Gledišta

kurencija njenih nosilaca suprotna njegovom bitnom interesu. U tom pogledu je „cepljenje” radništva prativ kvazikapitalističke tendencije, izgleda, bilo efikasnije nego što je to slučaj u kasnom kapitalizmu, gde kapitalističke korporacije delom uspevaju vezati radničke skupine za interese pojedinačnih kapitala. Grupnosvojinska tendencija nije bila u stanju na istoj osnovi dezintegrisati jugoslovensko radništvo, jer neprestano negirana radničkira samoupravljanjem nije dala materijalne rezultate pomccu kojih bi trajnije korumpirala i u svoj socijalni sistem uvukla značajnije delove radničke klase. Svest i društvena akcija radništva i komunističke avangarde u smislu odsečnog razlikovanja radničkosamoupravnog načina proizvodnje od kapitalističke ekonomije upućuje direktno ka rešavanju kapitalnih pretpostavki razvijenog samoupravljanja. ia taj način istorijski formirana revolucionama svest i akcija trasiraju buduću razvojnu liniju samoupravljanja. Dve napred skicirane karakteristike nagoveštavaju epoh a Inu prednost razvijenog samoupra vl j a n j a sa stanovišta ostvarivanja interesa radničke klase i opšteg društvenog napretka. Razvijeno samoupravljanje sačuvalo bi i bitno razvilo sve što je socijalistićki etatizam preduzeo u smislu materijalnog i kulturnog napretka radnih masa, socijalne sigurnosti i socijalnog izjednačavanja, ah te svrhe ne bi postizalo posredstvom osamostaIjene ekonomske i političke mcći i ne po cenu birokratizacije institucija i organizacija radničke klase, njenog, idejnog, naučnog, kulturnog i stručnoorganizatorskog vođstva, niti po cenu prigušivanja pokretačkih snaga materijalne i duhovne proizvodnje. Njegova epohalna prednost u odnosu na socijalistički etatizam bila bi u tome što bi sve istorijski afirmisane vrednosti i ciljeve socijalizma postizao izvomim pokretom i samodelatnošću radnika. I dalje, u tome što te svrhe ne bi postizao bar ne prvenstveno naknadnim uplitanjem u proces raspodele vrednosti i potrošnje, već radikalnim promenama u procesu stvaranja vrednosti i afirmacije proizvođača. S druge strane, razvijeno samoupravljanje sačuvalo bi pokretačke snage društvenog rada svojstvene proizvodnji vrednosti, bitno ih razvilo do granica njihovih istorijskih mogućnosti, a oslobodilo ih kapitalističkih svojstava koja su postala njihova vlastita stega i negacija. U tom smislu. razvijeno samoupravljanje bilo bi i najzad pronađeni način proizvodnje kojim se definitivno može nadmašiti kapitalistička ekonomija. ostizanje epohalne prednosti razvijenog samoupravljanja u odnosu na socijalistički etatizam i kapitalističku ekonomiju ne postiže se pukim odbacivanjem već revolucionarnim prevazilaženjem njihove sadržine. U odnosu na socijalistički etatizam, nije riječ o anuliranju političke vlasti radničke klase i devalvaciji političkih organizacija, ved o uspostavljanju političke funkcije koja proizlazi direktno iz samoupravnog udruživanja rada i osigurava takvo udruživanje, a ima opredeljujući radničko-klasni karakter dokle

1489

U CEMU SU SNAGA I SLABOST SAMOUPRAVUANJA