Gledišta

Društvene pretpostavke sadržane su u tome što je birokratski etatizam stvorio formaciju društvenih grupa odeljenih od radni-čke klase, koje su postizale društvena preimućstva na bazi birokratske hijerarhije od rada otuđene društvene moći. Iskristalisale su se posebne strukture tih društvenih grupa (posebni interesi, obrasci grupnog ponašanja radl ostvarivanja tih interesa, grupna kohezija, latentne-neformalne strukture društvene moći, statusna struktura, odgovarajući oblici grupne ideologije itd.). Te strukture se prilagođavaju izmenjenoj društvenoj situaciji, i teže đa oslabIjenu birokratsko-etatističku osnovu svoje društvene moći, ekonomskih i društvenih preimućslava, dopune Ili zamene relativno novom osnovom koja bi mogla nastati u privatnosvojinskim odnosima među samoupravnim jedinicama. Pored toga, društvene pretpostavke te tendencije formirane su i na strani radničke klase, ukoliko su pojedine skupine radnika formirale posebne interese, sadržaje svesti i načine ponašanja, unutar odnosa najamne radne snage i etatističkog svojinskog monopola. Takođe, ukoliko skupine radnika u datim uslovima nalaze mogućnost za ograničeno ostvarivanje svojih interesa pomoću privatnosvojinskog ponašanja. U red tih društvenih pretpostavki treba uvrstiti i prodor načina mišljenja i ponašanja koje odgovara privatnosvojinskom ostvarivanju interesa, među komuniste, pa i organizacije Saveza komunista. Ta pojava bitno umanjuje sposobnost komunističke organizacije da dela u pravcu uspostavljanja razvijene društveno-ekcinomske moći radnika i ostvarivanja njihovih interesa pomoću samoupravnog udruživanja delatnosti. Ista pojava povezana je sa tendencijom da se pomoću crganizacija Saveza komunista politički i idejno stabilizuje struktura od radnika otuđene društvene moći i ostvari hegemonija posednika te moći nad radnim masama. lendencija privatnosvojinskih odnosa među samoupravnim privrednim jedinicama, zatvorenim skupinama privrednih jedinica, privrednopoditičkim regionima, bankama i drugim korporacijama itd. u suštini predstavlja formiranje relativno novog tipa svojinskog monopola (od rada otuđene ekonomske moći), koji nužno prati reprodukcija elemenata najamnog rada i antagonističkih odnosa između svojinskog monopoia i najamnog rada. Odnosi proizvodnje u društvenoj celini i ti odnosi u društvenim jedinicama ne mogu se bitno i za duže vreme razlikovati. Društvena sredstva za proizvodnju i akumulirane vređnosti, postaju predmet svojinskog monopola ako se njima upravlja bez neposredne društvene povezanosti i udruženosti radnika i radniii zajednica, tj. ako se radi privatnosvojinskog ostvarivanja interesa jedna celina privrednih sredstava suprotstavlja drugim celinama. Time se ove celine uzajamno odnose kao kapitali, a ne kao sredstva udruženog rada i radničkog samoupravljanja. U tom slučaju, svaki pojedinačni svojinski monopol traži među društvenim grupama izvan radničke klase, a donekle i među radništvom, svoje posebno zainteresovane zastupnike (agente i beneficirane korisnike). U tome leži osnovni izvor i društvenih suprotnosti i sukoba

1479

UCEMU SO SNAGA I SLABOST SAMOUPRAVUANJA