Narodno blagostanje

8. јуна 1929.

Dr. V. Bajkić

НАРОДНО БЛАГОСТАЊЕ

Страна 287. -

(Osnova (projekat) jednog zakona o akcionarskim društvima

1913. prihvatili smo predlog Ministra Narodne Pzrivrede, da izradimo osnovu (projekt) zabona o akcionarshim drušfvima, propraćenu opširnim načelnim i specijalnim mofivima. Mi smo se odmah prihvatlii posla ı još pre početha Svetskog Rata bili smo dovršili i načelne motive i veliki deo paragrafa, propraćenih detaljnim objašnjenjima. Težište rada je ležalo baš u tome općem delu i prvim glavama, u kojima se statuira osnovica celog instituta. Posle Svetshog Rata nestalo Je Ministarstya Narodne Privfede, a Ministarstvo Trgovine nije imalo interesa za nov zakon. Njemu je stari izgleda bio | suviše dobar. Zatim ja Ministarstvo Pravde bilo uzelo na sebe taj zadatak. To je i pravilnije. Ali, kaho se pod našim demohratskim režimima, pripreme zahona sastojale u glavnom u privilegiji izyeshog broja пса да vuku honorar za faj posao, a da ga ne rade, fo smo zatehli 1929. god. na istom mestu, gde smo bili 1919.

Kako mi nikad nismo imali želju, da usrećimo narod protiv volje hnJegoye vlade, fo. smo ceo naš materijal i elaborat bacili u arhivu, čekajući zgodnu prilihu, da ga objaviuo za naučno-liteFarhe ciljeve. Danas, kad se to pitanje pretresa na kongresu delegata novčanih i osiguravajućih zavoda, slobodni smo objavifi pryih Šest članova projekla. Ostatak pah predaćemo javnosti docnije, U „У. В!арозгапји“ — ako fo bude interesovalo čitaoce. '

а 1.

Glavnica akcionarskog društva mo?fa biti određena društvenim ugovorom (statutom) i podeljena na jednake delove (akcije), koju prestavljaju uloge članova društva (akcionare). Glavnica je svojina društva. Članovi (akcionari) ne odgovaraju za obaveze društvene.

Član prvi može da se shvati kao definicija akcionarskog društva. Istina u trgovačkom pravu se tako reći zabranjuje роstavljanje definicije u zakonu, jer se smatra da bi to moglo da da povoda nedoglednim parnicama. To mišljenje nije tačno. Sem nemačkog: zakona, koji su radili u glavnom profesori, gotovo svi ostali stariji zakoni postavljaju definiciju akcionarskog društva. Koliko ima zakona toliko i definicija. Znači da samo jedna međ njima može biti tačna, (a možda nijedna),kako i jeste, kad se hoće da d4 definicija, koja bi spajala u sebi sve bitne znake pojma akcionarskog: društva, stvorenog iz odredaba о аксјопатskim društvima, u raznim zakonima. Takva је definicija teška. Isto je tako: teško dati tačnu definiciju pojma akcionarskog: društva, onakvog, kakvo se ono: u teoriji predstavlja. Teško zbog toga, što se po pravilu, teorije nikad ne slažu u svemu. Ali definicija akcionarskog društva u zakonu ima mnogo prostiji cilj: njome se hoće da omeđe akcionarska društva prema ostalim društvima pozitivnog zakonodavstva. Opasnost, da se usled nejasnosti definicije, kakvom akocionarskom društvu ospori taj kvalitet, gotovo: i ne postoji. I suviše mnogo kamnakterističnih znakova ima jedno akcionarsko društvo, da bi se moglo oglasiti za što drugo. Praksa je pokazala, da definicija akcionarskog društva u zakonu nije opasni.

Po jednom zakonu je za akcionarsko društvo bitno pravna ličnost, po drugom: da se bavi pravima, po trećem da, ima, neograničen broj članova, po četvrtom da postoji i pismena akcija, po petom, da se akcije mogu prenositi i td. U prkos ovakvim definicijama, koje delom umose u pojam akcionarskog: društva sa, svim sporedne momente, nije bilo sporova oko toga, da li je: jedno društvo altcionarsko ili ne. Sa svim je pojamno. Zakoni o alkcionarskim društvima propisuju toliko mnogo uslova za аксјonarska da ono društvo, koje ih ispuni, ne može biti ništa druго, до аксјопатако društvo.

Gornja, definicija smatra za bitne osobine al.kcionarskog dručtva: 1) da li је glavnica određena društvenim ugovorom. Tome nije potreban komentar. To je kod akcionarskog društva i po našeem pravu bitno. 2) Da je glavnica podeljena na jednake delove. "Ро: је bitno i u nemačkom zakonu. Istina, većina zakonodavstava dopušta i podelu na nejednake delove; ali društva čine od toga prava veoma retku upotrebu, jer se u Životu ne oseća, potzeba za njim. S ovom odredbom: ne treba brkati mogućnost, da' se više akcija oštampajju na jednoj ispravi. To je mogućno i po ovom: projektu, — ako se statutom predvidi. Akcija mije fizička, već табипака veličina. 3) Da delovi glavnice pred-

· stavljaju uloge članova društva. Ni tome nije potneban komen-

tar. Ta, odredba ne isključuje, da. jedno lice ima više akcija. Veći broj akcija ne menja. pravni karakter akoije; ona je prema društvu ulog: članski. Posed većeg broja akcija znači učešće sa više jedinica uloga u glayvnici.

4) Da je clavnica svojina društvena. To je po svima Za: konima u svetu, ali ni jedan zakon to nije izrično kazao .

5) Da; akcionari ne odgovaraju za obaveze društva. I ovo je načelno usvojeno od sviju zakona, ali je diugojače iztaženo; obilaznom rečenicom: „akcionari odgovaraju za obaveze društva samo u granicama svojih uloga.” To nije tačno, jer kad se stane na gledište, da je glavnica svojina društva, onda je mnogo lo: gičnije reći, da, akcionari ne odgovanaju za obaveže dtuštva. Oni ne odgovanaju svojim ulogom za obaveze društvene, trećim li cima, već prema, društvu. Ništa akcionar nema lično sa povetiocima društva, bilo da je svoj ulog: uplatio ili ne. Ako je uplatio, uplata, je prešla u svojinu društva, i on: nema više nikakvih obšveza ni prema društvu, a Još manje prema poveriocima društvemim. Ako nije uplatio, on odgovara, društvu, ili njegovoj masi, za neuplaćeni deo akcija. Reći, da akcionar odgovara poveriocima, društva u pmnanicama uloga, znači govoriti nepravnički. To je ekonomski tačno, ali pravnički pogrešno. Pravno nema akoionar apsolutno ništa sa poveriocima društvenim.

Odredbe da je glavnica svojina društvena i da akcionari ne odgovamnaju za obaveze društva, jedna je novina u akoionarskom zakonodavstvu. Njima, se ispravlja jedna netačnost, koja se nalazi gotovo u svima zakonima o akcionarskom društvu i pravilno definiše jedan odnos, koji je usvojen od sviju zakonoФалђама. Pakt, da, se u čl. 1. projekta nalaze izvesni izrazi u Zagradi, olakšava promenu zakona i uklanja nesporazume. Џроtrebljavajući izraze: delovi glavnica, društveni ugovor, i članovi društva i dodajući u zagradi akcije, statutk i akcionari, olakšava se primena zakona, pošto su i jedan i drugi termin stekli pravo građanstva.

Članom 1. u projektu zamenjuju se delovi čl. ı i čl. 2. današnjep srbijanskog: zakona o akcionarskom društvu. Delinicija u čl. 1. zakona, je rđava. Ona, glasi: da je glavnica u napred određena. Nije tačno, da, je glavnica samo pri osnivanju unapred odтедепа. Опа je uvek statutom određena, i dok se statut ne Dpromeni, dotle je ona, nepromenljiva veličina. A ako se promeni, onda, se može da izmeni i pri osnivanju unapred određena Slavnica. Za ·: akcionarska društva nije bitno, da je glavnica, priosnivanju u na· pned određena, jer to može biti kod sviju ostalih oblika trgovačkih društava, već da se bez izmene statuta ne može da izmeni · glavnica. Takođe nije tačno, da učesnici sudeluju u društvu 5а· mo svojim: ulozima, na. protiv oni mogu Ssudelovati i mnogo уе-

ćim sumama, samo to nisu članski udeli. Dalje pogrešan je izraz „Uučesnik”; učesnik je nepravnički izraz. Učesnik ·u ostalom označava mnogo. slabiju, blažu vezu izmeđ jedne grupe ljudi i : jednog lica. Učesnik je prolazno svojstvo, a akcionar, član је

· trajno.