Gledišta

organizatorskim sposobnostima, saradnika nerazvijenih upravnih službi i privilegovanih radnika starijeg profesionalnog tipa. Tri tendencije u odnosima proizvodnje uzajamno se blokiraju, onemogućuju u pogledu daljeg razvijanja, kvahtativnog menjanja i restrukturisanja proizvodnih snaga društvenog rada. Radničko-samoupravna tendencija osujećena je birokratsko-etatističkom, sve više i privatnosvojinskom, a u stešnjenim okvirima svog kretanja i sama često postaje u tom pogledu konzervativna (radnici štite svoje neposredne interese čuvajući postojeću strukturu činilaca proizvodnje) ili se i deformiše pod uticajem privatnosvojinske tendencije. Birokratsko-etatistička tendencija nema izgleda da uspostavi sopstveni način strukturisanja proizvodnih snaga, pa se ispoljava naročito u tom smislu što razloženi elementi etatističke ekonomske moći (lokalni i regionalni centri moći) donekle zamenjuju nemoć privatnosvojinske tendencije da grupiše činioce prcdzvodnje i centralizuje akumuliranu vrednost (lokalne i regionalne integracione celine). Na taj način birokratsko-etatistička tendencija i sama dobija neka obeležja svojstvena kapitalističkim monopolima, u ovom slučaju ograničenih i deformisanih teritorijalnopolitičkom osnovom koncentracije ekonomske moći. Takvi oblici razvijanja strukture činilaca proizvodnje neizbežno se sukobljavaju sa radničkim samoupravljanjem, a kao reakcija na njih jače se ispoljava i privatnosvojinska deformacija radničkog samoupravljanja. Restrukturacija proizvodnih snaga koja bi bila svojstvena kapitalističkoj integraciji neostvarljiva je usled otpome snage radničkog samoupravljanja, a osujećivana i deformisana i usled birokratsko-etatističkih vidova koncentracije ekonomske moći koji se odupiru i onoj ekonomskoj logici koja je zastupljena u kapitalističkom strukturisanju činilaca proizvodnje. 4. ISTORIJSKI IZGLEDI SAMOUPRAVUANJA U JUGOSLOVENSKOM DRUŠTVU Društveni zaplet na prelazu iz ranog u razvijeno samoupravljanje potencirao je društvene protivrećnosti imanentne so cijalizmu; obelcdanio i osnažio prisutne i latentne snage na strani revolucionarnog društvenog napretka i na strani odbrane i obnove prošlih društvenih struktura; i dramatično uskovitlao društvenu svest svih delova društva, izvodeći iz političke letargije i one koji su bili najviše uljuškani vlastitim dobrim položajem, kao i one koji su bili najmanje sposobni da se pobune protiv vlastitog lošeg položaja. Idej-e, politička i ekonomska ponašanja, celokupna društvena akcija osnovnih socijalnih snaga i sve regije strukturisane društvene moći i organizovane delatnosti izloženi su dejstvu snažnih a kontrapoliraniti magneta, privlačnih snaga i uticajnih žarišta koja predstavIjaju različite i suprotstavljene tendencije daljeg razvoja

1486

"RAKOVICA"