Književne novine

OE O ar, ya AE

MMDJ 32

Ladislav ŽIMBREK

|____________ _______________-

KMNIJIŽEVRE NOVINE

VAROBNA PJESMA U ONLOBODILAČKOJ BORBI

lesudni povijesni događaji i po-

tresi rađaju junačku narodnu

pjesmu, na kojoj se napaja umorna i klonula narodna duša. U najtežim časovima ropstva priskače narodna pjesma i diže narod do revolta i drži narodnu svijest budnom. Buntovnički i ustanički valovi narodnog protesta o1 Kosovskih i Gupčevih dana — pa do Titovih ponijeli su narod i stvorili njegovu povijest, povijest neprestanih borbi I najkrvavijih žrtava, koje je podnio jedan narod samo "zato, jer je htio biti slobođan i živjeti nesmetan u slobodi.

Naša je narodna pjesma zato velika, jer je bilo naroda, njegovo srce, njegova čežnja. Ona je krik za pravdom i istinom, ona je protest protiv tiranije i ropstva. Ona je to bila jučer, ona je to bila u Oslobodilačkoj borbi. — Narodna pjesma.u prošlosti braniftelj istinoljublja i poštenja: »Nemoj sine, govoriti krivo: ni po babu, ni po stričevima«. Ona je izraz legendarne majčine ljubavi i herojstva majke rodilje, majke Jugovića i Hasanaginice; ona je nosilac narodnog vjerovanja i etosa (»Zidanje Skadra na Bojani«); ona je osudila narodne izdajice (Vuka Brankovića). Ona je klica i zametak bune protiv nasilja: kad 'nmarod bije nepravda, #ad gore domovi i nestaju u pepelu pod tiranskim kopitom čitavi krajevi, narod kaže: »Metnite ženu i djecu u zbjegove, svaki svog Ubite subašu«. Za 'Titova plamena ustanka kaže: »Svaki svoga odaberi ustašu, brani zemlju, kupi osvetnike, briši mahom četnike-izdajnike!« Kad je narodu prekipilo, on je kadar i »sa carem kavgu zametnuti«, a kad ju je zbog nepravde zametnuo, tad čemo se »biti, more, do jednoga«. A Titovi su borci pjevali: »Partizani iz zelene gore, obiđite, Pavelića dvore. Sudite mu, što je učinio: pomorio djecu i djevojke, „pomorio starce i starice, zapunio jame i pećine, opustio sela i gradove, rascvilio staro i mlado, rastavio milo i drago... osvetite zloće od ustaša«.

Suvremene narodne pjesme (koje su'

jednim dijelom sabrane u knjizi »Druže Tito ljubičice bijela«, nastale i objavljene g. 1944 u Topuskom za vrijeme Narodnooslobodilačke borbe) eto neprestano nastaju od 1941 naovamo.

One nose sve karakteristike narodne

pjesničke umotvorine, no u upoređbi sa starim narodnim pjesmama, one se ističu nekim posebnostima. U prvom redu, kako vidim, u njoj imade malo epskih elemenata, naprotiv, najviše se ističu lirski, pa bi po svim motivima i sadržaju bile najbliže bugaršticama i ženskim lirskim narođnim pjesmama. Od bugarštica se opet razlikuju osmercem i desetercem, đok su bugarštice pjesme dugog stiha. U njima naJazimo mješavine epskih karakteristika i motiva junačkih narodnih bpje-

sama; ona se priklanja sad junačkoj ·

narodnoj pjesmi po desetercu, sad bugarštici po broju stihova, i lirskoj na-

rodnoj pjesmi po motivu i sadržaju.,

Njezine opće karakteristike bile bi: kraikoća, jasnoća i mirnoća u obrađi motiva, slobodna obradba događaja u

više verzija, (jer se pjesma brzo pre- ,

nosila iz jednog kraja u drugi), Ona je bogata izvornim uporedbama, slikama i metaforama. Rijetka su epska ponavljanja, Pjesnička je dikcija bogata i živa, jezik svjež i narodan, s majobičnijim uporedbama i lirskim slikama. One su bogate motivima iz Oslobodilačke borbe, i ti se motivi isprepliću sa čisto lirskim i konvencionalnim motivima, koji nju naročito karakteriziraju.

Po broju stihova, ima najviše šezdeset do sedamdeset stihova, rijetko stotinu stihova, a gotovo svaka imade refren, koji je njoj naročito svojstven.

Što se tiče motiva, stara narodna pjesma imade neke motlive stalne, koji su ujedno i sadržaj pjesme. Neki stanoviti motivi daju se različnim junacima, pa je veza između motiva i junaka slaba. Tako na pr. vrlina i hra-

bio drumom koji se odvaja na kraju Peeblesa prema hotelu, koji je izdaleka izgledao kac dvorac, zabrinulo me je malo pitanje: kakvi će biti budući finansiski odnosi između hotela i mene. Ali relativno niska cena za sobu i hranu u tom prilično luksuznom hotelu nije bilc jedino iznenađenje koje sam doživeo u Hydru. "Taj hotel, koji je turistička.tačka Edinburžana, gasvim je malo sličan po životu koji u

njemu teče hotelu iste vrste i sa istom ·

namenom na kontinentu, recimo u Bvajcarskoj, Francuskoj ili pak Italiji. U Hydru je „vladala upravo turobna tišina i mrtvilo i bilo je malo nogućnosti da čovek slobodno improvizira dan,tako kaoštotoradi prosečan evropski turista kada je na dđopustu ili izletu. Ali najneobičnija stvar u tom hotelu bio je gong, čija je funk'cija u životu gostiju bila veoma značaina. Ujutru igtinu da kažem, ne rano — oko osam sati budili su pred evakim vratima tim gongom, Čiji je zvuk čoveka prosto protresao, u podne su zvali njime na ručak; posle podne gong je buđio iz sna i pozivao ha neizbežan čaj; uveče pak, skupljao je goste nd večeru. Gong se u toku jednoga dana toliko puta javljao po hodnicima, pred sobama, pred trpezarijama 1 salonima đa se čovek u tim trenucima osećao kao d: je u konviktu a ne u hotelu.

Na naše pitanje objasnili su nam da gong ima u hotelu zato takav značaj 1 moć, jer hotel nije takoreći samo hotel nego je i neka vrsta sanatorijuma za one koji hoće da se tu odmore i da u potpunom miru, a pre svega u disci-

plinovanom životu, sakupe nove sna- ,

drugi običaji u tom hotelu, potsećali su goste na konvikt. Kad bi se po hodnicima Tazlegli prvi udarci gonga, počeli bi se u hodniku koji vodi u trpezariju 8a-

ge. Ali i pored gonga,

brOst, koja se U jednoj pjesmi pripisuje Kraljeviću Marku, u drugoj se ta vrlina i hrabrost daje Sekuli ili Svilojeviću. Događa se, da osim imena junaka i lica u pjesmi nema ništa povijesno, pa se taliva pjesma naslanja samo na motiv, pjeva o srčanosti junaka, pravdoljublju, i bez obzira na ime junaka, pa čak i na vrijeme i kraj. To se đogađa i kođ suvremene narodne pjesme, u kojoj se različiti motivi rado i brzo priljubljuju, oni su elastični, pa ih ta svojstva čine konvencionalnima. Narodne pjesme, nastale u Oslobodilačkoj borbi, imađu jedno svojstvo, koje im daje posebnu karakteristiku, a koje već istaknusmo, a to je vrlo naglašena lirika. Nema gotovo ni jedne pjesme, koja ne bi u sebi imala lirsku notu, jedna više, druga manje, ali gotovo svaka protkana lirskim nitima. /

Bijela noć je: tiho nebo sniježi, ranjen junak na bojištu leži,

Ranjen jako i od muka ječi to on šalje svojoj dragoj riječi.

Draga moja, moje sunce sjajno,

povenulo ivoje cvijeće bajno,

draga moja, moje rosno cvijeće,

više dragi k tebi doći neće,

'•zmite mi moju pušku šarku,

pozdravite mi i oc i majku

i sestricu mladu kao cvijeće,

da joj bratac više doći neće. ou

(Pozdrav ranjenika)

Što se tiče formalne strane narod-

nih pjesama, s obzirom na sadržaj i

notu, one su potekle iz duboko ranje-

noga narodnog srca, iz kojega još kap-

lje vrela krva, prolivena za slobodu.

Zato je najistaknutija ljubav prema

domovini i narodima te domovi-

ne. »Kad u boju pao mi je ljutom.

riješih poći njegovim putem. Sad ću,

majko, biti partizanka, ja.ću svoga

osvetiti Ranka. Srpkinja me odnjihala

majka, Hrvatica porodila Ranka«. Ili:

Ja sam, majko, dobar borac bio,

za svoj narod život izgubio.

te moli seju, da na grobu sadi cvijeće.

Kad tud naša divizija iđe ·s moga groba nek se ruže vide, da se znađe, da sam borac bio za slobodu život položio. (Cvijeće na grobu)

Slušajući kasnije u Lici različne narodne pjesme one su satkane tako, đa se gotovo svaka od njih odmah pjeva u kolu ili prigodom svečanosti, koje narod priređuje svojim borcima po selima, šumama i cestama dočekivajući nakon boja svoje brigade. Njih dalje prenose borci iz jednog kraja u drugi, pa je tako za mnoge pjesme teško utvrditi, gdje su zapravo prvobitno nastale i nikle, da li na Kordunu ili Slavoniji, u Bosni ili Lici. Qne bi se u uporedbi podudarale s bugaršticama, koje su pjevali ratnici i narodni pjevači ma saborima, selima, po hanovima, hajduci na jataku i putnici

area

— – —

po različnim dijelovima zemlje. Na-.

rodna je pjesma odjekivala tamo, gdje se što važno zbivalo, gdje je narodna duša patila i krvarila. U feudalno je doba pučanin-guslar obilazeći dvorove feudalaca, kako nam je to zabilježio Hektorović, hvarski pjesnik patricij, pjevao: »U ruci mu zlatna knjiga, družba da mu je. Pred njim sluga pisan poje, na čast da mu je«. U doba narodnog ustanka narodni guslar borac pjeva svojem mitraljezu:

Mitraljezu, sadji mi s ramena, nije naša zemlja pokorena,

OJ fašiste, kako vam se čini? Smrt je sada u vašoj blizini, Oj {ašiste, jađena vam nana, platit ćete kuće partizana,

Platit ćete krvave ustaše, platit ćete pale borce naše.

: Moj »Maksime« čelikom te hranim, kad napađam | kada se branim. (Moj »Maksime«)

Nastupom Oslobodilačke borbe narodna je bjesma našla nepresušan izvor. Sve do jedne govore o tom najvećem povijesnom događaju čitave naše historije. U tim se narodnim pjesmama očituje kolekijvnost pokreta, masa naših naroda, koji su kao jedan ustali u borbu protiv tuđinskih zavojevača, ugnjetača i njegovih slugu. Svenarodni uslanak, vulkansko izbijanje pobuna po svim krajevima naše domovine. ognjevite varnice kreševa i pobjede narodne vojske, neviđena junaštva pokretača i rukovodilaca narodnog ustanka, bezimeni partizanski narodni heroji, koje je borba izbacila kao uzore junaštva, aktivitet narodnih masa i pojedinaca u njima, bez obzira, da li je muško ili žensko, starac ili dijete — sve su to povijesni

izvori i vruci, koji napajaju narodnog

pjevača. ~

S obzirom na raznolikost motiva i različitost objekata, koji nadahnjuju navodnog pjevača, narodne suvremene pjesme mogli bismo podijeliti i u nekoliko ciklusa i rukoveti među kojima se ističu oni o Titu; o voditeljici narodnog ustanka — Komunističkoj partiji; o palim herojima i bezimenim junacima borbe, o narodnom jedinstvu naroda Jugoslavije, o narodnoj vladi, o obnovi i izgrađivanju zemlje, o omladini, o izdajicama itd. Najviše narodnih pjesama — koje su ujedno i najljepše i najvrednije — narođ je spjevao Titu, roditelju novoga života i svijeta:

Druže Tito, naše rosno cvijeće, cio narod za tobom se kreće.

"Ti se, druže, na temelju bio, od početka narod predvodio.

"Tito, zemlje naše čedo milo, đa te nije, ne bi ni nas bilo. (Piosma maršalu 'Titu)

"Pine Ios: Spomisuik palim smaucčarima (detakj)

kupljati gosti. Ali vrata su bila' zatvorena. Tek kađ su se sakupili svi ill barem većina, maitre d'hotel svečano je otvarao vrata trpezarije i gosti su počeli polako odlaziti svaki sVOme, brojkom označenom, stolu. U veče je postupak bio još svečaniji ne samo zbog običaja koji vladaju u Hydru nego i zato što je večera bila najsvečaniji deo dana, kako je to uobičajeno kod Engleza i Škota.

Od prvih udaraca gonga uveče, pa do trenutka kada su otvorena vrata irpezarije, kako sam utvrdio posle nekoliko dana, proteklo je uvek tačno pola sata. Gosti, u večernjim odelima, skupljali su se po salonima; mnogi muškarci bili su u tradicionalnim škotskim kostimima živih boja. Razgovori su bili, razume se, konvencionalni i, svojom sadržinom ,nekakva ljupkoironična potvrda Montesquieove geografske teorije, jer su valjda svi bez izuzetka govorili o vremenu, silno ga hvalili ako je bilo lepo celog dana, ili se žalili na ćudljivo leto ako je padala kiša. A pošto se u Peeblesu,

· i uopšte u Škotskoj, događa da bar · dva puta dnevno pada kiša i da je

prava retkost doživeti dan bez kiše (mislim da ih je u celom mesecu bilo tri ili četiri), bilo je prema tome Dpovoda za razgovor o vremenu dovoljno.

Posle večere Be u salonu za igranje razvila interna hotelska zabava, koja se takođe, kao i sve ostalo, silno razlikovala od kontinentalnih. Umesto džez orkestra sedeli su u uglu postariji muzikanti, umesto trumbeta, saksafona i bubnja — klavir, dve violine i viola, umesto modernih plesnih igara — tradđicjonalni valceri, „engleski valcer, polka i tango. Na stolicama uz zidove mnepomično &u sedele majke, bake, tetke i pratilje i hladnostrogo posmatrale Ples. Stariji muškarci bili gu skupljeni u »smoking-roomu« za

attannzWpRnnapngnnuaHRNHHHHHRIHHHHHHHRHHHEHHHHHHEHHHIHHuHHHHWuBHHHBHHHHHHBHHHRRRBRHBHHHHNRHRHHHHHHSHHHNHIRKRHHRHWERRHHRHA

kartama. Mladi ljudi su plesali uzdržljivo, svaka toplija reč bila je izrečena, koliko god je mougće, potajno, brzo i užurbano, a zatim je lice opet bilo ozbilino. Zato nije nimalo neobično ako se posmatraču učini da prisustvuje ritmičkim vežbanjima u kakvom zavodu. Ali, na sreću, te ritmičke vežbe koje okivaju temperamenat nisu dugo trajale. Škotske narodne poskočne melodije su za trenutak izmenile atmosferu u plesnom salonu, čak su i tetke i majke uz zidove oživele, a karte su ostale na stolovima kao da ih se već dugo nije niko dotakao. Staro i mlado igralo je tradicionalne škotske igre bez prestanka i predaha, i, što dalje, to brže i temperamentnije. I odmah je to postala jednostavna zabava puna bujnog veselja i podvriskivanja, smeha i šale, Nisam se, mogao načuđiti kako su mogli sa lakim večernjim cipelama tako po taktu u· darati; takav topot još sam slušao samo kod nas u planinama kad su teško okovame gojzerice udarale u rapavi pod planinskih domova po taktu polke. Gosti, koji su inače ukrućeni i vladaju se po etikeciji, u igranju narodnih igara prešli su ipak i preko toga. Blizu ponoći, kada je igrače obuzeo umor, a etikecija opet pokazala svoju moć i počela opet da važi, hotel je utonuo u ćutanje; samo se još poneki pojedinac šetao po verandi i pušio svoju poslednju cigaru ili Julu.

Sa padina Morfoota, preko retke borove šume i preko razvalina staroga grada, iz koga se, po narodnom pričanju, još uvek može čuti pesma plemića istrebljenih u borbama, duvao je blag vetar i spuštao se s one strane Peeblesa u nizinu prema srednjoj engleskoj ravnici, gde počinju kuće zidane od cigala...

(Odlomak) : Bojan ŠTIH

Druže Tito, oče domovine, primi pozdrav svoje omladine.

Druže Tito, haša mila diko, pozdravlja te malo i veliko,

pozdravlia te i staro ı mlado, druže Tito. ti narodne nado. '

Druže Tito, ljubičice bijela, tebe voli omladina cijela. : (Pozdrav omladine)

Drug je Tito personifikacija svega najmilijega, najboljega i najdražega Prve su narodne pjesme iz Oslobodilačkog rata nastale o njemu, narod mu pjeva kao pokretaču i prvoborcu: na rodnog ustanka. — »Drug nam Tito izdo naređenje, svi u borbu za oslobođenje«. — Za njim kreće cio narod, a on ga predvodi. Da njega nije bilo, ne bi bilo ni nas. Kuda kreće Titova voj ska. tuda narod posipa cvijeće. Njegovom je zaslugom Oslobodilačka borba zahvatila sve dijelove zemlje, i gdje se god pojavi Titova vojska partizanska, tu sloboda niče. S Titom se proslavila sva zemlja, za narodni ustanak jugoslovenskih narođa zna čitav slobodoljubivi svijet.

Slušam ne znam već po koji put na putu iz Topuskoga u Slunj, kako mu se narod Like i Korduna kune. da će se do kraja boriti i donijeti sreću i slobođu bratskom hrvatskom i srpskom narodu. Tito, je otac domovine, uz njega je sva omladina, i njega pozdravlja i voli malo i veliko. On je našoj omlađini nešte najdraže bijela ljubičica. Kao što je bijela ljubičica nešto najljepše i najrjeđe među cvijećem. tako je Tito najdraži od sviju. On pazi svoju omladinu i nosi je na rukama, a ona mu obećaje, da. ne će krenuti s njegova puta, Ona iđe u borbu, »jer sloboda neće doći sama«,

Narođ voli vladu, koju vođi Tito i koji stvara novi „narodni život iza fronte na oslobođenim „teritorijama. Nova će vlada ispraviti nepravdu i uništiti izdajnike. Titovi su junaci narodni osvetnici, koji će suditi fašističkim zvijerima i njihovim slugama. I da nije Tifa, naša bi domovina propala — kliče vila s balkanskih planina. Nadalje, narodni je genij ispjevao neobičnom darovitošću i sugestivnošću niz pjesama o začetnici i voditeljici narodne borbe — Komunističkoj partiji, u kojoj je predočena herojska narodna borba. Sav narod kreće za Komunističkom partijom kao jedsn, jer zna da ga ona vodi u slobodu. O komunistima se izražava najljepše, njima nema premca:

Komunisti, živjela vam ruka, vi ste narod izbavili muka.

Ko ne žali mladu krv da lije, taj je prvi do slavne Partije.

Sto Partija pred svog borca stavi, svaki od njih hoće da ostvari.

Komunisti đaju primjer svima, kako treba platit krvnicima. (Kompartiji)

U ostalim ciklusima narodni pjevač posvećuje najtoplije stihove bezbrojnim i bezimenim narodnim junacima, koji su pali za slobodu tukući neprijatelja. Pjesme o njima narod je isprepleo lirskim nitima i čuvstvima, koja govore o duboku bolu, a i svijesti, da smrt bezimenih junaka nije bila uzaludna. »Hajde, mila, kaži mome. rodu, da sam pao, mlađan, za slobođu — zapjevaj mu pjesmu novih zora, nek je čuje od gora do mora«.

Svaka narodna pjesma, koja govori o velikoj budućnosti naših naroda, odiše dubokom vjerom u pobjedu. Svi napori, sve muke i nevolje partizana — boraca ovjenčat će vijenac pobjede. Tu pobjedu donose ujedinjena braća, jer »složno stupa brat uz brata,

kao Srbin uz Hrvata, a i braća muslimani na našoj se bore strani.

Mi gazimo šume, vodu svom narodu za slobođu.

Pobjeda će naša biti, naša vojska narod štiti.

(Barjak)

I ta će vojska — koja je narođ zaštitila od najvećega i najjačeg neprijatelja u našoj historiji — krvavoga njemačkog fašizma i njegovih slugu

— zaštiti narod i u buduće od svakog neprijatelja naše nezavisnosti i slobode. Narod s takvom tradicijom i narodnom pjesmom ne može i neće biti ničiji sluga, pa ni sluga »starijeg brafa«, koji je prezreo sva herojska djela jugoslovenskih naroda, a koja je djela i borbu ovjekovječila narodna pjesma.

Novosadsko pozorište pripremilo je repertoar za iduću sezonu

Za novu sezonu uprava Vojvođanskog narodnog pozorišta u Novom sadu pripremila je repertoar, Od domaćih dramskih dela predviđena su za izvođenje: »Maksim Crnojević« od Laze Kostića' »Požar strasti« od Josipa Kosora, »Ivkova slava od Stevana Sremca, »Dorćolska posla« od Ilije Stanojevića, a iz strane dramske literature: »Zimska bajka« od Šekspira, »Dosetljiva devojka« od Lope de Vega, »Nedorasli« od Fonvizina i »Dom Bernarde Albe« od Garsije Lorke. Stuđio mladih glumaca i reditelja, koji će se otvoriti u movoj sezoni, takođe ima svoj repertoar, na kome se nalaze isključivo dela savremenih pisaca: »Orden« od Čedomira Minderovića, »Nad popom pop« od Bogdana Čiplića, »Plert sa Amerikom« od Jovana Konjovića 1 »Ka novim obalama« od Mihaila Vasiljevića, Opera će u novoj sezoni dati premijere: domaće opere »Seljaci« ođ Petra Konjovića prema pozoišnom komadu sa pevanjem »Đido« od Janka Veselinovića | klasične opere »Orfej i. Euridika« od Gluka, »Hofmanove priče« od Ofenbaba i »U dolini« od D'Albera, zatim operetu »Kocri ya Stani od BORBOKORI dok će balet VI remjjeru doma ·dela »Đavo na selu« ad Lotke, : e:

Jovan POPOVIC \

a ———<—<—<—=—=

_Josenja slutnja na .

i SAunaou | -

ejući jesenje ruže, sulice zažiže krovove kuća,

| poljupcem budi »elinu zidova do čarobnog bleska, Kao šareni sag se odvija gola sremska ravnica odišuć mirisom gorkim pelena i vreska.

Sitni likovi ijudski riju po kori zemlje, | } sred prostranog horizonta vuku se zaprege pluga.

Strnjike minulih žetvi strš. kraj prozora voza

a kuče cvili na njivi, jer. jadno nema druga.

Sela i salaši, i male stražare kraj pruge,

i prozori s posteljinom, sa cvećem i sa licima,

i pružene ruke, i neznane patnjc — čekanja i čežnje... Ah, male, uboge postaje pod ogromnim vidicima.

šići i stati. Tu prići i ruku dati,

reč jednu reči, tu slušati prisne reči.

zaplakati. Tu potsticati. Tu potresne pokliče čuti. sudbinski zadrhtati, — No jurim, a pruga ječi.

Daljina! Prkosi, mami, da se kupam u njenom bezdnu.

I strše uveli suncokreti ,a sunce čardake gradi,

i dišu kuće kroz prozore, i dahću, dozivaju, čeznu,

i obrani su, ah, već obrani su vinograđi.

Kako je tužno lepo stajati sam kraj prozora

sa poljupcem sunca ha licu, koji ne može zbrisati jesenji, đah, kako je radosno lepo osećati prisustvo mnogih ljudi

sa klicom dela u glavi, po kojoj pada zlatni prah.

Ta čudna tišina. Tiši a što gali, Tišina što budi strah. '

Otegnuto, dugo, beskonačno treperi zvižduk lokomotive. I uskrsnun davne želje, dozivi daljine i budućnosti, i ti nosiš u sebi bezbrojne ljuđe, myive već, već žive.

Gle, dovojka u vrtu. O, kad bi tebe čekala!

Kad bi je obuhvatio oko vitkog, snažnog struka! Kad bi te poznala, i kad bi nemo uzdđrhtala!

Kad bi te oko vrata stegla njena preplanula ruka!

I golubi na krovu. Tako čudno pitomi golubi,

golubi između kobaca »krivenih aerodroma.

Između Maveza metalnih ptica smrti

zar još uvek hrani golube ta neznana Brankova moma?

Tanka plava traka vjijuga između Zalekih brda, Riđe šipražje vrba juriša u nagost njiva.

Srećna na jesenjem sur.cu planduju šarena krda. Odjednom, široko, silno, iskrsne telo „diva.

Dunave! Ti si ponekad zaista plav!

Tako čisto, duboko plav da se pred očima stvara duga. Kako polako, dostojanstveno plovi niz tebe teretni splav. Kako je vedra, sunčana i plava nad tobom vidovita tuga.

A krave, one mnoge krave duboko u tvome naručju,

kako su one stigle tamo na tanki jezik zemljani?

Kao čudne vodene životinje prepuštaju se snenome muku uz šum tvoj tihi, meki, nepreslani.

I bele pege gusaka i plovki

klize po tvojoj plavoj svili kao živi cvetovi.

I oblaci, i stabla, i kuće i plavo nebo ogledaju se u tebi, kao sneni. žuđeni svetovi.

Dunave, stari momče, obesni džine što rušiš nasipe,

što potapaš gradcve i oftimaš dela ljudskih ruku!

Kako si ponekad tih i dubok i nežan i dobar prema nama, koliko čistoće i sreće u tvom Šši"okom draguljnom luku!

Teretni brodovi riju mirno ogledalo tvojih voda, i dugi niz šlepova nosi u neznan skrivene terete. Ti mnogo znaš, Dunave, mnoge vekove si video, ti znaš mnoge noćne tajne, no ćutiš, stari šerete.

Koliko je narođa plovilo tvojim ćudljivim talasima, Mnoge potonule sudbe miruju na tvome neznanom dnu. Ti znaš možda i budućnost, večiti stari mladiću,

i strašna znamenja kriješ u svom vedrom jesenjem snu,

Kuda si proticao, drume naroda, šta si čuo,

šta su upili u sebe tvoji plavi vali?

Obesni titane, silni pitomi džine, . tvoje tajanstveno ćutanje više od nas ljudi zna li?

Sedim na humci iznad tvoga ogledala,

i teskobna sreća me boli u ovom fihom, čistom kutku. Tišina, plavet i san, i priroda oko mene,

a strašna oluja se bliži već u ovom trenutku.

TI tvoja tišina pojačava stostruko eho tih potresa,

i potresi ti i jauci produbljuju tvoju tišinu.

I ja sedim tu nad tobom i gledam u tvoje ogledalo i ispilujem nemu, prozirnu, a neznanu daljinu.

Sunce se kloni zapadu 'za karlovačkih brda. Kuće i brda i voda i horizonti bukte.

Krvave su tvoje vođe, dobri moj Dunave. tvoje tihe tajanstvene vode jezive zgode slukte.

TI suton guta brda obranih vinograda, i i suton se puni šapatom pesama mrtvoga Branka, i senke se vuku po građovima i po selima,

i jeca neka frula u rumenoj seti zaranka.

Oj, Dunave, Dunave,

kud tvoji putevi vode? e . 4 Oj, Dunave, Dunave, šta kriju tvoje vode?

U mraku crno i muklo valjaš svoje hladne vale, neprestano, neodoljivo ususret Crnome Moru,

Reci nam, kako da postanu nepobedive snage male, reci nam kako se plovi u veliku, žuđenu zoru,

Dunave, Dunave! Čekaju nas naši puti. :

Dunave, reko silna, kud vođe tvoje vode?. ; | No Dunav samo teče, zapljuskuje i ćuti, Ja slušam fu ćufnju, i mislim na cenu slobođe. e

Repertoar pozorišta u Ljubljani

za Tnovu Sezomnu

Dramski repertoar za iđuću sezonu Narodnog pozorišta u Ljubljani veoma je Obiman. Pored dela klasičnog dramskog repertoara u velikom broju će biti zastupljeni 1 domaći pisci, od kojih su uzeta u obzir sledeća dela: »Pvornica« od MBtbina Mristana, »Događaj u gradu Gogi« od Franca Gruma, »Vukašin« od Frana Milčinskog, »Krefli« od Ivana Potrča, i »Izgubljeni sin« od Drabosnjaka čijom će se premijerom „verovatno obeležiti 60-godišnjica pozorišta u T,jubljani. Stranu dramsku literaturu pretstavljaće pozorišni komadi: »Henrik IV« ili »Ričard III« od Šekspira, »Britanikus«e od „mRasina, »Seviljski berberin« od Bomaršea, »Žena bez karaktera« od Oskara Vajlda, »Carstvo mraka» od Tolstoja, »Neprijateljis od Gorkog, »Per Gint« od Tbzema, »Pigmalion« od Šoa, »Jelisaveta Engleska« od Andre Žosea,

. nih iugoslovcmskih likovnih umetnika, U'

' »Đavolov general« od Cukmajera, »Gospođa

Bistrica« od H, Suinga, »Belfagor« od Morselia, »Zemlja je okrugla« od Salakrua i »Mrtvi bez pogreba« od Sartra. Premijere opera dače se u manjem broju: »Boemi« od Pučinija, »Falstaf« od Verdija, »U dolini« od D. Albera, »Andre Šenije« od Đoriana, »Romeo i Julija« od Sutermajera, »Seviljski berberin« od Rosinija i »Pikova dama« od Čajkovskog.

STALNI UMETNICNI SALON DUBROV-_ NIKA

ULUH-ova zadruga u Dubrovniku otvorila je u obnovljenim prostorijama jedne istoriske zgrade kod Kneževog dvora stalni Umetnički salon. Tri prostorije u kOjima su izložena na prodaju dela savreme'

metnički predmeti iz keramike + OP ređeni su u starom dubrovačkom stilu.