Narodno blagostanje

Страна 228

tražnje, jedno preduzeće za drugim daje proizvode sve

jevtinije, te ona koja proizvode pod najgorim uslovima,

moraju propadati. Zbog jače konkurencije, moguć-

2

nosti za sporazum postaju sve veće. Za razliku od spo-

razuma za vreme poleta, koji pod pritiskom sve veće tražnje sačinjava labilnu čvrstinu, ali se padom konjunkture obično raspada, za. vreme depresije postignuti sporazum pretstavlja stabilniji organizam. Produženjem depresije opada i kupovna moć potrošača i zahteva ograničavanje ponude, odnosno proizvodnje. To dovodi do dalje nerentabilnosti slabijih, graničnih preduzeća, te i kod kartelizasnih preduzeća opadanje potražnje pojačava sukobe, jer sporazumom podeljene količine proizvodnje postaju nedovoljne za renftabilnost svih preduzeća. Nastaje borba oko smanjenja kvota. sem toga nekartelisani deo industrije oseća se sve slabijim pred organizovanijim kartelisanim protivnikon jer predviđa, da se dalja konkurentska borba mora završiti ma Štetu Sslabijec. Eventualni apel na državu ·Bišta ne bi mogao promeniti u odnosu snaga u Копkurenciji. Nema drugog izlaza nego pristati na uslove sporazuma. Pojavljen u jednoj industrijskoj grani, kartel je prodirao dalje i postepeno osvajao monopolski položaj .u njoj.

Sporazum |e garantovao pojedinim preduzećima stabilnost cena, a to je bitan uslov njihovog prosperiteta. Produženjem depresije poremećaj cena između pojedinih kategorija dobara, postajao je sve veći, a time i glavni uzrok privredne depresije sve dublji. I ako 'je sporazumom smanjen rizik od tih poremećaja za znatan deo kartelisane industrije, ipak su se cene kartelisanih proizvoda morale smanjivati do onih granica, koje su osiguravale najminimalniju renfu, ili bar zaštitu liksnih troškova. Visina cena ima izvesnu granicu. One ne mogu biti znatno velike, jer bi omogućile podizanje novih preduzeća. Sem toga njihovo držanje na у sokom nivou znači smanjenje potrošnje. Nametfnuta је racionalizacija konkurencije pod pritiskom smanjene kupovne moći potrošača. Iskorišćavanje monopola za povećavanje dobiti pretvaralo se u zaštitu od osefni· jeg: opadanja cena. U toj borbi, svaki konkurent naStoji izvući prednost za sebe. Kod stvorenog sporazuma nastaju nesporazumi, jer u praksi uslovi тпогт ртеduzećima postaju nepodnošljivi. Stupanjem u kartel, članovi su pristajali na obaveze prema njemu, koje su im u slučaju istupanja namefale teške materijalne Žrtve. Sporazum je imao pravni formu, čije su se DO·'sledice mogle ukloniti samo promenom zakona. Nemogućnost opstanka u kartelu, povezana sa nemogućnošću konkurentske borbe sa jačim protivnikom, pogoršana je još više feškim obavezama prema kartelu. Аре! па državu ostao je jedini izlaz. Kartel је ха 50bom ostavljao velike žrtve, ali se pokazao kao uspe'Šna brana za znatno opadanje cena i pogodno sretstvo za regulisanje proizvodnje. Istina, to regulisanje u periodu krize znači ograničavanje proizvodnje, ali i to ograničenje ima izvesnu plansku formu.

IV. Kartel i država.

Pokazujući u svome razvitku svu potrebnu elastičnost kartel ie prkosio svim smefnjama i iz razvitka narodne privrede izvlačio sve prednosti, koje mu је пјеgova savršenija forma omogućavala. Kod prve pojave ·kartela zakonodavstvo nekih zemalja odmah je u njemu videlo povredu principa slobodne konkurencije, kao najosnovnije oznake kapitalističkoe sistema. Zato je nji· hovo obrazovanje najstrožije zakonom zabranjeno. Prvi zakoni protiv kartela su doneseni u Americi. Njima se

пао но БЛАГОСТАЊЕ

| Бр. 15

tendencije razvoja, koje su postojale u američkoj pri-

vredi nisu mogle zaustaviti. Mesto kartelisania (spo-

razumevanja) između pojedinih preduzeća, prešlo se trestiziranju (ujedinjavanju) preduzeća, stvaranjem džinovskih preduzeća, trestova i kombinata, 105 заугСет Топта топорона ске огсашгасје privrede.

_ lu Evropi je bilo pokušaja, da se zakonskom snagom ograniči rad kartela. Pre rata su u Nemačkoj ı Austriji podnošeni predlozi zakona o kartelima, koji sk doprli i do parlamentarnih komisija, ali nikada misi postali zakon. Borbu protiv kartela posle rata poveo je u prvom redu nekartelisani deo industrije i postavio je na šire osnove, mobilizacijom javnog mišljenja i apelom na zakonodavne institucije, za zaštitu slabijeg. Pomoć države je u borbi protiv. kartela i ukazivana u toni smislu. Sprečavano je da se bivši članovi kartela predaju na milost i nemilost kartelima u koliko se tiče njihovih ugovornih obaveza, utanačenih sporazumom, ali ta pomoć nije bila dovolina za обцзтау апје Копкиготизке Богђе. МааеХпоз! Кагјејак зидоуа, кој! su obrazovani u pojedinim zemljama, i koji su prefstavljali vrhunac dosadašnje borbe protiv kartela, ograniсепа је samo na nepriznavanje i to pod izvesnim uslovima predviđenim u zakonu, pravnog dejstva зрогаzuma. KHartelski registri, koji su uvedeni u nekim državama, imaju više manje administrativni i statistički Značaj. Svi zakoni protiv kartela su imali polovičan sarakter, jer je nemoguće bilo ukalupiti u zakonske propise tako elastičnu i promenljivu formu organizacije kao što je kartel.

U zemljama sa mladim industrijama, gde su protekcionističke mere i zaštitne carine dale najpuniju slobodu za razvoj domaće industrije i gde je osnjvanje novih konkurentskih preduzeća iziskivalo velike kapitale, kojih nije bilo dovolino, proces kartelisanja je išao naročito ubrzanim tempom. On je izazvao oštriiu i opštu poviku na kartele. Borba protiv sve većih državnih nameta je ujedinjavala mnoge privredne grane u Olporu. Novi tereti su prebacivani na potrošače fe je problem kartela postao još otvoreniji. Povratak nazad u slobodnu konkurenciju je više nemoguć. Kontrola protiv zloupotreba kartela je komplikovana i teška, jer zahteva sposoban i siguran kontrolni apart. Uticaj na

.proizvodnju i cene u pravcu njihovog regulisanja u in-

teresu celine postaje povezan sa ugrožavanjem čitavog današnjez privrednog sistema. Monopolistička forma organizacije, postala je jedino moguća za održavanje privrednih grana, koje su sposobne za nju. Ali to održavanje ide na štetu ostalih nekartelisanih privrednih grana, a u prvom. redu potrošača. Traženje izlaza iz haotičnog stanja ukidanjem kartela, znači samo pokušaj izlaska iz ćorsokaka. «

Uspeh kartela, da bude otporna brana protiv pustošenja krize u karfelisanim granama privrede postaVio je upravljače država pred dilemu, da li bi se kartel mogao pretvoriti u oruđe za rešenje krize, jer je unosio izvestan red u pojedine grane privrede. Najteži problem ekonomske politike, problem cena on |e vezao sa problemom regulisanja proizvodnje i postao putokaz za savršeniju formu privrede. On je pošao putem da reguliše proizvodnju pojedinih preduzeća, ali nije mogao ukloniti suprotnosti između pojedinih grana priVrede, a naročito između poljoprivrede ı industrije i između privreda pojedinih zemalja. Isto tako problem

.podizanja kupovne moći najširih masa ostaje stalno

otvoren,

а оп је osnova za dalji razvitak privrede uopšte. |