Narodno blagostanje

Страна 132 НАРОДНО proroci. Mi živimo danas u znaku strahovite hiperprodukcione krize u poljoprivredi, Industrija je ona koja još ide. Danas je pitanje šta će se sa pamukom, pšenicom, stokom i voćem!

Nema prezasićenosti u industrijalizaciji. Industrijska zemlja je najbolji kupac industrijskih proizvoda. To je najvažnije saznanje ekonomske statistike. Ne izlazi se iz krize zastajkivanjem na putu industrijalizacije, već obrnuto, forsiranom industrijalizacijom. Zato nam najbolji primer pruža Engleska. U vodećim dnevnim i stručnim listovima Nemačke, Francuske, Austrije, Italije i Amerike kipte oglasi, kojim se stranci pozivaju na podizanje industrije u Engleskoj. Prilikom svog bavljenja u Beogradu g. Tomaš Bata je pričao o velikim olakšicama koje je dobio od Engleza za svoju novu fabriku cipela. Tu nema nikakvih ograničenja ni u pogledu branše ni u pogledu obima poduzeća. Samo nek se zida!

Našim antiindustrijskim elementima to može da izgleda malo šašavo. Zar Engleska koja je još pre 100

godina žrtvovala svoju polioprivredu industriji još nije

sita industrije? Nije i ne može biti, jer se sa svakom novom fabrikom dobija dvojako: prvo прозђама зе пегаposleno radništvo dok se gradi sama fabrika i drugo, smanjuju se troškovi proizvodnje jer je prirodno svaka nova industrija racionalnija. | |

A šta mi na to da kažemo? Istina i kod nas je bilo elemenata koji su patili od straha od ргојејаrijata. Ali ih ie Zagreb: svojom politikom pomaganja industrije sve boljem poučio. Čak se može reći da je

značaj imdustrijalizicije kod nas pravilno shvaćen .na!

najvišim mestima. Mi smo svojedobno citirali govor g. dr. Marinkovića u Ženevi, u jesen 1930. godine, u kome je on pretio industrijskim zemljama forsiranom industrijalizacijom Jugoslavije pošto je industrija i inače četiri puta produktivnija od poljoprivrede. (Ovde se g. dr. Marinković svakoko naslonio na g. d-ra Мапојlesko, koji je tada takođe bio u Ženevi). Isto tako smo svojedobno cilirali govor g. dr. Demetrovića, Ministra

poljoprivrede koji |e održao, u Pragu prilikom potpisa trgovinskog ugovora. Na pitanje kako Jugoslavija misli” rešiti poljoprivrednu krizu, odgovorio je on krafko: in-!

dustrijalizacijom. Iz jednog privatnog izvora znamo detalinije rezonovanje g. Demetrovića; ono je takođe Кга!ko i logično: naša poljoprivreda nije u stanju da ishrani sve radne ruke, zbog toga višak moramo baciti u industriju. To je u toliko prešnije što nastali višak radne snage preko potrebe poljoprivrede, koji je išao u emi-

graciju, ostaje sada u zemlji i što se čak vraćaju iz ino- |

stranstva i emigranti.

Za industrijalizaciju su potrebni kapitali i to ogromni. Zemlje siromašne kapitalom kao što je naša mogu se industrijalizirati samo tuđim kapitalom. Pot-

puno je isključeno da se taj kapital dobije putem kre-.

dita. Jedino |e mogućno na taj način što će stranac lično

doći sa svojim kapitalom. Ali ni to više ne ide. Stala je industrijalizacija u celom svetu usled krize poverenja.

Stara industrijska preduzeća mogu još prodati po koju obligaciju na tržištu kapitala radi dobijanja novih sredstava. Ali kapitala za izvoz više nema. Koji se kapitalist zatekao u poslu vuče svoj krst, a koji nije, pretvara ga u zlato, a ne u malter i mašine. Tako se objašnjava činjenica da zemlja naibogatija kapitalom i najveći međunarodni poverilac Engleska preko novina poziva kapitaliste da podižu fabrike. Dnas se ljubi u ruku onaj koji još ima volju da diže fabrike. On se smatra za manijaka i zato se uz kraljevske počasti dočekuje na granici. |

БЛАГОСТАЊЕ Бр. 9

izlazi iz ovoga da danas kad nam je industrija du-

plo potrebna za zaposlenje radnih ruku šansi za indu| strijalizaciju pali su na nulu. Pod takvim prilikama oče| kivalo bi se da se oberučke prihvata svaki ko hoće kod · паз da podiže fabriku i da se čini sve što je potrebno da postojeća industrija radi. U mesto toga mi gnjavimo me, secima i godinama sugestiju o industrijalizaciji naše ' zemlje i zatvaramo postojeća industrijska preduzeća.

,

MH. Još {edna smetnja industrilalizaciji

G. Poenkareu se ne može poreći patriotizam i puno i razumevanje potreba narodne odbrane Francuske. Međutim nema državnika u Francuskoj koga toliko mrzi vojna birokratija kao njega. Evo kako je do toga došlo:

Za vreme njegovog pretsednikovanja (1928) koni statovao je on da francusko naoružanje ima jedan veliki nedostatak, naime da avijacija nije razvijena u odgovarajućoj meri. Početkom 1928. godine pozove Oh VOdeće fabrikante aviona ai zemlji i upita ih zašto je Francuska nazadna u avijonima. lednoglasno ije glasio od” govor da je svemu tome kriva birokratija Ministarstva – rata i ona Ministarstva Mornarice. Pre svega među. niima vlada strašan sukob u pitanju broja hidroaviona. 1 drugo ne može država samo preko vojnog budžeta da” izradi svoju avijatiku: civilma avijacija igra sve veći ијови а ona |e potouno paralisana. Slobodoumna Francuska doživela je u 1928. godini, govorio je jedan industrijalac, da stavi jednu važmu industriisku granu u ropstvo neznalačke i neekonomske vojničke ruke. Narodna odbrana uzela je vlast nad industrijom avijatike i kako njeni funkcioneri ne samo da nemaju pojma .o ekonomskim potrebama, već ne dopuštaju nikome da bolje razume te stvari no oni, to je razviće industrije ukočeno. Poduzetnici su se umorili vukući planove i akta od jednog generala neznalice do drugog; oni nisu hteli da pristanu na to da im vojnička ruka određuje mesto na kome se može podići novo poduzeće i sve ostale tehničke, organizatorske i ekonomske uslove. Posle ovoga razgovora došao je zakon po kome se u Franctskoj osniva Ministarstvo avijacije. Akt ie pozdravlien oduševljeno od parlamenta i javnog mnenja, ali je g. Poenkare navukao brdo mržnje vojničke birokratije na sebe doviknuvši preko parlamenta da narodna odbrana . nema nikakve veze sa industrijom već samo sa indu| strijskim proizvodima. Industriju će u Francuskoj i dalje | podizati privatna inicijativa, a narodna odbrana biće samo njena dobra mušterija. |

Mi se nećemo dalje baviti ovim francuskim sluča| јет koji je vrlo interesantan i u kome ie Poenkare zbog jedne male omaške izgubio bitku. Mi smo ga citirali samo zbog toga da bismo pokazali |edno „važno gledište. Narodna odbrana ima samo da kaže „svoje želje i da za ostvarenje istih obeća pomoć. I to je sve. Industrija je ta koja će da reši da li te želje može da ostvari ili ne. Ako ne može znači da glavni faktori industrijskog razvića to ne dopuštaju. Industrija mora biti slobodna od sviju faktora koji nisu čisto ekonomski, jer industrija je čisto ekonomska kategorija. Industrija, to je kapital, to je privatna svojina. To je industrijalcu ono isto što seljaku njiva i sivonja. Niko neće da pusti da njegovim kapitalom drugi raspolaže. Inače to je sprečavanje industrijalizacije. Ministarstvo trgovine i industrije je vrhovna vlast nad industrijom, ali ne policiska, {er niko ne da svoj kapital na raspoloženje birokratiji. Uvek freba imati u vidu da ima još uvek suviše mnogo kopna van naše otadžbine i da mi nismo obetovana zemlja. Od novih industrijalaca nekom ide, nekom ne ide.