Narodno blagostanje — dodatak

66:

њену управу. Банчина управа никако не отступа од свог главног пословног принципа, а то је да одржи пуну ликвидност завода. Готовина у благајни и на жиро-рачунима код новчаних завода износи 7,8 милиона динара. С обзиром на то да су укупне обавезе банчине 25,26 милиона динара, види се да су оне покривене са преко 30% готовином. У потпуно мобилну активу треба убројити и менични портфељ од 7,3 милиона, ефекте од 939 хиљада, купоне и срећке Државне класне лутрије од 78 хиљада EP валуте, девизе и дукате у вредности од 43 хиљаде динара.. Према томе укупна мобилна актива износи 16,18 милиона, што значи да су укупне обавезе банчинг покривене са 644% мобилним активама. „Дужници и ломбард“ износе 16,45 милиона према 12,15 милиона у 1985 и само 1,29 милиона динара крајем 1931 године. Вишак улога из 1936 употребљен је у целости на повећање овог рачуна, преко којега Банка књижи краткорочне хартије од вредности и робе итд. Банчине непокретности исказане су са 2,18 милиона, а састоје се из банчине зграде на ЗрињевЦу (2,12 милиона) и од извесних непокретности преузетих од дужника и намењених продаји (66 хиљада динара).

Рачун губитка и добитка овако изгледа (у хиљ. д.):

Расходи 31-ХИ-1936 Приходи Камата 1.014 Пренос добитка 118 Порези и таксе 151 Камата 2.421 Плате 651 Провизије 602 Кирија и трошкови 378 Девизе, валуте, ефекти Отпис потраживања . 408 и класна лутрија 479 Отпис. намештаја 6 Непокретности 194 Фонд сумњ. потр. 719 Фонд курс. разл. 48 Пренос добитка 118 Чисти добитак тек г. 820 Збир прихода 3.814

Мако се преко 30% туђих средстава држи као готовина, ипак вишак активне камате над пасивном износи 1,4 милиона динара. Непокретности и остало пословање донели су даљи приход од 1,27 милиона. Насупрот томе сви трошкови, кирија, плате и порези износе 1,18 милиона, тако да је вишак прихода над расходима у 1936 години равно један и по милион динара. Од тога је чисти добитак 320 хиљада, дотација фондовима 767 хиљада, а отписи износе 414 хиљада динара. Са преносом из 1985 чисти дсбитак износи 438 хиљада. На име 5% дивиденде (у 1985 години 4%) исплаћено је 250 хиљада, 100 хиљада је дотирано резервном фонду, а остатак од 88 хиљада пренет је на нови рачун.

У управи налазе се следећа господа: Игњат Кројцер, Славко Бетлхајм, Јулије Фишер и Фрањо Хубер. У надзор: ном одбору су г. г.: д-р Херман Хубер, д-р инж. Мирослав Шварц и Мирослав Шпанић.

РАЕМА PIVARA, FABRIKA SLADA I KVASCA MIH. 3. 'KOSOVLJANIN Ар. JAGODINA.

OB znatnijem pobolišanju . prilika: u drugim. -privrednim granama, stanje naše pivarske industrije nije se još nikako 'Đopravilo, nego-·se čak i pogoršava. Ako se ne preduzmu hitne:mere u cilju:spasavanja ove važne.i negda vrlo jake industrije u koju ·su uložene stotine miliona: kapitala, · doživećemo 'uskoro moždai-njen potpuni slomi. Međutim, nikome пе де и račun upropašćenje jedne velike industrijske grane, u којој Гаде КИ аде тафика 1 Која је фебпо vezana za našu рођвртутеди о4 које nabavlja: svoje glavne sirovine. Žbog toga“smnidtramo: 'Svoiom 'dužnošću da Ir OVOM prilikom 'dkažč-

mo na: teškoće s kojima' зе: naša ihdustrija piva mora da” bori. U zemlji imamo 35 pivara, čiji Караснег "proizvodnje | 1 ОТА 1) DON piva РА ЈЕ VO DO

iznošilat ječlUBSU. . СОЕ 1

· godine hl.

godine ПЈЕ 1927 740.000 1932. 338.095 1928 728.687 1933 214.647. 1999 674.763 1934 210.132 i 1930 653.238 1935 ŽIOL070

1931 540.954 1936 „oko 200.000 Definitivni podaci za 1936 godinu još nisu u celosti Drikupljeni, ali prema do sada primljenim izveštajima potrošnja piva u 1936 bila ie za 8—10% manja песо и ртећодпој стоdini. To znači da je ona iznosila'samo nekih 200 hiljada hek-

tolitara prema 740 hiliada hektolitara u 1997 godini. To znači

dalie da je u toku poslednje čeliri godine naša pivarska industrila mogla da iskoristi samo jednu osminu svog kapaciteta. Pri takvoj situaciji o rentabilitetu ne može biti ni ZOvora, čak ni kod najrigoroznijeg smanienja rashoda. Dvanaest pivara je zbog stalnih gubitaka moralo da obustavi rad, a ostale, blagodareći najrigoroznijoj štednji, jedva pokrivaju svoju režiju ili završavaju svoje bilanse s gubicima, a održavaju se trošeći svoi kapital i očekujući bolja vremena.

Razlozi koji su doveli našu pivarsku industriju u tako teško stanje našim su čitaocima u dovolinoi meri poznati, jer smo o njima već toliko puta pisali. Na katastroralno opadanje potrošnje uticala je Iznad svega naša državna i samoupravna fiskalna politika koja je pivo učinila skupim pićem. Dok su svi artikli postajali jevtiniiji, cena piva morala se čak i povećati, zbog ogromnog povećania dažbina. Do 1927/28 fiskalno opterećenje piva, računajući ovde državnu i samoupravnu trošarinu i porez na poslovni promet, iznosilo ie oko 100 dinara po hektolitru. Danas trošarinske dažbine iznose 967 dinara po hektolitru. Tome treba dodati i osetno smanjenje kupovne snage onih redova koji su nekad bili najveći potrošači piva (činovnici, radnici i ostalo varoško stanovništvo). Naizad, ne sme se pustiti iz vida da su u međuvremenu vino i rakija bili oslobođeni od trošarine.

Umesto da se ftrošarinski i poreski tereti koje snosi Divarska jindustrila snize, od 1 aprila 1936 skupni porez na poslovni promet je čak povećan za 25%, a u novembru 1936 snižena je i uvozna carina na Divo za 5, iako je odnosni carinski stav samo nekoliko godina ranije — 1931 — već bio prepolovljen. Na taj način carinska zaštita iznosi samo 20 dinara po hektolitru. Kako se pivo koje proizvode naše Velike pivare po svom kvalitetu može da meri s naiboljiim stranim pivom, u prvi mah izgleda da slablienie carinske zaštite ne može naneti nikakvu štetu našim fabrikama piva. Медиtim, treba uzeti u obzir da naše pivare, i pored nairigoroznije štednje, moraju da rade s većim opštim troškovima, jer sve one zajedno proizvode samo. 200.000 hektolitara piva, dok jedna jedina fabrika piva u Čehoslovačkoi, koja među ostalima dolazi u obzir za uvoz piva u našu državu, proizvodi ZOdišnje 800.000 hektolitara, odnosno 4 puta više nego sve naše pivare zajedno. S obzirom na to nije isključeno da će jednog dana uvoz stranog piva zadati poslednji udarac па5ој озјађljenoj domaćoj pivarskoi industriji.

Što se tiče Jagodinske pivare, čiji bilans freba ovom prilikom da analiziramo, i kod nje је u 1936 u odnosu na prethodnu godinu prodaja piva opala za 8,86% ili za 1991

hektolitar, na 20,4 hiliađe hektolitara. Upravni odbor to obja-

šnjava obilatom berbom grožđa iz "1985 1 uopšte jevtinom се-

nom vina i rakije. Uprava gleda 5 'mnogo pesimizma 1 U. budućnost. »Pod tako teškim prilikama = Veli ona U Svom izVeštaju za 1936 ' godinu - — пета izgleda да се зе stanje naše | pivarske” industriič 'Đopraviti, pošto su fiskalni tereti previ0 usled čega je cena pivu nesrazierno višoka. prema Vinu

паше +

517

| od' pre tri-četiri, godine Višć nije, 'Došto' su a . nove.

DE SAO SONE