Književne novine

Godina XVIII Nova serija Broj 280 BEOGRAD, 23. JUL 1966.

List izlazi svake druge subote

E NOVINE

LIST 7A KNJIŽEVNOST UMETNOST | DRUŠTVENA PITANJA

Cena primerku 50 para (50 dinara)

Izgleda da je napokon došao irenutak spokojstva. Većina prođucenafa, autora i kritičara dočekuje pulski festival sa neuobičajenim mirom, olakšanjem ili zadovoljstvom. Preliminarne projekcije uveravaju da je produkcija igranih filmova iznad očekivanja. Time optimizam koji postepeno okružuje drevnu Vespazijanovu Arenu nije samo želja. Kako se očekuje — ovo bi trebalo da bude festival zrelih umetničkih ostvarenja, novih prodora u svet modernog liima i dalje potvrđivanje autentičnosti domaće

Kidati sa starom

su u praksi

praksom u kulturi

PRVI SASTANAK Komisije za razvoj i Yeorganizaciju SKJ je svakako još jedam značajam korak w bunom sprovođenju w delo zamisli i odluka Centralnog komiteta, proklamovanih, i donetih na istorijskoj Četvrtoj sednici CK SKJ ma Brionima. Pored svestrane podrške koje odlukama Četvrtog blenuma daju komunisti i svi Yradmi ljudi u mašoj zemlji, i zaključci ove komisije svedoče da se konačno i definitiomo DpYešlo sa veči na dela i da reorganizacija Saveza komunista, kao bitan preduslov veformisanja čitavog mašeg društva, meće ići mimalo sporo i da će se posledice donetih odluka osetiti mnogo brže mego što se to meposredmo posle Četvrte sednice CK SKJ predviđalo. Prema rečima druga Tita, reorganizacija Saveza komunista treba da uspostavi u prilično velikoj meri poljuljano poverenje širokih slojeva jugoslovenskih, mayoda u Savez komunista, što je svakako bile jedma od megativnih, posledica politike izvesnog broja partijskih i državnih funkcionera.

Jednu veliku mistifikaciju demontovali su komunisti wu Jugoslaviji na Četvrtoj sedmici CE SKJ, a ta mistifikacija se sastojala u tome da vw našem društvu postoje određeni javni i državni poslovi u koje sme i može da bude upućem samo mali, određeni broj pozvanih i odabranih (a oni su sami sebe pozvali i odabrali), i da je u interesu čitave maše zajednice da se izvesni poslovi obavljaju bez ikakve društueme kontrole. Na rečima, ti poslovi bili su ogramičemi ma relativno mali broj institucija, koje su imale da ostanu vam takve kontrole, ali vam mje ostajale Twoge oblasti javnog, političkog i kulturnog života. Društvemu kontrolu, prema tome, we tako retko, zamenjivala je kontrola jedne zatvoreme organizacije sa izrazitim etatističkim, birokratskim ambicijama i nedvosmislenim staljinističkim i dyu-

-„gim karakteristikama + shvatanjima.

Kako se to odyažavalo ma kultuvni život maju gotovo svi javni radmici koji su učestvovali u kulturom životu ili, blagodareći takvoj politici, bili praktično odstranjemi iz kulturnog života. Za primljene knjige, koje su primili izdavački saveti, preduzeća wu poslednjem, trenutku misu imala kredite; istovYremeno, u Yekordnom, roku, izlazile su knjige pisaca pretplaćenih ma nagrade, najčešće meposredmo DYe nego što žiriji treba da donesu odluku o „knjizi godine“. U žirije su se birali najčešće isti ljudi, ili bar ljudi iz istog klama, s tim što je uvek, u svakoj komisiji ili žiriju, postojao i DO koji „prisutni građanin“ koji bi ostajao w manjini, jer bi jednoglasnost mogla da dovede objektivnost žirija u, sumnju. Dok su po magacinima izdavača ležali merasprodati Yamije objavljeni tiraži, izdavala su se ponovljena izdanja koja su, najčešće, umesto u vukama čitalaca, završavala svoju odiseju u magacinu, stovarištu stare hartije ili na rasprodajama prodavana u bescenje. Stipendije su se dodeljivale na liniji simpatija i amtipatija, u inostranstvo šu išli omi na koje se „me sumnja“, ili lični puleni ovog ili onog Yukovodioca u, kulturi, ali oje je me tako retko mvorao da prati prevo-

dilac, dok su omi drugi, „sumnjivi“, ostajali kod, kuće, jer za njih nikad ije bilo sredstava. Na fakultetima su se postavljali i sa fakulteta iščezavali, verovatno po istim, kriterijumima, ljudi koji su i sami bili izmenađeni što su došli ma Jakultet. Reizboynost se zloupotrebljavala,a meki

Put su se tražile ostavke na određene fumkcije,”

boložaje i zvanja, a da miko wije znao zašto. Davao se novac za filmove „rediteljima“ u čiju se filmsku kulturu i Yediteljsku sposobnost s pravom, sumnjalo, otkupljivani su scemariji po kojima niko ne bi mogao da mapravi film, na inostrane festivale slati su filmovi koji su kompromitovali jugoslovewsku, kinematografiju, a u bunkere zatvarami filmovi koji se „nekome“ misu svideli. Pozorišne kuće postale su poprišta sbletaka i intriga, i iza svake koterije stajala )e neka „jaka“ ličnost ili, tačnije, meka značajna Junkcija. Bili su to, u stvari, novi patromi me. stvaynih kreativnih mastojanja, mego koterijaške borbe za sticanje nadmoćnosti u organima upravljanja, u wmetničkim, savetima i u svim onim telima i orgamima koji su upravo morali da zajemče javnost rada i demokratizaciju u sistemu upravljanja.

Ako se, dakle, hoće Yveforma našeg društva, što podrazumeva i Yadikalno kidanje sa čitavom dosadašnjom ovakvom, praksom, neophodno je obezbediti javnost rada u svim, društvenim, političkim i kulturnim i drugim institucijama. Organe društvenog upravljanja i čitav sistem saToupravljanja muž,o trcbdb pretvoriti u ono što im je bio osnovni i prvobitni cilj: u instrumen koji kreće mapred Yrazvnj mašeg socijalističkog društva, a me u mehanizam kojim jedma birokratska kasta sama upravlja — „samoupravljačima”, kinematografije. •

ape RANA

OSTAVKA MIRKA BOŽIĆA

UPRAVNIK „Hrvatskog narodnog ·

kazališta, književnik i Javni radnik Mirko Božić, podneo je ostavku na svoju funkciju zbog toga što, je sud

stavio van snage i poništio otkaz .

koji je uprava Hrvatskog narodnog kazališta dala jednom administrativnom službeniku. Kako se to nije

„dogodilo oi put, jer je sud, prema n

pisanju dnevne štampe, i ranije u nekoliko mahova intervenisao, Mirko Božić je smatrao da su principi i stavovi značajniji od funkcija i svoju funkciju upravnika HNK stavio Gradskoj skupštini na raspolaganje. ' o Mirko Božić došao je u Hrvatsko narodno kazalište sa potpuno jasno određenim zadatkom: da u jcdnoj od najstarijih jugoslovenskih pozorišnih kuća dovede stvari u red posle nekoliko sezona priličnog ncreda. Božić je dobio potpuno odrešene ruke, svoj upravnički program saopštio u jednoj seriji članaka u »Vjesniku« ı počeo dosledno da se PLAVE onih programskih načela

oje je izložio u »Vjesniku« i na.

osnovu kojih mu je, verovatno, društvo i poverilo da vodi brigu o najznačajnijoj „hrvatskoj pozorišnoj kući. Ali, u dovođenju stvari u red isprečili su se birokratija i sud. Božić je imao pred očima interese pozorišta, sud se striktno držao slova

zakona o radnim odnosima i nje-

gove primene. Odluke koje je donosio sud bile su na najboljem putu

nc samo da stvore haos u Hrvalt-.

skom nam: “nom kazalištu i ubiju

autoritet I__7ove upravc, nego i da . +

stvorc alda. 'ru,u kojoj. nikakvc relori”da iz x 'IŠe mogle da sc izMvcdu. ” Žinjem.

Ostavka ij )žića nije, dakle, lično, nego principijelno pitanje. Ako društvo poverava jednom čoveku određeni zadatak, Jer ima pove-

{as

. renja u njega i smatra da je on spo-

soban da, ga izvrši, onda je neka

. vrsta moralne obaveze društva da

za izvršenje toga zadatka obezbedi sve potrebne preduslove. Uprava jedne pozorišne kuće ima neprikosnoveno pravo da hoće ili da neće da ima u svojoj sredini određene

umetničke ličnosti; zašto joj onda –

osporavati pravo da može i da bita, 'smenjuje ili menja administrativne službenike, kada se ionako zna da administrativni aparat u gotovo svim jugoslovenskim „pozorišnim kućama opterećuje i onako male budžete, da je često glomazan i nedovoljno iskorišćen i da nije mali broj pozorišta u kojima ima

više činovnika nego umetnika?

Božićeva ostavka je moralni čin koji se mora pozdraviti. Ali, bilo bi

mnogo bolje i za HNK i za kultur-

nu atmosferu u našoj zemlji da BoŽić povuče ostavku, a viši sud po-

ništi besmislenu presudu zbog koje

je ovaj naš ugledni kulturni radnik, kako se tvrdi, i podneo ostavku.

OLIMPIJA — KRAJ MNOGIH ZABLUDA

ČAK I ONOM ko ne obraća posebnu pažnju na zabavnu muziku moralo je poslednjih meseci biti neprijatno pri čitanju vesti o pripremanju naših pevačkih zvezda za nastup u famoznoj pariskoj Olimpiji. Menadžer je ucenjivao, a za-

što i ne, kada je bilo dosta onih

koji su bili spremni da prihvate i najveće poniženje. Jer — to je ipak šansa da se osvoji svet! Samo što improvizovani program nije mogao da uzbudi ni Beograđane, · , Tipilog je prema očekivanju: recenzenti su rekli” omo što i sami znamo — lepi glasovi, ali demodirane kompozicije, provincijalno kaskanje za drugima i nigde prave

autentičnosti i originalnosti! Naravno, sa izuzetkom folklora koji nas je i ovaj put spasao od debakla. Šta bi ova zemlja da još nema tih narodnih. pesama, igara i nošnji? Da li će izlet u Olimpiju biti i kraj zabluda koje godinama podgreva naša moćna industrija razonode? Teško je na to odgovorili — pošto bi se radikalno morao me-

·njati ukus, navike i sistem vred-

nosti. Čemu takav napor kada ionako ovde odlično prolazi sve pa i sam šund jer je izbor veoma ograničen a mogućnosti za poređenja kao i da nema.

PREDFESTIVALSKE ČARKE

FORMIRANJE ŽIRIJA za ovogodišnji filmski festival u Puli, kako nas uverava beogradski »Svet«, izazvalo je dosta razgovora, pregovora, dogovora, pogađanja i komentara, jer je postojala opasnost da se, kao i dosad, famozni »republički ključe pretvori u producentski ključ i da taj žiri, formiran pod uticajem i po volji producenata, donese u Puli odluke koje ćc odgovarati samo producentima. Kada se sve ovo sa pristojnog jezika prcvede na onaj drugi, i kada se skinu sve zvanične oblande i dokući pravi smišao pisanja »Sveta«, može da se zaključi da jc postojala opasnost korumpiranja žirija koji na najvećem filmskom festivalu u naŠoJ zemlji treba da presudi koji su jugoslovenski filmovi wajbolji.

U anketi »Sveta« mnogi filmski radnici su se zato izjasnili protiv »republičkog ključa«, a neki od njih smatrali su za potrebno i da podsete na izvesna ogrešenja ranijih festivalskih žirija o neke elemcn.

·larme umetničke. principe. U tom smislu karakteristična je

\ izjava Vladimira Pogačića koji je prvi put ovc godine član festivalskog žirlja Pošto je neskromno izjavio da mijc nikakvo čudo što je čovek koji dva-

. deset godina,radi na filmu konačno

postao član jednog filmskog žirija ı da mu je u jednom takvom žiriju mesto, ı ne mnogo obazrivo napao izvestan broj filmskih radnika koji su u Žirije ulazili sa mnogo ma-

·. reagovao je preko

njim filmskim stažom (kao da je jedino staž važan!) Pogačić je smatrao za potrebno da navede i neke najdrastičnije pogreške ranijih pulskih festivalskih žirija. Film Soje Jovanović „Pop Ćira i pop Spira" dobiq je 1957. godine u Puli prvu nagradu, a da posle festivala ni u zemlji ni u inostranstvu nije doživeo neki veći uspeh. Prošle godine, film Dušana Makavejeva »Čovek nije plica« prošao je kod žirija potpuno nezapažen, a svuda u inostranstvu doživeo uspeh. Sve bi to bilo lepo i krasno da Pogačić sve to nije rekao pro domo sua. Ljudima koji se bave filmom '· poznato je da je Pogačić 1957. godine učestvovao svojim filmom „Subotom uveče“ u konkurenciji za nagradu, i posle donete odluke žirija da se

. njegov. film. ne nagradi zakulisnim

igrama izdejstvovao sebi treću nagradu. Glavni direktor »Jadran-filma« »Politike« mnekom vrstom otvorenog pisma Vladintiru Pogačiću, u kome ga je optu-

žio za proizvoljnosti i naveo mu.

čitav. niz · jugoslovenskih filmova koji su nagrađeni u Puli, a posle toga dobro primljeni od gledalaca u zemlji i imali uspeha u inostran'stvu. Vrhovčeva argumentacija zvuči prilično ubedljivo ako se ne posumnja u to kakvi su i koliki su uspesi izvesnih jugoslovenskih fil-

· mova u inostranštvu doista bili i

ako se čitalac Vrhovčevog. otvorenog pisma ne zapita šta je to, zapravo, uspeh u inostranstvu, Pred · početak” Pulskog festivala ljubitelji, filma imaju čime. da „se zabavljaju. Naši filmski radnici naučili su dosta od sportskih novinara o tome kako se u javnosti stvara posebna atmosfera pre velikih takmičenja. Ali, o svemu tome ne bi trebalo govoriti samo da bi se određena atmosfera stvorila, nego mnogo više zato da bi se određena atmosfera raščistila. Velika je šteta Što ni na jednoj javnoj tribini, sem skupštinskih domova, nije do. sada

vaspravljano „o situaciji u našem !ilmu na ozbiljan i dokumentovan

način, nego se ovim problemom. do-

sada, uglavnom, bavila zabavna

Štampa, koja, po svojoi prirodi i Nastavak na 2. strani