Jugoslovenski Rotar

gledište potvrđuju i slučajevi: Skadinavske regionalne klauzule, Iberske regionalne i Ruske regionalne klauzule, koji slučajevi nisu ništa naročito dali ovim zemljama, ili, bolje rečeno, ništa dalje no što daje jedan potpun trgovinski ugovor.

CARINSKI SAVEZ

Dok su mogućnosti koje pruža jedan odnos, proistekao iz regionalne klauzule, svedene na medusobnu razmenu dobara u ograničenom obimu, dotle su mogućnosti za jedno ekonomsko zbliženje koje proističe iz jednog carinskog saveza, Veće i pozitivnije, kako u međusobnom odnosu, tako i u odnosu na treće zemlje.

Po pitanju carinskog saveza podeljena su gledišta u ekonomiji.

· Po jednima carinski savez treba da čine države, koje se privredno dopunjuju, iznoseći kao primer ekonomskog zblizenja jednu industrijski razvijenu zemlju sa jednom pretežno agrarnom zemljom. U ovom slučaju carinski savez omogućio bi pravilnu razmenu, odnosno razvitak kako dobara industrijskih tako i agrarnih. Drugi stoje na Sledištu, da carinski savez mogu da čine i dve agrarne zemlje, iako su slične po svojoj privrednoj strukturi, pa i ako ne bi imale za prvi momenat da se dopunjuju u razmeni dobara. Razlozi koji govore za ovaj slučaj, bila bi zajednička spoljna trgovina, a zatim plansko razvijanje svoje industrije. Agrarne zemlje u spoljnoj trgovini, na stranim pijacama, konkurišu jedna drugoj. Stvaranjem carinskog saveza obrazuje se jedno carinsko područje i sledstveno tome vodi se jedna trgovinska politika. Pri takvom odnosu, obe se drzave pojayljuju pri trgovinskim pregovorima kao jedno telo, i umesto konkurencije, koja ide na štetu i jednih i drugih, mogu se postići koristi i za jedne i za druge.

Sto se tite industrije, i tu govore razlozi za jedno takvo zblizenje. Kod agrarnih zemalja, narocito manjih, kao Sto su nase dve zemlje, postoje izvesna industrijska preduzeća. Tu na prvo mesto dolazi industrija za koju imamo sirovina u zemlji, a zatim i ona za koju sirovine uvozimo, ali koja je potrebna narodnoj odbrani.

Jako su radničke nadnice dosta niske; iako postoje i drugi uslovi (razne fiskalne povlastice), ipak je ta industrija po svojoj produkciji ostala mala, i skoro se nikad ne javlja preko granica. Jedan od glavnih razloga jeste svakako malo potrošačko područje. Stvaranjem carinske unije između ove dve zemlje povećalo bi se potrošačko područje, što daje mogućnosti za većom industrijskom radinošću. Svakako da se tu podrazumeva jedna planska industrijska politika, po kojoj bi se imala prvenstveno forsirati industrija, za koju imamo sirovine u zemlji, u cilju snabdevanja i zemlje, kao i izvoza u inostranstvo.

Iz izlozenog moglo bi se zakljuciti ovo:

| Poštujući prvo gledište ekonomista, koji govori u prilog carinske unije zemalja, koje se dopunjuju, ali isto tako konstatu-

494