Književne novine

Nastavak sa 1. strane društvenoj nameni, sasvim razumljivo, ne može o takvim stvarima ozbiljno da raspravlja niti da govori sa onim stepenom odgovornosti

koja je za tu vrstu diskusije neophodna. , |

ZAŠTO BEZ OBRAZLOŽENJA?

FOND ZA UNAPREĐIVANJBE kulturnih delatnosti obnovio je dvogodiš nje i jednogodišnje stipendije izvesnom broju slikara i vajara, vezujući te stipendije za obavezu Uu„metnika da jedan deo svojih slika „stavljaju društvu na raspolaganje. Spisak umetnika koji su dobili tu pomoć objavljen je i na tu odluku ne bi mogla da se stavi nikakva krupnija primedba. Sama činjenica da se jednoj grupi umetnika daje ova vrsta materijalne pomoći je nešto što se mora pozdraviti i čemu će naša čitava kulturna javnost dati svoju bezrezervnu podršku. Ono što posebno treba da se pozdravi jeste fakat da slikari jednog estetičkog opredeljenja nisu favorizo> vani u odnosu na slikare drugih . umetničkih. shvatanja, kao što je to ranijih godina bivalo, i da pripadnici jedne generacije, svejedno koje, nisu u povlašćenom položaju u odnosu na slikare druge generacije. Baš zbog toga u ovoj odluci i smeta jedma omaška koju bi svakako trebalo što pre ispraviti. Javnosti . je saopšteno koji su slikari dobili pomoć društva, ali je ostalo nmedovoljno poznato po kojim su kriterijumima ođabrani baš ti slikari, a ne, eventualno, neki drugi. U ovom slučaju, gde nije bilo većih nepravdi i ogrešenja, javno saopštavanje kriterijuma po kojima su stipendije dodeljivane samo bi podiglo ne samo politički, nego i moralni, značaj ovog akta Fonda za unapređi-

vanje kulturnih delatnosti. (

LEPOTICA PO REPUBLIČKOM _KLJUČU

_ PRE NEKOLIKO „DANA „dogodio se u našoj zemlji događaj od epohalnog značaja. List „Svet“ izabrao - je lepoticu za 1966. gođinu istoga dana kada je specijalni žiri u Palm 'Biču izabrao najlepšu devojku sve>ta. Još jedan dokaz da „Svet“ ide u korak sa svetom i da velikim koracima nadoknađuje onu razliku između razvijenijih zemalja inas na koju tako često ukazujemo. Lepoiica je dobila lentu, njene pratilje su joj prve čestitale i bilo je sve kao na velikim i uzbudljivim predstavama slične vrste širom sveta. Ali da li je „Svetova“ lepotica najlepša Jugoslovenka. jer „Politika bazar“ isto tako bira najlepšu Jugoslovenku. Ali za razliku od “Sveta“ za koga važi „jugoslovenski ključć „Politika bazar“ se opredeliuje za „republički ključ“, Tek kada se budu znale majlepše devojke iz svih šest jugoslovenskih republika moći će da se zaključi ko Je najlepši u Jugoslaviji, Sa tom najlepšom u Jugoslaviji moći će da se učestvuje i u međunarodnoj konkurenciji. Ali, đa bi se čovek proslavio u inostranstvu, pogotovu ako -· ie žensko čeljade, nije važno da bude samo lep, nego da bude i ideaları Dok „Svet“ i „Politika bazar“ biraju majlepše „Jugoslovenke, naš najstariji ženski list, „Praktična žena“, u koprodukciji sa jednim italijanskim ženskim listom bira „idealnu ženu“. Prema propo' zicijama konkursa, „idealna žena“ treba da govori strane jezike, da se razume u književnost i muziku, a po mogućstvu da zna i da kuva i da obavlja ostale domaće poslove. A u tome je još jedna šansa za jugoslovensku afirmaciju na međuinarodnom planu, jer, Jugoslovenke koje se pojave na ovom konkursu, neće biti samo idealno lepe nego i · idealne uopšte, Svako može, konačno, da ispuni svoj ideal.

Ali na vidiku je i novi spor, Koja je od ove tri žene najlepša i šta je važnije: biti idealan ili biti lep? Taj spor trebalo bi da presudi jedan nepristrasni sudija iz neke četvrte beogradske novinske kuće. U ove sparne dane, kada se ništa ne događa, bio bi to događaj od prvorazrednog značaja.

Naš kandidat je „Jež“,

Nastavak na 12. strani

ZA MA ei Laf

\

ŠTAMPE

AFEMRIMI!

Božidar BOŽOVIĆ

TO, ŠTO JE u jeku krize oko Vijetnama

ozbiljnih napora da se sprovode odluke Bropake sednice CK SKJ, leta američkih kosmonauta koji ima senzacionalne dimenzije i još mnogo čega fudbal u centru pažnje naše štampe — i naše javnosti — ne treba ni štampi ni ovoj potonjoj uzimati za zlo. Ljudi vole circenses, čak i kad im one nisu specijalno servirane, kada ih se i ne tiču direktno. Novinski izveštaji (i lično iskustvo). kažu da su Uulice puste, bioskopi i, jedino u toku leta preživelo. pozorište prazni, kad je na televizijskom programu prenos neke od zanimljivijih nogometnih utakmica sa prvenstva sveta. Nas se to prvenstvo +žiče samo kao spoljnih posmatrača (zahvaljujući našoj politici u oblasti sporta), ali smo strasni i kao posmatrači. Pogotovu što i druge velesile odiaze pod led (malo zluradosti ima u svakom od nas), a poznato je da nema lepšeg spektakla nego kad se neki mit ruši. Najzad, televizijski prenosi su i instruktivni: ne čusmo li od komentatora (koga je odmah zatim ispravio neko, kladim se, što bi bukmejkeri rekli, 1000:1, da je to bio prisutni Radivoje Marko-

vić) da je Portugalcima i Brazilcima lako da među ”

sobom na terenu razgovaraju, kad i jedni i drugi govore — španski!

Kakvo bi naše interesovanje bilo po svojim manifestacijama, a kako bi se naša štampa ponašala (ne zaboravimo da se ona, od šampionata do šampionata, neprestano razvija, i svoju prilagodljivost ukusu i raspoloženju publike usavršava) da smo nešto i mi učesnici ovog svetskog fudbalskog cirkusa, može samo da. se nagađa. Ipak, imamo utehu: ni najdivljiji prognoze” neće ustvrditi da bismo dostigli Brazilce., Da se još jednom kladim: ipak nijedan naš ministar pravde, koga nemamo, ne bi čak ni privatno, a kamoli u novinama, izjavio da Tirnaniće, kao tetrebe, treba iz zasede streliti, ili

da fudbalefima koji izgube: ıreba “— poput odseca> nja ruku lopovima — odsecati noge jer, iu njima . počiva zlo. Sklon sam čak da verujem da su naši

ministri, ili njihovi jugoslovenski ekvivalenti raznih „nivoa“, odustali od ranije prakse da ustupajt

službena kola da se njima u tajna skrovišta voze

kidnapovani (da budem blaži: ukrađeni) fudbaleri.

Nismo, dakle, mnogo na ovom polju izgubili time što nas nema na listi takmičara za šampionat. Novinski izveštaji su zanimljivi, ne „naduvani“, čini mi se objektivni. Šnjur je, ipak, odneo dopisnik iz Rija Žarko Božić, kome su, narnvno, i njeovi, fempgramenini domaćini to u velikoj meri omogućili. *

Ne jednom je bilo reči o tome da je oblast kulvure oma koja, izgleda, najčešće predstavlja slobodno lovište sitnih lovokradica među novinarima. Odnekud se uvrežilo shvatanje da o ovoj oblasti. ı o pregaocima koji se njome bave, može da se piše bez odgovornosti sa kojom se o drugim pitanjima javno diskutuje. Jedan večernji list. je nedavno nasrnuo na one naše likovne umetnike kcji prodaju svoje radove u inostranstvu. Kontekst je takav kao da je to. ako ne veleizdaja, onda bar šverc. Spominju se neodgovorno imena: za toga i toga se čuje da svoje radove prodaje u inostranstvu. Polupismenom piscu ovakvih opskurnih otrkrićn nije jasno da, prvo, nema ničeg lošeg u tome što neki naš slikar ili vajar svoi rad proda izvan Jugoslavije: naši najbolji umetnici, počev od Lubarde, Mila, Peđe, Price, Murtića. i da ne nabrajam dalje, su. na našu sreću, uspeli da se probiju u svetske galerije i muzeje, privatne kolekcije i stanove znalaca i ljubi-

telja umetnosti u svetu. Drugo, ovoj istoj neznalici nije jasno đa u ovakvim slučajevima ne deluju niti mogu da deluju birokratske komisije, klanovi i veze: kupci iz drugog sveta povode se za svojim ukusom, koji je, makar kad je reč o galerijama, kolekcijama i znalcima, svakako bar relativno objektivan i stručan, Čemu onda članci intonirani tako da, hteo to neko ili ne, bacaju senku a za manje upućenog čitaoca i ljagu — na niz naših istaknutih i čestitih umetnika? I, rad sam znati a to je ono što naročito ide na nerve u ovoj našoj sredini, koja bi prema umetnosti i kulturi, i njenim istinskim i značajnim frudbenicima, „morala da razvija poštovanje a ne sumnje ili prezir — rad sam znati da li bi pisac ovakvih članaka imao petlju, kako se to popularno i jasno kaže, da na sličan način povlači po novinskim stupcima imena drugih ljudi, na primer onih koji se ne bave slikanjem ili vajanjem, nego recimo, sa podjednako truda i dobre vere, predstavljanjem birača u nekoj od skupština, ili funkcijom u nekom visokom državnom ili političkom organu? Čak i kad neki viši funkcioner zloupotrebi funkcije, pa i kad prođe jedan Plenum, pa i kad on realno povuče konsekvence za ono što je uradio, teško da ćete o tome nešto «a pogotovu bliže detalje, saznati iz novina. Ali ako jedan briljantan mlad slikar, dobitnik priznanja u ovoj našoj sredini, počne da prodaje slike i van Jugoslavije — o tome ćete pročitati podrobnooti, i to SrOčene tako kao da je to zloupotreba, a ne ono drugo.

ye

Ako je o kulturi reč, moram da preporučim poslednji broj beogradskog časopisa „Svet“. Ne samo zbog članka „Glavna uloga za tri hiljada“, obilatog koje čime, ba posoljenog i klevetama, nego naročito zbog jednog monstruoznog teksta zakićenog naz, slovom „Ne pitaj za tetku da li ti nešto dođe“ sa

potpisom — rekao bih pseudonimom — Dr. Janez. Paćuka. Mislim, i to ovde vrlo hladno pišem, da.

je to vrhunac primitivizma i prostakluka, urnek nevaspitanja, neshvatljiv primer šta se sve kod nas može štampati, kakav zov u nazad, u opanak, u blato: kakav rečnik, najzad. Ukratko: ovaj autor pod ·pseudonimom, iliti pseudo-autor, u šVom otvorenom pismu „Popovićima, Peuovićima, Jovanovićima i ostalim Golubovićima“ zalaže se — umesno — za lo da čovek na odmor pođe i u svoj kraj, u, svoje selo, ali onda, vehemenino, sa penom na Ustima, protiv foga da ovaj naš čovek krene i na more ili nekud preko granice. „A šta ćeš ti -na moru? Petroviću, dozovi se! Šta ćeš na moru, među tutistc, Mitroviću? Među strance i nudiste? Među konobare i portire?* Da ne citiram dalje — autor. koji se svojim čitaocima, pored ostalog, obra ća sa „beskućniče“, „bezveznjakoviću“. „životinio neotuđena“, „avetinjo“, lansira u našoj štampi i Ovakve savete — da dva,-uz izvinjenje čitaocima. cifiram: „Ne nosi pola kofera toalet papira! Rešavaj lo prirodnim sredstvima: perunikom i koprivom!“... „Seti se kad si jeo trešnje iz balega i bic najpametniji i najpošteniji!“.

Čemu ovakvi tekstovi — to Je na)manje što se

može zapisati. Ali to.bi pitanje bilo uzaludno, jer

iza takvih tekstova stoji takva primitivna, šovinistička, reakcionarna filozofija da joj drugih imena nema. Da je tako neka posvedoči i kraji ovog napisa u kome pisac svome (muškom!) čitaocu savetuje da ženi, ako se pobuni što ne ide na more, ...„»sruči... nogu u glavu!“,

Aferim!

AAA AAA VV VV VV VV O

primliene

DESANKA MAKSIMOVIĆ: „TRAŽIM POMILOVAMJE“, „Državna založba Slovenije“, „Makedonska knjiga“, „Mladost“. „Prosveta“, 196. Preveo ma slovenački Veno Taufer, na makedonski Gane Todorov” ski. Strana 112. Zajedničko izdanje četiri jugoslovenske izdavačke kuće na srpskohrvatskom, slovenačkom i makeđonskom Jeziku.

STANJSLAV JEŽI LEC: „NEOCEŠLJANE MISLI“, „Bagdala“, MKruševac 1966 Izbor, prevod i pnogovor Uroša Glovackog. Strana #0. Izbor aforizama najznačajnijeg savremenog poliskog &atiričara,

VLADIMIR REM: „TRAGOM PROŠLOSTI BRODA“, izdanje piščevo, Slavonski Brod. Strana 111, Povodom 20-godišnjice Revolucije, uz pomoć Kulturno prosvetne zajednice Slavonskog i Bosanskog Broda pisac je izrađio istoriju ova dva grada od pojave prvih naselja na tom tlu do danas.

KLODI FEJEN: „AL HAKIMA“, „Zora“, Zagreb 1965; preveo i pogovor mapisao Josip Matijaš, Strana 200. Putopis Francuskinje lekara iz Jemena, koji sadrži mnoge jinteresanine informacije o životu ove

arapske zemlje.

N. ZELERANSRI — B. LARIN: „MIBRA, SERJOCGA 'TI JA“, „Mlađost“, Zagreb 1i066 preveo Tomislav Pr-

«njige pić, Strana 276, Roman za decu i omladinu o trojici

školskih drugova, od kojih Je jedan sanjalica, đrugi! čovek! čvrstih principa, a treći šaljivdžija i optimist,

RADOJICA TAUTOVIĆ: „ESTETIKA STRADITE“, „Bagdala“, RF.ruševac 1566, Strana 80. Osvrt na autokritiku Bogđana Popovića povodom Domanovića i MWritika estetičkih shvatanja Bogđana Popovića.

SAŠA MARKOVIĆ: „GORKE GODINE“, Udružnnje boračkih organizacija, Požarevac 1965. Strana 300. Hronika marodnooslohodilačke borbe građa Požarevca i njegove bliže okoline, pisana ma osnovu kazivanja savremenika i mmogih do sada nepoznatih dokumenata. VALENTIN BENOŠIC: „PONOČĆČNE RUŽE", „Matica hrvatska“, Slavonski Brod. Strana 36. Rukovet lirskih pesama prožetih intimnim tonovima otkriva evoluciju ovoga pesnika,

BRANISLAVA PANDUROVIĆ: „STIHOVI I PROZA“, izdanje autora, Beograđ 1965, sa predgovorom Sime Pandurovića ! Božiđara Kovačevića, Strana 623. Izbor pesama, proze i misli Branislave Pandurović, koji predstavljaju presek kroz njem višegodišnji gepyl"

ževni rad. ! _dotijević e i a Ž „ing 4: .

· ČBPVRTIT– PLENUM je bio 1. jula 1566.

ro“ + ay ai i KON : OR “+

ŽIVOT OIO NAS

hu

Ljubiša MANOJLOVIĆ

Njih dvojica

O DALJEM RAZVOJU događaja sudiću zagledan u njih dvojicu. Jedan je X, drugi Y.

TIksentije (X) ne bi, u stvari, trebalo tako q se zove, jer on sada nije više nepoznata vrednost Odan i u svakom pogledu pouzdan, što je ne jed. nom dokazao preklapajući se napola pred ljudima od funkcije. Uostalom, drugi Iksentije je u među. vremenu i sam postao funkcioner sa dovoljno Znas caja.

Ipsilontije (Y) je, međutim, jedan od onih dve. sta hiljada ubogih đavola sa liste sumnjivih sam, u Srbiji. Taj sve nešto čačkao, uvek nešto pokre. tao, remetio miran san ljudima od funkcije (nija hteo da ih fetišizira čak ni pre Četvrte sednice) Zato je i dospeo na crnu listu. Tksentije je sa SVO, je pouzdane strane sve učinio da Ipsilontije na |i, sti dobije jači broj, jer javljao je o njemu ka, narodnom neprijatelju prve kategorije. Odanost | pouzdanost Iksentije je i na taj način dokazao, pa se i zbog toga pomerio oho-ho na svojoj beloj listi,

Sad je osuđeno ne može odlučnije biti sve šta je radio Iksentije; siroti Ipsilontije je u stavovima Četvrte sednice našao potvrdu za mnogo svojih od ranije kopkajućih misli.

Iksentije je ne časeći časa uputio pozdravne telegrame i plamene pozdrave, dao svoju bezrezerv. nu podršku itd. Poljubiće on i patos pred odgova. rajučim nogama. Vidiš odmah, odan, pouzdan čovek. Ipsilontiju takvo ponašanje nije u krvi, naro• čito ne tolika bezrezervnost. Poučen mnogim gor. kim iskustvom on ostavlja za jedan naprstak ne. verice. Pravo to bilo kome ili ne, da vidimo, da okrenemo, da obrnemo, u kožuhu sigurno ima još koja buva. On se nada da će doista sve na kraju ispasti dobro samo ako se istraje na onome šio je rečeno, što znači još i

1) ako... 2) ako... 83) ako... Itd. Do 101 i natrag.

Umesto da se pretvori u Wuskličnik (!) Ipsilontije -— da pozajmim figuru od jednog humoriste — i dalje se grbavi kao znak pitanja (?). Jer pravi čovek mora tako da se grbavi. Bez tog njegovog grbavljenja nema napretka.

O daljem razvoju događaja zabavno bi bilo, dakle, prosuđivati gledajući na njih dvojicu, Iksentija i Ipsiloniija, šta biva sa njima. Poštovani čitaoče, hoćeš li da se zabavljamo zajedno?

Iz iscrpne informacije | m ——

U „Borbi“ od 9. jula 1966, u izveštaju sa saslanka Univerzitetskog komiteta Beograda, zabeleženo je: „Iz iserpne informacije koju je dao Mića Pre lić vidi se da je na svim fakultetima opšta po drška zaključecima Četvrtog plenuma.“ |

Mića Prelić je sekretar Univerzitetskog komiteta, i trebalo bi mu verovati.

„Borba“ ie organ Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije, pa bi joj takođe trebalo naročito verovati.

Samo, čitalac ne može da sumnja, recimo, ni u jednu činjenicu koju je video svojim očima ili mu je na sto drugih načina postala savršeno po znata. A to je da su se beogradski studenti, pali studenti članovi Saveza MWomunisla, odmah ?osle završetka junskih ispita, pre Četvrtog plenuma ili dok je on još trajao, uglavnom rasprštali, otišli iz Beograda. Najesen, čim se opet skupe, oni će sigurno staviti odluke Plenuma pod skupni pogled. Dačće im valida i opštu podršku, ali tek onda, kada im to ftehnički bude moguće

U „Borbinom“ izveštaju sc ističe stav da #

sada od komunista zahteva moe aplaudiranje nego

da otvoreno kažu šta nije dobro,

To se, dakle, ne zahteva. Ali, šlo dikla navikla, baš nikako ne možemo bez aplaudirajućih izve* taja.

„Stvari se neće rešiti preko noći“ — zaključuje „Borba“. .

Neće. Čak ni ovakve stvari u kojima treba a“ čunati 5 običnim ljudskim načinom zaključivanji. Savremeni razvoj nauke o mišljenju, doduše, Pp znaje i fakozvano „izgrađivanje specijalne logike za dato područje“ Ako se u navedenom slučaju radi o takvom filozofskom naporu, onda ipak stanite! Jer valia nam tražiti zemaljski put: ovaj vodi, daleko bilo, opet u metafiziku (saobraćajnč veze: večni svet i gospod bog).

Organizaciono pitanje

POKAZALO SE više puta da o škakljivoj stva prvo cvrkuću vrapci, pa tek posle govore komu nisti. Zato bi valjalo iz Partije izbaciti još kOfš kopca, primiti koga vrapca.

Po uglovima KAŽU da se više neče šaputati po ćoškovimš

Dobro je što neće. Jer ćošak uopšte nije naša Naša reč je ugao.

VINJET TI IZRADIO ĐORĐE ISAKOV

ž KNJIŽEVNE NOVIN