Jugoslovenski Rotar

večeri čuli, napominjem роsebice predavanje brata Kešeljevića o Bitolju i o njegovu istorijskom i ekonomskom razvoju. Čitava priredba bila je u svakom pogledu uzorna.

Sva zasluga za osnutak obaju klubova, u Leskovcu i u Bitolju, ide naš R. C. u

Skoplju, osobito pako njegova agilnoga i požrtvovnoga tajnika brata Čemerikića, koji se svojski zauzimao da što pre osnuje u tim dvema gradovima naše rotarske klubove. Za njegov uzoran i požrtvovan rotarski rad u južnom delu naše države svi smo mu članovi našega distrikta vrlo zahvalni.

18 juna 1985. Opet se bilo trebalo dići u zoru, da cela ekspedicija krene prema Ohridu. Najpre smo još pogledali francusko vojničko groblje blizu Bitolja, gde počivaju zadnji počinak 7.000 francuskih vojnika. Silan је dojam što га čine ovi nepregledni nizovi križeva, okruženih zelenjem i bujnim cvećem. Na levo pokazuje nam se oku, na bočini Peristera, negda tako cvatući grad Magarevo, oko kojega su se za svetovnog rata vodili najljući bojevi. Po obroncima Peristera nastavili smo put i ugledali Prespansko jezero u svoj njegovoj krasoti, ožareno zracima jutarnjega sunca. Ovde i na daljnjem putu ginu iz tvoje duše sve predrasude, ovde nema mere oduševljenju i ljubavi prema našoj krasnoj zemlji, koju nam zaviđa čitav svet. Svojim dubokim i bistrim jezerima, punim najrazličitije ribe, bistrim rekama i žuborpotocima, uzorno obrađenim poljima i vešto gajenim voćnjacima, svojim nebotičnim vrhuncima naših južnosrpskih brda pruža ti ova zemlja sve što može da zahteva najrazmaženije oko turista i esteta. Put nas je vodio dalje mimo Resno k Ohridskome jezeru. Ja mislim da je to najlepši kraj naše zemlje. Nemam reči da opišem dolično sve što smo videli ovde i na putu preko Struge, u dolini Drima prema Debru i u divljim romantičnim tesnacima Radike, tamo pod Galičnikom i u manastiru svetoga Jovana Bigorskoga, na visokoj planini Mavrovi Hanovi, na izvoru Vardara, gde smo ponovno došli na svoj stari put prema Gostivaru i Tetovu do Skoplja. Iza tolikog bogatstva, prirodnih lepota i neizrecivih užitaka, eto nas opet u prenatrpanom brzom vozu... (Nastavak u narednom broju.)

BOL OP (O) JU,

(Kratko predavanje održano na dan inauguracije Rotari kluba u Bitolju 17 juna 1935 godine).

Najjužniji grad u Jugoslaviji. Početak njegovog naseljavanja bio je ispod današnjeg Bukova. Naziv Bitolj postao je od reči Obitelj, što nači Manastir, pa otuda mu i ime koje mu stranci daju Monastir; jer je tu prvo bio manastir, svuda u okolini puno je manastira i Manastirišta. Krstaški putopisci nazivaju ga Pelagonijom, a tako se zove i plodna ravnica ispod Bitolja. Grad Bitolj mu je prvobitno ime i Grci ga tako zovu, tek u turskom vremenu javlja se ime Monastir.

10