JUS standardizacija

Isto. tako, razlikovaćemo i artikle kod čaša. Na primjer, masovna čaša za vodu treba da bude robusna i jaka, da bi zadovoljila svakidašnju upotrebu pod raznim okolnostima. Stolna čaša za vodu treba da bude lakša od gornje radi praktičnije upotrebe za stolom. Čaša za vino

treba svojim oblikom da omogući uživanje ukusa

vina, čaša za pivo freba da, i pored sakupljene pjene na vrhu, omogući ustima da dođu u dodir sa tekućinom, tj. mora biti dovoljno široka. Čašica za žestoka pića treba da omogući naglo uzimanje malih količina, a čašica za dezerina jaka pića da pored toga omogući i osjećanje ukusa, što većom širinom dolicaja usne i pića.

Tako dolazimo u neku ruku do osnovnih arlikala. Ovi osnovni artikli mogu dalje imati svoje variante oblika — modele — da bi se zađovoljili estetski ukusi potrošača, a to još dalje može ići oplemenjivanjem izgleda, davanjem specijalne boje, ukrašavanjem površine brušenjem i slikanjem u raznom dezenu i načinu. A dalje unutar svakog mode!a možemo imati razne veličine (dimerzije) predmeta, koje nam još više granaju OVO stablo artikla.

Radi svega gore iznesenogz dolazimo do takovog bezbroja artikala, odnosno modela i veličina predmeta, koji se izrađuju u industriji šupljeg stakla. Uslijed toga u našim fabrikamaleži stotinu tona kalupa, koji omogućavaju proizvodnju bezbroj potrebnih i nepotrebnih predmeta, a od kojih se samo jedan, relativno malen Droj stvarno i koristi. Ovo. je nasleđe stihije u kapitalističkoj privredi predratne Jugoslavije, koja na žalost još i dans ima osjetnog ulicaja na ekonomičnost naše proizvodnje. Ovaj haos pretstavlja još i danas priličnu\ prepreku serijskoj proizvodnji šupljeg stakla, koja je jedino u

stanju da zadovolji rastuće potrebe na jednoj

ekonomičnoj bazi.

Na primjer, jedan savremeni automat za izradu čaša ima kapacitet od 40 kom. u mintiti. Neka radi slijedeće osnovne artikle: 1. masovnu čašu za vodu, 2. stolnu čašu za vodu, 3. čašu za vino, 4. čašu za dezerino vino, 5. čašu Za pivo, 6. čašu za pjenušavo vino, 7. čašicu za žestoko piće, 8. čašicu za dezerino jako piće. Uzevši un obzir da ih radimo samo u jednom lipu i najnužnije dvije veličine, do!azimo do 16 predmeta artikala. Kod prelaska s izrade jednog predmeta na drugi, moramo zaustaviti mašinu, mijenjalii kalupe, te regulisati hod napajača i mašine, Oobzirom na novi artikal. Taj posao traje prosječno dva sata. j

Uzmemo li dalje u obzir da najmanje u roku od 15 dana treba kompletirati potpunu pošiljku Za izvVjestam broj naručilaca — distributera, znači da u lom periodu moramo zaustaviti mašinu 16 puta, tj. prosječno po 9 sata dnevno radi izmjene kalupa. Stajanje mašine radi izmjene ka-

lupa pretstavlja dakle gubitak od skoro 10%

rijene proizvodnje kod ovog jednog jedinog lipa, odnosno modela. Povećavamo li broj modela (Variteta oblika), tada nam iu geomeltrijskoj proporciji raste i procenat nužnog gubilka kapaciteta

'STANDARDIZAČCIJA

mašine, pod pretpostavkom da svi poirošači-di-

stribulteri traže iste modele. | . Neekonomičnost automata je u toliko Veća, u

koliko ima da radi više modela jednog te istog

·artikla. Da bi se spriječila neekonomičnost treba

tipizirati arlikle. Iz daljeg izlaganja ćemo vidjeti da to me ide na štetu životnog standarda, niti vodi »unilormiranju« ukusa, kako tvrde prolivnici svake standardizacije.

_ Naime, kako je društveni standard ovisan OG dva faktora, kvantitetu i kvalitetu proizvodnje, to obje ove komponente treba da idu paralelno u progresu mjeeovogp mpovišenja. Konkreino u ovom slučaju kod stakla, broj artikala može da se povećava u razne modele samo onda kad ka-

- pacitetne mogućnosti proizvodnje budu dozvolile

da se taj broj poveća, a ne na štetu ekonomičnosti proizvodnje. Znači, da se broj modela jednog arlikla može wpovećali tek kad veći broj automata bude radio jedan isti už* broj artikala. No, to ipak ne znači da nije i sada moguće .proizvoditi Više modela. :

Kako tipizacija može da ima jedino osjetnog uticaja na asortiman široke potrošnje, io ćemo ovaj problem kod nje još dalje produbiti. Kod stakla široke potrošnje moramo razlikovali tri vrste artikala — modela: y i

a) predmete svakidašnje praktične i mašovne upotrebe;

b) predmete za usko određene svrhe i Više zahtjeve; j

c) predmete za izv. luksuzne potrebe sa specijalnim estetskim zahtjevima.

U prvu orupu bi spadali artikli za zadovoljenje najširih potreba, njihova proizvodnja bi da!eko premašivala svu ostalu proizvodnju, a cijena bi bila najpristupačnija. Ovi artikli se mogu tipizirati. U drugu grupu bi spadali artikli, odnosno modeli (varieteti oblika artikala iz prve grupe) koji moraju zadovoljiti uže potrebe sa višim estetskim zahtjevima. Tako, na primjer, tu bi spadale garnilure čaša za restoran uređen u odredenom arhitektonskom stilu, lusteri za stanove i reprezenfativne prostorije itd. Oni se ne mogu lipizirati, jer su podređeni estetskim zaihjevima, obzirom na okolnosti upotrebe. Međuim, njih ipak treba proizvoditi u većim serijama, dovoljnim za ekonomičan rad ručne izrade. 'U treću grupu artikala dolaze oni, gdje je svaka serijska proizvodnja stalnih modela štetna, a kamoli tipizacija. To su oni artikli, koji treba da ostave široku inicijativu naručioca i proizvođača za unošenje što više nesvakidašnjeg i umjetničkog. Ovi arlikli — po pravilu dekorisani — spadaju u onu grupu, koja se u našoj dosadašnjoj praksi naziva luksuzno staklo (brušeno, graVi• rano, slikano itd.).

I kod ambalažnog šupljeg stakla imamo opet sličnu mogućnost. I njega možemo podijeliti na tri grupe: ) Ž

a) ambalaža za pakovanje masovnih artikala široke upotrebe;

b) ambalaža za pakovanje artikala izrazito Visokog kvaliteta, kod kojih ovaj treba da bude naglašen izrazitim oblikom ambalaže;

—_.." Me ia e

) | | \ \ [