovremeno i kontraobaveštajac, čovek sa precizno utvrđenim zadacima.

Zbog toga se može reći da ga, zapravo, niko nije mogao shvatiti dok je ponavljao svoju uzrečicu: „Dok se konji ritaju ždrebad stradaju“. Čini se da je bio potpuno svesan da je u izuzetnom položaju, sumnjiv svakome. Gotovo nepotreban.

Sličan je i Ivan Sabolović, takođe pripadnik „Opere“. Otac mu je poginuo 1944. godine, u partizanima. Po rođenju Hrvat, Sabolovića je, uz majku, odgojio očuh, Srbin. Opet neka nezgodna, „jugonostalgičarska” kombinacija. Na suđenju predstavljen

kao prvi čovek „Opere“, Slobodan Rakočević, pukovnik, poreklom je iz Crne Gore, oženjen Hrvaticom, pa i on, izgleda, ima sentimentalnih veza sa jugoutopijom. Unifarisfi ili nedefinisani

Koliko im je bila mana, ta „jugonostalgičnost“? Teško je odgovoriti na to pitanje. Valja znati da su tada, u JNA, ljudi sa takvim osećanjima bili dvojako tretirani, Ili kao jugo-unitaristi (što je često smatrano specifičnim vidom srpskog hegemonizma) ili kao nacionalnog nedefinisani tipovi bez šanse da naprave karijeru po famoznom nacionalnom ključu koji je samo u JNA funkcionisao jednako ili, čak, bolje nego u Bosni ı Hercegovini. Naravno, vremenom je perfekcionizam u primeni ključa prerastao u karikaturalnost. No, u obaveštajnim službama izgleda da je to bila prednost, sudeći barem po ova tri izrazita slučaja. Čime su.se ti kontraobaveštajci bavili? Postoji više teorija i više imena koja se pominju u vezi sa čitavom aferom u JNA i oko nje.

„Labrador“ je ime koje je koristila hrvatska policija u akciji hvatanja pripadnika „Opere“.

“Otuda u hrvatskoj štampi goto-

vo dosledno korištenje imena „Labrador“.

„Opera“ je pravo, „kršteno“ ima te organizacije. formirane

pri Komandi Ratnog vazduhoplovstva i Protivazdušne odbrane JNA. Njom se rukovodilo preko Saveta za psihološko-propagandnu delatnost na· čijem je čelu bio general-pukovnik · Živan Mirčetić, ujedno i zamenik ko-

mandanta RV najpre generala.

Zvonka Jurjevića, pa Božidara Stevanovića. Članovi tog Saveta bili su general-major Vojislav

· Radović i pukovnik Slobodan

Rakočević. « Dvojica prvopomenutih u

„Operi“, Mirčetić i Radović, nisu.

bili optuženi na suđenju, ali su se potpuno solidarisali sa potčinjenima. To je vidljivo i iz krivične prijave, koju su zajedno sa optuženima potpisali u aprilu 1993. godine, kada su napali dobar deo tadašnjeg vojnog i državnog vrha — optužujući ga u suštini za nesposobnost i preteranu politiziranost, te za odavanje vojnih tajni. Dogodilo se da su optuženi tako pokušavali, na svoj način, štititi državu od onih za koje su mislili da su nesposobni za poslove koje obavljaju!? Organizacija egzotičnog imena, „Opera orientis“, takođe se dovodi u vezu sa ovom aferom, ali indirektno. „Firma“ je Osnovana na inicijativu iz Republike Srpske Krajine, a kao njeni vlasnici pominju se Boško Božanić (ratni predsednik opštine Korenica), Slavko Malobabić i Ra-

4 % |3 ri

denko Radojčić.

opštinama

— Ranković i Đurić kategorički odgovaraju da to nije tačno. — Istina je da se Mionica na-

šla bez svoje trgovine koja bi or--

ganizovala snabdevanje jer je bivša: vlast sve trgovinske objekte dala beogradskom „Centropromu“ i valjevskoj „Divi“. Bili smo prinuđeni da ovaj posao poverimo privatniku, vlasniku firme „Inko“, inače socijalisti po opredeljenju. Tačno je da je akcija sprovedena sa dva meseca

Ta poslovna asocijacija je napravljena da bi se preko nje mo-

·'gao sklopiti ugovor sa JNA o

transportiranju ljudi i opreme

:na relaciji Krajina—Jugoslavija i

obratno. Kako tadašnji zakon o vojsci (JNA) nije dozvoljavao da

зе bavi takvim poslom, morao je -

biti nađen način da se izvrše te transportne usluge.

Slučaj pileta Parađine · |

Poređenja radi, Krajišnici su se prevozili avionima JNA na sličan način kako su na području Hrvatske to pre rata radile fudbalske ekipe „Dinama“ ili „Hajduka“ kada su išle na gostovanje u · zemlji ili inostranstvu. Ta transportna nezavisnost Krajine mnogo joj je:·pomogla u sticanju veće samostalnosti u odnosu na Zagreb, ali i u odnosu na politiku iz Beograda. Bila su to vrčmena tvrdog krajiškog stava da nikada više nema povratka u Hrvatsku, ni pod kakvim uslovima. Na nerazjašnjen i ružan način za aferu „Opera“ vezivalo se i ubistvo mladog pilota, Željka Parađine, u zemunskom kafiću „OK“, 23. januara 1992. godine. Iako je u kafiću bilo petoro gostiju, uz ubicu i ubijenog, slučaj nije rasvetljen na pravi način. Barem što se javnosti tiče.

Parađina je bio Hrvat, jedan od retkih koji su ostali u jugoslovenskom Ratnom vazduhoplovstvu. Rodom iz Stanišića, kod

okruga, uz ovu od međunarodne zajednice koju trpimo svi, kaže pred-

akašnjenja, a epilog je propast “distributera, vlasnika „Inka“, koji je stopostotno bankrotirao jer je robu plaćao u septembru, a dobijao je i mogao da je naplati u decembru. Inflacija je, u međuvremenu, učinila svoje i čovek je posle ove akcije samo mo-

gao da stavi ključ u bravu svojih ·

prodavnica — tvrdi Đurić.

Bojkoti i nesporazumi između socijalista i vladajuće koalicije opozicionih stranaka, koja se našla u mioničkim zamkama vlasti, se nastavljaju po svim pitanjima. Bilo da se radi o tome da Ulica Franca Šentjurca ubuduće treba da dobije ime poznatog mioničkog kafedžije Dragana Kevića, ili kako da funkcionišu organi opštinske uprave.

U poslednje vreme, mioničku političku scenu potresaju i suko-

—bi između pripadnika vladajuće · koalicije. Tako na poslednjoj

sednici Skupštine opštine nije usvojen izveštaj o radu, odnosno o informisanju, koji je napravio Kulturno-obrazovni centar, jer rukovodioci opštine nisu bili zadovoljni načinom na koji lokalni list „Zapis“ piše o ovdašnjim prilikama.

ljudima iz „centra“ to je teško palo, jer su imali značajnu ulogu u izbornoj pobedi vladajuće koalicije, napravivši izborni marketing na kojem bi im pozavidele i daleko veće opštine. Ali, vlast je vlast... Olga Petrović

Sombora, Srbiju i Jugoslaviju je

smatrao domovinom. Tako je i.

radio. Imao je najviše letova od svih pilota. I ne samo to. Dogo-

dilo se da je kod Čakovca napao-

bazu Hrvatske vojske, tvrdeći da su ga napali sa zemlje. Pogodio je hangare sa raketama.

Dogodila se eksplozija koja je

odjeknula sve do Ohrida, na kojem je trajala jedna od onih čuvenih političkih turneja bivših republičkih rukovodstava SFRJ. Kad je čuo što se dogodilo, dr Franjo Tuđman je одтаћ паpustio samit i otišao u Zagreb. Navodno ga je na stolu već čekao puni izveštaj o događaju, sa imenom pilota koji je pucao kod Čakovca.

Prema nekim svedocima, Pa: rađina u zemunskom kafiću · OK“ gine posle kraće prepirke oko toga ko je Srbin, a ko Hrva' i ko kakva prava ima. taj „jugo nostalgičar“ je morao „otputova tija

Posle svega čini se da je „Ope ra“ po mnogo čemu fantomska Kao da se radi o duhu bivši države koji se javio na vrlo neo bičan, surov način. Gotovo d:; se, analizirajući „Operu“, mož: osetiti kako se odlomio koma: istorije na ovim prostorima Prekinuto je sa nekim vrednos tima, a nove nisu ustanovljene Prkos, inat, dišpet, kontriranje jal, ljubomora obuzeli su Južn Slovene i u slučaju, kontraobz veštajaca. ; ;-.- \Borislav SOLEŠ