Gledišta

zultat istorijskog razvoja, pa, između ostalog, kaže: „Pojava građanskog društva i pojava nacija pokazuju nešto ambivalentno. U nacionalizmu uvijek postoji jedna strana koja je potreba nacije za samoodređivanjem, koja je potpuno opravdana i koja je bitmi princip. S druge strane, postoji tendency a da se uporedo sa utvrđivanjem svoje granice, takav zahtjev ne respektira u odnosu na drugoga. Nacionalizam je uvijek sklon tome da drugome zajaši na grbaču. Zato se nacionalizara u XIX vijeku obično pokazuje ne samo kao narodnooslobodilački pokret, koji je opravdan nego i kao jedan ekspanzionistički pokret koji ide za tim da druge naro. de pokori, pa čak i da ih uništava. Treba reći da je i sama građanska kultura isto tako ambivalentna. Ona razumije se, s jedne strane ističe dominaciju jedne nacije i njenu . kulturu, a s druge strane, po ; svojoj ekonomskoj Struktur] i i po svojim osnovnim vrijedi nostima ona je univerzalistič( ka i racionalistička. I kada se > ona konstituira, ona dolazi u ; sukob sa svojom vlastitoto i tradicijom. Postavlja se pitai nje: odakle snaga tim nacionaI lističkim pokretima kada ne : idu za građanskim racionalizX mom, nego kada idu za tim J.tradicionalističkim, povljesl n i m pravima i shvaćanjima. I Koji je tu uvjet? Treba reći d da se tu radi zapravo o iiispreplitanju dviju kultura xi dviju tipova društava. ž Suvremena sociologija je ulvrdila da postoji jedan tip jdruštva koji zovemo narodno D društvo (ne narod u širokom asmislu rijeoi, nego nešto više :ltribalno, plemensko) ... Ono ššto je karakteristika za te gruqpe, to je da kod njih postoji ) [jedna tendency a ono što rtmi danas desto nazivamo moon opolizam da jako drže do ;7toga da se poštuje tradicija i qpravila ponašanja, da se od )ltoga ne odstupa, da se gleda s mepovj ercnj em u svakoga ko obi unosio neke novotarije. Pofftoji naročito poštovanje ne/kih uzoraka, nekih odredenih nmodela. Svako odstupanje od nmodela koji se prenose tradiixijom oštro se osuduje. To se xcSak smatra izdajom vlastite [ggrupe! U uvjetima gradan-

skog društva dolazi do raspadanja te monolitnosti, tradicionalnih vrijednosti, čak dolazi do poništavanja nekih vrijednosti povijesno prenošenih u ime nečega što se zove univerzalno, kozmopolitsko, opće itd. I to unošenje novih vrijednosti, jedne nove kulture, dzaziva konfliktne situacije i u obiteljskom životu i u životu pojedinih profesija, pojedinih grupacija koje tu nastaju iz ekonomskih razloga. Upravo je karakteristično da su neke društvene grupacije naročito izložene tim procesima raspadanja i da najviše izražavaju tu ambivalenciju. Ako bismo pokušali sa toga stanovišta da vidimo koji su to društveni slojevi najviše skloni tim sukob ima, vidjeli bismo da je, u građanskom društvu, proletariat vrlo malo tome sklon. .. .Ali postoji srednji društveni sloj mada je heterogen, koji jeđnom nogom stoji u toj tradicionalnoj kulturi... Njih su privlačile one vrijednosti koje su upravo nacionalisti isticali. Zato su nacionalistički pokreti po svojim crtama upravo nošeni od ovih srednjih slojeva u ko j ima je sukob izmedu narodnoga i kozmopolitskoga društva najizrazitiji.”

RAZGLEDI br. 6/1968.

U rubrici „O pismeneh” ovaj broj „Razgleda” donosi nekoliko interesantnih beleški, od kojih smo ovde izdvojili dve. Pi - va govori o novoosnovanoj nagradi za najuspešno likovno ostvarenje „Nereški majstoii”, koja je prvi put dodeIjena u decembru prošle godine. „Ova nagrada (bar prema izjavama nekih članova DLUM) nastala je kao revolt protiv ispoljenih slabosti i nesti'učnosti pri dodeljivanju već postojećih republičkih i drugih nagrada za likovnu umetnost. Međutim, i pored lepih zamisli i pobuda uprave, kao i celog DLUM-a, oni nisu mogli a da još prilikom dodeIjivanja prve nagrade ’Nereških majstora’ (koja iznosi 5.000 starih dinara) ne podlegnu kod nas već prisutnim sla bostima i time postignu paradoks koji je do sada bio retko

503