Narodno blagostanje — dodatak

ANRLIZA

Dodatak „Магоапо!

IL

gostanju“

BROJ 31

Sadržai: Državna fabrika šećera na Čukarici

Сједињене творнипе стакла на дионице, Загреб Керамична индустрија д. д. Загреб

DRŽAVNA FABRIKA ŠEĆERA NA ČUKARICI

U prošloi kampanji Državna fabrika šećera na Čukarici ie preradila 9.012 vagona repe, u vremenu od 1 oktobra do 920 decembra odnosno za 80. radnih dana. Prema tome ona je prerađivala dnevno prosečno 113 vagona repe. Repa je otkupljena po ceni od 19,56 dinara po Kkvintalu, a njen procenat iskorišćenja bio je 12,04%. Fabrika ie iz prerađene repe dobila 106.438 kvintala šećera, što pretstavlja iednu osminu odпоспо 12,3% naše celokupne proizvodnje šećera u prošloi kampanji.

Efekat poslovania pokazuje nam donja tablica u kojoj smo uporedili glavne pozicije računa gubitka i dobitka za 1999-30 i za tri poslednie godine.

Račun gubitka i dobitka

Rashodi 1929/30 1934/35 1935/96 1936/37 u hiljadama dinara

Održanje fabr., plate

i drugo 7.661 5.709 7.287 4.881 Porez i prirezi 8.022 4.674 3.862 2.318 Otpisi 2.500 914 912 2.063

Ukupno: 18.183 11.297 10.061 9.262

Podela čiste dobiti

rez. fondu 2.049 516 238 769

fondu za obnovu 4.099 1.032 465 769

nagrada upravi 1.024 103 37 154

nagrada osoblju 1.025 206 74 231

penz. fondu —.-— 100 200 400

ost. dob. Min. fin. 12.297 8.362 3.642 5.367 Čista dobit 20.495 10.319 4.651 7.690

Prihodi Od proizvodnje 35.628 19.935 13.306 15.851 Kamata i vanr. 3.050 1.681 1.407 1.101 Zbir prih. ili rashoda 38.678 21.016 14.713 16.952

Prihodi od proizvodnje iznosili su prošle godine 15,85 miliona dinara prema 13,3 miliona u prethodnoi, 19,9 miliona u 1934/35 odnosno 35,6 miliona dinara u 1929/30 godini. Kao što se vidi, prošlogodišnji prihodi od proizvodnje i prodaje šećera, melase i rezanaca bili su za oko 92,5 miliona veći od onih iz prethodne godine, što ie posledica izvesnog povećanja proizvodnje. Međutim, upoređenie prošlogodišnjih podataka sa onima iz 1929/30 godine jasno nam pokazuje da se naša šećerna industrija još uvek nalazi u teškoj krizi. Mi smo već više puta imali priliku da izložimo uzroke koji su doveli do današnjeg teškog stanja, a ukazali smo i na mere koje bi se morale preduzeti u cilju saniranja ove važne industrijske grane u koju su uložene stotine miliona kapitala. Zbog toga se ovde nećemo na tome zadržavati. | Ipak moramo ioš jednom spomenuti da je kriza šećerne industrije izazvana smanjeniem potrošnje šećera u zemlji, a ovo le posledica visoke državne trošarine i slabe kupovne

BEOGRAD, 31. JULI 1937,

GODINA IX

snage stanovništva. Razume se da su krizom šećerne industrije znatno oštećeni i državni fiskalni interesi. To nam lepo pokazuju i podaci iz računa gubitka i dobitka Državne fabrike šećera na Čukarici. Pre svega, uprkos povećanju trošarinskih stopa, državni prihodi od trošarine su smanjeni. Znatno su smanjeni i prihodi od poreza i prireza koji se naplaćuju od fabrika šećera. Dok je, na primer, Čukarička fabrika u 19929/30 platila na ime poreza i prireza 8 miliona dinara, ona је u 1936/37 za to izdala samo 92,3 miliona, odnosno oko 30% od iznosa koji je plaćala na ime poreza i prireza u normalnim godinama. I ostatak čiste dobiti koji se predaje Ministarstvu finansija je znatno mani. U 19936/37 on iznosi 5,36 miliona prema 19,29 miliona u 1929/30 ili 15,01 miliona dinara u 1928/29 godini.

S obzirom na prilike pod kojima je Fabrika u toku nekoliko poslednjih godina radila, prošlogodišnji rezultat DOslovania je čak i sjajan. Čista dobit je, doduše, manja nego u godinama pre krize, ali je ona još uvek znatna, a veća je i od one iz prethodne godine za preko 3 miliona dinara. To је najbolji rezultat koji se je mogao postići. To je istovremeno dokaz za veliku sposobnost lica koja upravliaju Fabrikom. Vrlo je povolina i struktura samog preduzeća, kao što ćemo to videti prilikom analize računa izravnania. Medutim, najveća zasluga pripada upravi koja je uspela da u preduzeću sprovede najrigorozniju štednju. lako je prošle godine u odnosu na prethodnu proizvodnja nešto povećana, ipak su troškovi za održanje fabrike, plate, naadnice i ostali troškovi znatno smanjeni, sa 7,28 miliona dinara u 1935/36 па 4,88 miliona u 1936/37. Doduše, prošle godine bili su i porezi nešto manji, ali su u zamenu otpisi investicija povećani. Ovde treba naglasiti, da fabrika ne uživa nikakve specijalne privilegije, iako je državno preduzeće. Ona plaća poreze i prireze i izložena je slobodnoj konkurenciji kao i sve ostale fabrike šeсега и хет.

Jače sniženje troškova, a u vezi s tim jače smanjenje cena šećera teško je i zamisliti. Državna fabrika šećera na Čukarici došla je već do najniže granice. A to važi uglavnom i za većinu ostalih naših fabrika šećera. Međutim, ako se cene šećera ne snize, ne treba očekivati ni znatniji porast njegove potrošnje, ni poboljšanje prilika u šećernoj industriji. Veće sniženje cena i osetniji porast potrošnje bio bi samo onda moguć, kada bi država pristupila sniženju trošarine. Ova iznosi danas 7,50 dinara od jednog kg. kristalnog, a 8,05 dinara od jednog kg. šećera u kocki. Može se sa sigurnošću očekivati da bi prihodi od trošarine čak i porasli, kada bi se smanjila trošarinska stopa. Bolje bi se iskoristio ı kapacitet naših fabrika. Od toga bi isto tako imali koristi i potrošači šećera i proizvođači šećerne repe. Na bolje iskorišćenje ргоizvodnop kapaciteta fabrika putem izvoza šećera ne treba danas ni misliti, jer su cene šećera na svetskim tržištima tako male, da bi izvoz bio skopčan sa velikim gubicima. Fabrike su ranile pokušavale da putem nižih cena i povoljnih uslova plaćanja povise svoju prodaju, a u vezi s tim i proizvodnju.