Gledišta

društva. Potreseno tektonskim poremećajima, revolucionisano idejama dalekosežnog napretka, nepomireno u sadašnjem stanju i nepomirljivo prema zaprekama na putu ostvarenja u svest i sadašnji pokret duboko usađene budućnosti, društvo ovcg puta zaista ne kao apstrakcija podiglo se na noge. Zasluga za ovaj zvezdani čas pripada samoupravljanju. Da li će taj generator progresivnih ideja, socijalnih aspiracija i masovnog pokreta Ijudi biti dovcdjno moćan da kroz kovitlac u koji je uvukao društvo izvede istinsku i duboku društvenu inovaciju? Kako da natkrili i podseče divlje izdanke kvazikapitalističke tendencije koji su se uz njega parazitski priljubili i u njegove žile pustili svoje otrovne crpke? Kako da istrgne kvrgavo korenje birokralskog etatizma kome slabosti i protivrečnosti samoupravljanja ostaju kao poslednji izvor hrane za napajanje besplodnog i natrulog stabla birokratisanih društvenih grupa koje svoju moć izvlače iz nemoći samoupradjanja, a svoj malograđanski lažni sjaj iz stvarne oskudice znatncg dela radništva? Malo je verovatno da bi bilo koje rešenje zapletene drušlvene situacije moglo da se izvede, a da ne bude bar nominalno afirmisano samoupravljanje i sačuvani elementi njegovih tekovina i njegovog stvamog toka. Eventualno snaženje od društva osamostaljene hijerarhijski uređene ekonomske i političke moći; ili uravnoteženje društvenih procesa na bazi grupnog privrednog preduzetništva, hegemonije ekonomske moći slične finansijskom kapitalu i političke intervencije i arbitraže racionalno uređene saglasno takvoj ekonomskoj strukturi; ili bilo koje dmgo pa 1 ij ativno, prividno i privremeno rešenje društvenog zapleta teško da se može osloboditi samcopravljanja, njegove ideje duboko ukorenjene u draštvenu svest i njegovih tekovina uraslih u draštveno tkivo. Svako takvo privremeno rešenje, u biti konzervativno ih đruštveno nazadno, moralo bi plaćati danak samoupravljanju i tražiti kompromis sa njegovim idejama i praktičnim dostignućima, Ali takva negativna potvrda istorijske snage i vrednosti samoupravljanja ne bi značila njegovu istinsku afirmaciju, pobedu radničko-samoupravne tendencije u razvoju društva, mada je verovatno da bi zametak samoupravljanja u draštvenoj školjki bio zarobljen bisernom oblogom deklarativnih priznanja i slatkorečivog hcemerja. Osnovna slabost današnjeg još nedovoljno izraslog samoupravljanja i jeste u tome što nisu isključeni pokušaji da se njegovi elementi ugrade u način proizvodnje i politički sistem protivrečan bitnoj sadržini samoupravljanja, da tako ugrađeni funkcionišu kao sastojci tuđeg sistema, zarobljeni poslenici za interese i ciljeve koji ođstupaju °d radničkoklasnog fundamenta. Takvi pokušaji neće biti isključeni dokle god samoupravljanje ne bude rešilo ~zagonetku" draštvene reprodukcije, tako da celokupna novostvorena vrednost i sav nagomilani minuli rad služe proširenom obnavljanju i razvijanju života udruženih radmka kao njihova izvorna ekonomska moć i izvor nji-

1487

u cemu su SNAGA I SLABOST SAMOUPRAVUANJA