Narodno blagostanje — dodatak

_ godina. |} samom se izveštaju navodi, da зе је zavod samo u izuzetnim slučajevima služio kreditom Narodne banke.

Kod drugih pozicija bilanse nema većih promena. Efekti su na istoj visini. Kod menica beležimo opadanje za nešto preko milion dinara. Dužnici su već nekoliko godina na istom nivou.

Čisti je dobitak manji za preko pola miliona dinara. Usled · toga dolazi i sniženje dividende od 10 na 8%. Dividenda је ргед 5—6 godina u doba velike konjunkture iznosila čak i 15%.

Račun gubitka i dobitka ovako izgleda:

Gubitak 1927. 1928. 1929. 1930. u hiljadama dinara

Kamati 2.806 2.875 2.940 3.253

Troškovi 3.161 3.182 3.256 3.794

Dobitak 3261 3.203 3.128 2.571 Робнак

Prenos 94 32 24 20

Kamati 3.886 4.071 4.402 4.643

Providba 2.185 2.695 2.025 2.695

· Мерокте тозн 286 245 377 481

Prihodi filijala i razno 2.827 2.216 2.496 1712

Neto prihodi na kamatama nešto su manji nego 1929. godine. Providba je za 600 hiljada dinara veća. Prema tome te dve inače najvažnije pozicije računa dobitka i gubitka ne bi opravdale smanjenje čistog dobitka za pola miliona, nego povećanje za faj isti iznos. ] nepokretnosti su dale 100 hiljada dinara više. Podbacio je prihod filijala i razno. Tu je manjak prema 1929. godini za 700 hiljada dinara.

Srpska centralna privredna banka mogla je po svom istoriskom razviću da nosi ime i udružene banke, jer je postala fuzioniranjem više kreditnih ustanova Bosne i Hercegovine. Bosansko bankarstvo je nosilo obeležje versko i plemensko, pošto · je i Austrija isto uzela za bazu političkog uređenja. U Bosni se sve delilo na srpsko, hrvatsko i muslimansko — pa i banke. Još pre početka svetskog rata, a pod uticajem srednje-evropskog bankarstva javila se u Bosni i Hercegovini takođe struja za fuzioniranjem. Stvar nije išla tako lako zbog ličnih smetnji, pošto su mali provinciski novčani zavodi bili vezani za ličnost. Ali je u toliko bio jači polet fuzioniranja posle rata. Srpska centralna i privredna banka postala je utoka sviju srpskih banaka. I posle rata u javnom životu Jugoslavije igrali su ulogu plemenske i verske imponderabilije. Zbog toga je i bankarstvo sačuvalo svoje versko obeležje. Srpska centralna i privredna banka je treća velika srpska banka, pored Srpske banke u Zagrebu, i Jadransko-Podunavske banke u Beogradu. Možda Je trebala iz toga da postane jedna jedina banka, možda i danas postoji takav plan; to su intimne stvari o kojima se javnost ne obaveštava. Ali je Srpska centralna privredna banka jedan jak bankarski organizam koji ima i razlog samostalnog postanka i uslove za 10.

Ali činjenica da volumen njezinih poslova poslednjih godina pokazuje izvesnu stabilnost i indicira izvesnu saturiranost, odnosno daje na znanje da je banka iskoristila sve mogućnosti za razviće svog posla na njezinoj prvobitnoj teritoriji. Zemaljska banka i Srpska centralna privredna banka, kao dve samostalne bosansko-hercegovačke banke, nemaju šansa velikog poleta iz čisto bosansko-hercegovačkog posla. Naravno da je pod pobolišanim privrednim prilikama neizbežna izvesna kvota 00dišnjeg porasta poslova. Ali za ambiciozne i mlade to je malo. A Srpska centralna privredna banka raspolaže mladim i ekspanzivnim snagama. Ona je izrasla iznad Bosne i Hercegovine i strči nad njom. Došao je moment ekspanzije van teritorije Bosne i Hercegovine. Možda ćemo do godine imati priliku da slavimo naselje Srpske centralne privredne banke u njezinu palatu u Beogradu, u neposrednoj blizini sestre Jadransko-Podunavske banke. Veliki deo Beograđana i ne sluti šta će iznići na onome terenu u ulici Miloša Velikog, na kome je bila državna zgrada a u kojoj je nekada bilo Ministarstvo Narodne privrede — odmah do Vračarske štedionice. Stara je zgrada porušena i

169

već se kopaju temelji velelepne zgrade koja će biti dom Srpske centralne privredne banke u Sarajevu. Мек је sa srećom!

U upravi Srpske centralne privredne banke nalaze se sleдеса о. g.: Stevan Karamata, generalni direktor JadranskoPodunavske banke iz Beograda, Jovo Radetić, trgovac iz Prijedora, Špiro I. Dokić, trgovac iz Mostara, Vojin M. Đuričić, pretsednik i upravnik Državne hipotekarne banke iz Beograda, Dr. Bogoljub Kujundžić, ministar u p. iz Beograda, Dobrivoje Stošović, direktor Privilegovane agrarne banke iz Beograda, Milan Stefanović, direktor Srpske banke d. d. Zagreb iz Beograda i Dr. Vladimir Andrić, ministar u p. iz Sarajeva. U nadzorni odbor izabrani su: g. g. Dobroslav Stevović, trgovac iz Priboja, Velimir Besarević, inžinjer iz Sarajeva, Mihajlo Trebić, frgovac iz Sarajeva, Nikifor Vasiljević, trgovac iz Tuzle i Mihajlo Ćelović, posednik iz Trebinja.

JUGOSLAVENSKO D. D. GEORG SCHICHT — ZAGREB.*)

Jugoslavensko d. d. Georg Schicht bilancira koncem 1930. godine za 42,8 miliona dinara prema 46,8 miliona koncem 1929. godine. Prema tome ukupna suma bilance je koncem 1930. godine za 4 miliona dinara manja nego koncem 1929. godine.

Ukupna suma bilance i njen razvitak ima kod industrijskih poduzeća sasvim drugo značenje nego kod novčanih zavoda. Mnogo puta, znatno povećanje pojedinih pozicija bilance a po tome i ukupne bilance, kod industriskih poduzeća može biti dokaz da se prilike ne razvijaju najpovoljnije. Brže odvijanje poslova deluje na smanjenje zaliha i materijala, a bolja privredna situacija ima za posledicu povoljniji inkaso a po tome i smanjenje dužnika. Sve to naravno deluje na smanjenje bilansne sume makar poduzeće radilo pod povoljnijim okolnostima nego ranije, dotično u doba visoke sume ukupne bilance.

Ma da je ukupna bilanca |ugoslavenskog d. d. Georg Schicht koncem 1930. god. za 4 miliona dinara manje od ukupne bilance koncem 1929. godine, ona je u stvari mnogo povolj-

'nija. U prvom redu dobitak je 1930. godine za preko milion di-

nara povoljniji od čistog dobitka u 1929. godini, a to je jedan dokaz, da je poduzeće u prošloj godini poslovalo pod vanredno povoljnim prilikama. Već 1929. godine čisti dobitak bio je za preko 2 miliona veći od čistog dobitka 1928. godine, a sada dolazi još jedan milion. Čisti dobitak u 1930. godini je za preko četiri puta veći od onog 1927. godine. Međutim ukupna bilanca koncem 1930. godine je za 3 miliona dinara manja nego koncem 1927. godine. Tu se najbolje vidi kako visoke sume bilance ne znače gotovo ništa po prosperitet industrijskih poduzeća.

Godine 1927. imalo je Jugoslavensko d. d. Georg Schicht kod glavnice od 6 miliona dinara čistu dobit od nešto preko jednog miliona dinara. Rentabilitet je iznosio preko 15% glavnice plus reserve. Koncem 1930. godine kod glavnice od 8 miliona dinara polučen je čisti dobitak od 4.4 miliona. Rentabilitet je preko 50%.a kad uzmemo u obzir i reservni fond onda |u rentabilitet još bolji.

Na dnevnom redu ovogodišnje glavne skupštine nalazi Sc i predlog o povišenju plavnice od 8 па 20 miliona dinara, dakle za 150%. Nije poznato koji će biti emisioni kurs i da li će sc ovom prigodom Tormirati jači reservni fond. Sastav bilance |c takav, da ne ukazuje potrebu povišenja glavnice pogotovu ne u takvim dimenzijama. Četiri miliona čiste dobiti kod glavnicce od 8 miliona dinara znači ukamaćenje od 50%, što bi moglo stvarati neraspoloženje. Pet miliona dinara čistog dobitka kod glavnice od 20 miliona dinara znači renfabilitet od 25%. Ako se formira jači reservni fond, onda ukamaćenje pada na nivo, koji više ne izaziva čuđenje a po tome ni eventualno neraspoloženje. |

#) Za 1929. софпц БЏапз је апа штап и дода Ки „Матодпог Вјасозјапја" од 24. јапцата 1931. содпе, бг. 4 517. 19,