Književne novine

Čedomir MINDEROVIĆ

. Majska mesečina

AKU NOĆ pesmo — ostani da se belasaš Na mesečini Tamo gde je žaboravljem, Davno Jedan Udotrajali autobus bez točkova i volana, Biće tišina Ne O ne Debisi se neće čuti Biće samo kratkotrajna bleda svetlost Nad Pristaništem, Oblapo?nih, Nad, mojim, gradom u kome sam, još u dečaštvu „osetio udarce goveđe žile po tabanima Prvu noć Drugu noć Treću moć Laku noć Laku noć Laku noć pesmo — ostani da se belasaš · ·Ostav \ Ostani Ni taj mrtvi autobus Ogromma odbačena sabunska kutija Od bakelita . Nikada neće krenuti Kao ni moja potonula džumia, Nigde Ni put Dubrovnika Ni put Detrošta Laku moć besmo i - Ostani tako kao pergamenat . Iti kao ruža — moja bela ruža odlaska u tišini, sva infantilma, sva rascvetama Sada je mesečina, Svuda

Nad, svim, usnulim, ulicama, Beograda, koji nikadqa. ·

luđe misam, voleo

Zašto

Nad Yrmazlistalim, Studenmtskim, igom, koji je jedna boema”

Neprekidma,

Otkako znam a sebe

HAJEK

„OKRUGLI STO“ vodećih evropskih književnih · mesečnika koji je zajedno. _weh askih C ijižć vi a Org gradu „poslednjih dama HBvropska „Zajednica pišaca prvi pokušaj „opšteevropskog

OVU

ispitivanja si-

tuacije periodične štampe. Učešće predstavnika petnaest evropskih „zemalja (konkretni- . je: trideset inoštranih i četrmaesi jugoslo-

venskih časopisa) davalo je stvarno dosta

ı Savezom. jugoslo- | POPNE Rra

aprila Ove godine. (Comes), bio je,

široku osnovu kako za to ispitivanje, tako i za ·

razgovore o mogućnostima saradnje, i mada smo se iz Beograda svi ražišli sa osećanjem smirenosti, ne čini mi se da smo tu uzgrednu priliku iskoristili u oba glavma pogleda zaista najbolje kako se moglo. Svoju smirenost imamo da zahvalimo činjenici što se takav

susret (u najmanju ruku prvi put posle drugog ,

svetskog rata, možda uopšte prvi put) ostvario, ·

što smo se upoznali i što smo se mogli sporazu-– meti, barem za početak, o uzajamnoj razmeni

naših časopisa, što se doduše laiku čini nečim.

potpuno po sebi razumljivim i jednostavnim, a što je međutim ipak stvaralo beskrajne teškoće. Što se tiče ostalih posledica, moglo. bi se reći da su ti koji su od tog sastanka očekivali prilič=

no mnogo bili đonekle razočarani, dok su prin~ ,

cipijelni „skeptici bili na kraju ipak samo pokolebani u svojoj skepsi, ispostavilo se da kada nije moguće ustanoviti ·ni-i

kakva opšta pravila mnogo nerešenih pitanja, posebno što se tiče odnosa časopisa socijalističkih i nesocijali-

stičkih zemalja, koji su na kraju krajeva u vezi · sa čitavom književnom, ali i političkom situaci- .

jom Evrope našeg vremena, da je u najmanju

saradnje i kada ostaje ·

ruku otvoren put individualnoj saradnji onih.

koji za nju imaju pravi interes. j

ı 'Kao svi međunarodni književni susreti, na kojima sam poslednjih godina učestvovao, trpeo 'je i taj pre svega od jednog osnovnog nedo-

statka: od mmogotematičnosti, koja, ograničava ·

. pravi dijalog (jer jednostavno svako govori O ' nečem drugom) i skoro isključuje mogućnost . konkretnog rešavanja konkretnih stvari. Kao na ·

svim susretima koje je organizovala Evropska

Zajednica pisaca postavilo se i ovde u prvom”

planu pre svega pitanje odnosa između knji- ·

ževnosti Zapada i Istoka, Organizovanje takvih '

razgovora je istorijska zasluga Bvropske Zajed-

nice, jer je ranije za njih nedostajala bilo kakva”

baza. I na beogradskom susretu slušali smo sa

obe strane mnogo proklamacija o uzajamnoj sa- ~

radnji i dubljem upoznavanju. Na obema stranama su, ipak, istovremeno te opšte deklaracije bile propraćene nizom stalno istovetnih ograđa.

To što jedni drugima prigovaramo u suštini je '

izolacionizam, nedostatak osnovnih uzajamnih

informacija. Socijalističke zemlje svakako nisu ni u istorijskom, ni u kulturno-političkom smi- ·

slu, što se tiče odnosa prema zapadnoevyropskoj

književnosti, nikakva jedinstvena celina. Ipak

o većini možemo poslednjih godina sa čistom .

savešću reći da znamo sve osnovno (i sa rezervom slučajnosti izbora i zakašnjenjem informa~

cija, koja se posebno tiče Čehoslovačke, sva-

„kako sa uzimanjem u obzir „režijskih troškova“ ”

.. nekritičkog snobizma, koji svakako nije naša specijalnost), posebno iz velikih zapadnoevropskih književnosti (ponekad čak i više nego to). U fome svakako ništa ne može izmeniti ni izvesno demagoško zloupotrebljavanje takvih stva

9

> 181

|

Mesečina |) + U svim predgrađima ovog pustošnog maja Nad cihuskim trapezom u pustoj uWkleloj Sati

7 nedalelco Nad svim, mapuklim, odbačemim, bahkelitskim i kutijama Nad svim, mojim, kontimentima Pesmo Siyom, mog globusa Laku noć Laku noć Sirom, globusa O me

Ni Debisija

Ni moje korake nećeš čuti Niti beskrajnu čudesmu priču Tog

Zaboravljenog

Autobusa

Laku noć pesmo ; Laku noć tako

U azjedemoj fosforescenciji bez Debistija

U močvayama

U žibom

Patetičnom

Veselom

Pesku uzaludmosti

U Hamburgu — na crnim, koktelima Yastajanja U njujorškoj luci — E#llunad zelenim vodama

' beskraja U Amsterdamu — gde misam čuo Pasiju bo Mateju Nigde Nikad, t Neće se čuti kako izdišu, fotografije Ni pisma . i

Kako grcaju,

Lažljiva, pisma |

Bajata lecederska srca, pavčad šaremog stakla što krcka pod nogama što se vuku u nedođim

Reči

Rečš DIE, · ·

· Ni: kako veme Enigmatičnoa, Melanholija razglednica Ni: moj dah, :

Ni moj krvotok

Ni medeljni klarineti

U Tore a Mare

Ni ruža ta — moja. bela, Yuža odlaska

ri, iako je u beogradskoj diskusiji jedan od gogorunika „istoka“ naivno izneo kao uspulni dokaz svoje „naprednosti“, što je „već“ 1963 g. objavio nekoliko priča Pranca Kafke. U tome ne može ništa izmeniti ni opšte poznata činjenica da se izdavačka praksa u nekim zemljama socijalističkog. tabora razlikuje, ma primer, od prakse jugoslovemske, čehoslovačke i od prakse drugih zemalja. Ukoliko hoćemo zaista iskreno da sarađujemo, ne možemo tu saradnju da predstavljamo kao kulturno-političku „intervenciju“ u odnose i probleme ma koje. druge zemlje: tako na primer mi teško možemo stvamo pomoći našim italijanskim prijateljima u borbi protiv mešanja političke i crkvene cenzure, o kojima je govorio na primer Đankarlo Vigoreli; ne mogu ni naše zapadnoevropske kolege da izbore za bilo koju zemlju našeg tabora, u kojoj je to još aktuelno, na primer bitku za izdavački prodor-. ili objektivnije kritičko ocenjivanje takvih pojava kakva je upravo Kafka, Uostalom u diskusiji je bilo s pravom imeto da je problematično iz odnosa prema Kafki izvoditi

8

LO | O

Ni moj mrtvački san, . ! ab. BRE ite

Na crvenim, uwzglavljima | KOI

Svih, meridijana i

Laku noć

Laku noć Sada :

Ostani tako da se belasaš ma mesečini ·

Biće samo Mwratkotnajna, bleda Svetlost ·

I dugi dugi mrak PRREJL:ON,

Preko svih razloga a

Preko svih godina

Preko svih zanosa ;

Preko svih sivih peščanih,dojki trajanja u, ovoj majskoj, mazohističkoj metastazi

U kojoj su svi vikendi zastali

Bez točkova }

Bez volana

Laku noć Laku noć FosJoresciyaj tako pesmo moja — pesmo bež urme Fosforesciraj tako pesmo moja — pesmo bež i maslova

Fosforesciraj tako Sva YTascvetana, · Kraj čudme olupine tog mrtvog autobusa izgrebanih, ispranih, ispržemnih, boja

Pesmo moja bez reči . : i Nije to onaj moj mustang o kome ti mikad } nisam, govorio

Sađa bez mogu — ali ome se propinju

Sada bez nozdyva — ali se one ludo, sve luđe šire Sta je :

Šta je to

Biće tišima ;

I nad Pristaništem, Oblapornih

I nad, goveđim žilama rascvetanim, od, udaraca

Prow mwoć i c

Drugu noć

"Treću noć |

I mad sivim, peščanim, dojkama trajanja,

I mad žutom metastazom, svih, razloga, izgubljenih,

| a, kratkotryajhoj podbwloj majskoj mesečini

Mrak ; |

I tišina

I smrt . n

'Kao nad, Đroim, * mad, poslednjim, poljupcem, u ” podzemnim, galerijama Madam, Tiso

Kao u mekdj kabali bez ikakvog znaka

Kao kod, Bodlera ' : ?

Nad zaboravljenim, đečačkim, prerijuma — ču

desnim, prerijuama, Amerike

DM OKRUGLIM STOLOM.

evropskih literarnih revija

na pnime?, svetski značaj Bezruča, značaj „jednog i drugog Nerude“ (češkog i čileanskog), Nezvala i Volkera, Adija i Atile, Emineska i Njegoša...

U Beogradu se govorilo i o drugoj grupi problema, koju treba razjasniti da bismo u književnoj saradnji između Zapada i Istoka konačno krenuli dalje: o mekim opasnim političkim predrasudama, koje utiču na gledanje na književnosti socijalističkih „zemalja i kod onih naših književnih kolega kod kojih bi se to najmanje očekivalo. Pokazao sam to za beogradskim „okruglim svolom“ na članku Alberta Moravije u pariskom „Pigaro Litteraire“ (br. 980). Ako Moravija sasvim uopšteno govori o niskom. umetničkom nivou književnosti socijalističkih zemalja, ako upoređuje njihov postrevolucionar– ni kulturni razvoj sa „varvarizacijom“ italijanske kulture početkom srednjeg veka, ako slika kulturnu politiku komunističkih partija u zemljama u kojima je socijalizam politički pobedio, kao apsoluino ~ „gušenje umetnosti“, ponavlja jednostavno samo meke stare teze organizatora

ra ua amar rar ruzan munara napu IL auuu iz auuu Ja oi Inu uIuni nu uzi uzi u Ir uu munuRII Ir umu air ri nu ruz aruir ir rnuiurup uuu ru ue nur sur muz uuu iu sru uuu uuzuuuui— |

U današnjoj situaciji najpoštenije je da se, tako reći, svako stara o sebi i uklanja u svojoj, vlastitoj zemlji prema svojoj svesti i savesti do sada postojeće prepreke za, širenje i uzajamnu konfrontaciju stvarnih književnih vrednosti raznih jezika, pogleda na svet i umetničke

provenijencije.

jednostavno, jedinstveno merilo kulturno-političke naprednosti.

Mislim da je u današnjoj situaciji najpoštenije da se, tako reći, svako stara o sebi i uklanja u svojoj Vvlastitoj zemlji prema svojoj svesti i savesti do sada postojeće prepreke za širenje i uzajamnu. . konfrontaciju stvarnih književnih vrednosti raznih jezika, pogleda na svet i umetničke provenijencije. Uz to je ipak još stalno potrebno u Jmjiževnim odnosima između Istoka i Zapada, pre svega Što se tiče naših zapadnoevyropskih kolega, razjašnjavati niz elementarnih stvari. O jednoj grupi tih problema govorio je na beogradskom susretu ijstakmuti jugoslovenski književnik Oskar Davičo: ona bi se mogla sažeti u pojam odnosa vodećih kulturnih zapadnoevropskih metropola prema literaturama i kulturama malih evropskih naroda (što je, razume se, u “vezi na primer i sa njihovim odnosom prema literaturama neevropskih naroda). U današnjem Svetu, u kome se samo za poslednjih deset godina promenilo više nego nekada za čitava Btoleća, treba se definitivno odreći predstave da se svetska Wnjiževnost „Odigrava“ samo u Parizu, Londonu, Njujorku ili u Rimu. Pitanje odnosa velikih književnosti prema književnostima takozvanih malih naroda nije, kako je ukazao Davičo, danas pitanje sentimentalnog dobročinstva, nego pitanje jednostavnog respektovanja vrednosti, U književnostima svojih naroda predstavljaju na primer Andrić ili Krleža već skoro pet decenija ono, što u njima tek poslednjih nekoliko godina počinje da otkriva i zapadna Hvropa. Tu gube oni koji to otkrivaju tek danas. Ko gubi, nastavlja Davičo, jeste onaj ko do sada nije otkrio,

„hladnog vafa“, koje se, razumljivo, đanas nalaze u protivurečnosti sa onim, što je već prodrlo (i čak kada su to samo odlomci) i do saznanja

prosečnog zapadnoevropskog čitaoca, koji već.

nešto zna na primer o Solženjicinu, ' Ćosiću, Voznesenskom, Brandisu, Mrožeku, Novomeskom, Njekrasovu, Bobrovskom, Mnjačku, Bulatoviću i nizu drugih.

Moravijine misli o odnosu umetnosti prema komunizmu se u nekim tačkama dodđiruju s po=

gledđima koje je izneo Rolf Hohut u polemici ·

sa L. Mnjačkom. Moravija dopušta da u zemljama gde su komunisti u opoziciji, komunizam može inspirisati „direktno ili indirektno umet-

nost veoma živu, polemiku, beskompromisnu; ·

međutim alto je komunizam na vlasti, polemički motiv nestaje, manifestantno se zamenjuje motivom glorifikacije“., Ni Moravija ni Hohut ipak ne dopuštaju da političkom pobedom pokreta, u

kome pisac traži put ka ostvarenju svojih sop- .

stvenih predstava, on prima u svom. stvaralaštvu još veće moralne obaveze od onih kakve ima prema kapitalističkom društvu pisac koji se u njemu oseća samo kao svedok, nikako kao moralni žirant svega što se u njemu odigrava. Rekao sam u beogradskoj diskusiji da nas stvarno mogu kritikovati kao posebna lica sa stanovišta da li i kako izražavamo suodgovornost: nema razloga za zabašurivanje da i mi među sobom imamo u političkom i književnom pogledu svakojake konjunkturaliste. Ipak postavljati pitanje da li kao Mmjiževnici uopšte možemo. ostati komunisti u zemljama u kojima je socijalizam pobeđio, znači na najuvredljiviji način moralno diskreditovati pre svega one, koji se sa stanovišta svojih komunističkih etičkih ideala bore

To je došao tremutak, stavi kapetane

Laku. moć. pesmo /

Laku noć . Ostani da se belasaš

Pesmo moja

Bez vočetka

Pesmo moja

Bez kraja

Laku moć

U pustoj ukletoj šatri

Nedaleko

Bdi samo stari klovm,

Bdi tako islužen

I ljulja se

Sa svojim prnjama

Polako ; 1

Iyjantilno, razlistalo .se ljulja

Na mnečujnom kratkom, tvapezu

U totalnom, mrakw, stavri kapetamne

I razgovara pboluglasmo sam, sa sobom, , I taj monolog niko neće čuti

Pesmo moja,

I klovna treba ostaviti u, toj bustoj ukletoj šatri Na trapezu , Na tom grotesknom drvenom mT7vustangu u, imqa-–

ginaynim, papirnatim prerijuama Amerike

. Neka razgovara sam, sa sobom

Neka pretura pbrmje godina,

Uzaludnosti

Snova, - ·

Nedeljne. bele klarinete u Tore a Mare

Mrtve ljubičasto žute papagaje

. Neka se polako ljulja nad kratkotrajnom bleđom,

svetlošću, Nad totalnim, mrakom Yazdyagane uwzaludmosti Nad, ti fosfovescentne fotografije I neka menja Kao oduwbek I.od sada Svoje davno olinjale Perike

Laku noć moja, bela Yužo odlaska

Sva rascevetama

Laku moć eči reči reči. sve Yazlistane Laku moć moja, bleda svetlosti bez Debisija Laku, noć. sive peščane dojke trajanja

Laku: moć moji mrtvi ljubičasto žuti meridijami

Laku, noć: pesmo Laku moć

protiv svih pojava koje su u životu socijalističkih zemalja u suprotnosti sa humanističkom osnovom socijalizma, za širok prostor, za puno samoostvaranje individue. Na tom temelju je teško dalje diskutovati. Prva pretpostavka konfrontacije pogleda i kmjiževnih vrednosti je uzajamno respektovanje i poštovanje svih prisutnih.

Ali ipak, beogradski razgovori nisu ostali samo u stadijumu tog uzajamnog trasiranja „preduslova“. Na obema stranama, ukoliko treba da napredujemo u toj terminologiji, bilo je ispo-

„ıljeno ne samo mnogo. dobre volje za bolje uza'SUlBmno razumevanje, već je bio ižnesen i ceo

niz dobrih sugestija za mibšućhošt saradnje. I dalje postoje značajne razlike u shvatanju funkcije Književnih revija: jedni, pripadnici „klasične“ koncepcije, u njima vide pre nekakav „arhiv“, Većina zapadnoevropskih časopisa, i oni koji ne dele tu predstavu, obraćaju se pre svega uskoj intelektualnoj eliti. Tio ipak ne isključuje i na tom nivou značajan uticaj na javno mnenje. Đankarlo Vigoreli je u svojoj uvodnoj reči upozorio na nužnost da se od književnih revija stvori protivteža kulturno opasnim tendencijama za monopolizacijom kapitalističkog izdavačkog preduzimaštva i pokušajima „organizovanja“ književnog javnog: mnehja prema komercijalnim izdavačkim interesima. Književne revije i kada nemaju masovnog uticaja, trebalo bi da doprinose prodoru stvamih Kmjiževnih vrednosti i da se bore protiv sve' težeg: deformišućeg ulicaja t, zv. „masovne kulture“,

I u socijalističkim zemljama se uporedo razvija nekoliko tipova literarnih revija, od one „klasične“, preko raznih drugih specijalizovanih časopisa, do mesečnika, koji sa respektovanjem posebnih kulturnih tradićija svojih zemalja spajaju književnost i književnu teoriju sa filozofskom i sociološkom publicistikom i esejistikom, Postoje velike razlike i u načinu organizacije književne· štampe: samo u malom broju zemalja (među njih spadamo i mi)'postoji stav da je jedini izdavač literarnih revija samo Kmjiževna prganizacija. 1 kada se, na primer, u Jugoslaviji može -uz postojanje bezmalo pedeset književnih časopisa govoriti o izvesnoj predimenzioniranosti broja književnih časopisa, koja već izaziva pojave krize ( o njima je govorio Dušan Matić), mogli bismo iz organizacije jugoslovenske knji-

- ževne štampe sigurno preuzeti princip da izdavači časopisa mogu postati na. primer pojedina izdavačka-preduzeća i druge kulturne institucije, a ne Savez književnika. U Čehoslovačkoj, u po= ređenju sa Jugoslavijom, možemo govoriti obrnuto o „nedovoljnoj dimenzioniranosti“ književne: štampe: tu situaciju ne može svakako rešiti sam: Savez književnika ili njegovo izdavačko preduzeće. Bilo bi (a već danas konkretno jeste) besmisleno da Savez kao. idejna organizacija izdaje i finansijski pokriva časopise grupa. Takvi časobisi bi ipak mogli postati stvari kulturne Wastoljubivosti izdavačkog preduzeća, posebno onda, kada .bi među njima došlo do izvesne umetničke diferencijacije.

Rekli smo takođe u Beogradu da odsustvuje, sem nekoliko srećnih posebnih izuzetaka, pre

| svega realna mogućnost, pravedne saradnje, iz-

· mene informacija i materijala. i među književ· nim, časopisima socijalističkog tabora, Ipak ne: bi bilo svrsishodno da se u današnjoj situaciji počnemo „organizovati“ sami među sobom. Radi se O tome da pre svega svako prema svom specifičnom stremljenju i svojim mogućnostima „pokuša da iskoristi beogradski susret ne samo za širenje vlastitog vidokruga, već i za,uticanje na dobre odnose; mislim da. bi, na primer, .:diskusije koje bi se odvijale sada u nekoliko književnih časopisa na Zapadu i Istoku, mogle biti. jedna od najkonkretnijih formi, za dalje pokretanje i rešenje opštih osnovnih pitanja, koja beo= gradski susret nije mogao da reši, a koja ipak danas zahtevaju neodložno rešenje.

Prevela Biserka Rajčić KNJIŽEVNE NOVINE

“~