Narodno blagostanje

Страна 764

године 3a 2,76 мил. дин. (или 2,3%), на 117,58 мил. д. Огромно је порастао приход од петролеума (са 5,9 мил. на 18,1 мил. д.), а знатан је пораст и код хартија за ци. гарете (са 5,1 мил. на 6,1 мил. д.. Приходи од соли по. већали су се за 0,7 мил. на 24,98 мил. дин. Годбацили су разни приходи са 10,9 мил. на 1,16 мил. и они од жижица ca 7,1 Ha 9,9 мил. дин. Повећање монополских прихода у септембру о. г. је дошло вероватно од веће куповине са стране сељака (петрулеума, соли, цигар-папкра).

За првих шест месеци буџетске 1936/37 г. (априлсептембар) монополски приходи су износили 9647 мил, дин. према 983,47 мил. у истом периоду прошле буџ. године, мање за 18,76 мил. д. или 1,9%. Кретање прихода по нојединим врстама у овом периоду је следећи (мил. ДИН.):

1936 иде ест него у 1985 r. Дуван 695,8 — 29,0 Со 138,5 + 48 Петролеум 46,9 + 97 Жижице 35,8 — 49 Цигарпапир 31,8 + 1,0 Разни приходи 15,9 + 0,9

| Подбацили су приходи од дувана и жижица. После опадања у прва четири месеца ове буџ. године, монопол ски приходи су у августу и септембру о. 1. у порасту, који још једино није наступио код жижица.

Остварени монополски приходи у септембру о. г. били су већи од предвиђених за 6,22 мил. дин. илн 3,7%, а за првих шест месеци тек. буџ. год. мањи за 13,3) мил. дин. или 1,4%.

- Еше Y |J razvoju situacije na doma-

ćem tržištu pšenice zapažaju se poslednjih nedelja vrlo interesantne pojave. Prva ruka proizvođači — potpuno 5е роvukla sa tržišta, a druga ruka — trgovci — nudi ograničene količine sa ciljem da istera što više cene. Otuda je cena na domaćem tržištu za oko 18% preko izvoznog pariteta. 5 druge strane pak, izgubila se i ranija razlika između pojedinih provenijencija, te je na unutrašnjem tržištu stvorena za sve vrste, bez obzira na razliku u kvalitetu, više manje, jedinstvena cena. Ovakva situacija umnogome otežava rad Prizada, koji je danas glavni kupac na tržištu radi pokrića za izvršenje preferenciranih kontingenata. Na taj način, jedan deo preferencijala, koje ostvaruje Prizad, ide u korist druge ruke — trgovaca. Šta više, u izvesnim relacijama skoro je onemogućen i iIzVoZ na bazi preferencijala, jer je razlika između domaće cene i svetske tolika, da je bez malo progutala ceo preferencijal.

Uzroci visokih cena pšenice kod nas

Pod normalnim okolnostima ova pojava mogla bi se objasniti odstranienjem izvoznog viška sa tržišta. Međutim, to nije slučaj. Do 7 novembra izvezeno je 22.000 vagona pšenice. A prema izveštajima iz zemlje u rukama trgovaca i proizvođača nalazi se još najmanje oko 15.000 vagona robe, koja preistavlja višak preko unutrašnje potrebe. Po nekim procenama ova količina ide i do 20.000 vagona. Kako se uskoro mora očekivati zatvaranje rečnog saobraćaja, to znači da će najveći deo ove količine ostati za izvoz u prolećno. sezoni. Prema tome, objašnjenie pojave visokih cena treba tražiti na drugoj strani. Ono se nalazi s iedne strane u ekonomskom položaju proizvođača, a s druge u nedostatcima sistema regulisanog izvoza pšenice.

'Ekonomski položai proizvođača pšenice ove godine,

НАРОДНО БЛАГОСТАЊЕ

Бр. 47

zbog dobrog roda, znatno se popravio. Sa manjim Констаma no ranijih godina proizvođači su uspeli da podmire svoje prve potrebe i sada drže robu očekujući još povoljnije cene. Hoće li ih sačekati — to je, međutim, veliko pitanje. Sadašnie cene na svetskom tržištu posledica su jedne specijalne okolnosti, naime nedovoline ponude robe. Dovozi iz Kanade u Evropu traju 5—6 nedelja, te su, usled toga, evropške UVOZničke zemlje upućene na-dunavsku robu, koja, prema prekomorskoj, uživa jednu premiju od oko 10%. Međutim, nema izgleda da bi se ova situacija mogla održati trajnije. Pogotovo, kada se na tržištu bude pojavila efektivna roba sa južne hemisfere. Od toga momenta Evropa. će se snabdevati argentinskom robom, a dunavska će, verotvano, opet doći u položai da traži kupca. Iz toga razloga, može se desiti da mi ne iskoristimo sadašnju povoljnu situaciju radi izbacivanja što većeg dela izvoznog viška. A to bi bilo potrebno i iz jednog drugog razloga. Poznato je, naime, da u zemlji ne raspolažemo dovolinim prostorima dobrih magacina koji bi bili u stanju da duže vremena sačuvaju robu u dobrom stanju. Otuda se kod nas redovno iavlja žižak, naročito u proleće. A žižljiva pšenica, međutim, teško se unovčava i to uvek sa znatnim bonifikacijama, koje ne ostaju bez uticaia na cenu. Iz ovoga izlazi, da bi sadašnja preterana uzdržljiivost zelenog kartela, koja bi takođe morala da ima svojih granica, mogla da bude i nacionalno-ekonomski štetna onemogućujući da u iednoj pogodnoj situaciji bude izbačen veći deo viška i da preferenciiali budu iskorišćeni u korist proizvođača.

Drugi razlog, kao što smo rekli, leži u sistemu regulisanog izvoza pšenice. Po zakonu o prometu pšenice od 1932 »izvoz i uvoz svih vrsta pšenice, raži i pšeničnog brašna« isključivo je pravo države, koje ona vrši preko Prizada. Međutim, Uredbom o izvozu pšenice od 1934, izuzetno od propisa ovoga zakona, »izvoz pšenice mogu obavljati i proizvođači, zadruge i izvozničke firme po ovlaštenju Ministarstva trgovine i industrije. Na osnovu ovog propisa privatnici su do sada dobili izvozne dozvole za preko 80.000 vagona. Iskorišćenje ovih dozvola oni vrše samo u slučaju kada između domaćih i inostranih cena postoji izvesna razlika koja pokriva troškove i obezbeđuje dobit. Kako te razlike danas nema, a ponude proizvođača su male, to oni prodaju isključivo Prizadu, koji kupuje po dnevnim cenama radi izvoza u preferencirane zemlje. Držeći cene visoke pomoću ograničene ponude, oni uspevaju da dobiju i izvesan deo preferencijala, koji je, međutim, namenjen proizvođačima. Šta više, onemogućuje se i iZVOZ u izvesne preferencirane zemlje u kojima preferencijal odgovara razlici između inostrane i domaće cene. Kada bi, pak, sistem izvoznih dozvola bio regulisan na drugi način (davanie dozvola za perfektuirane poslove), kao što je slučaj u drugim zemliama u kojima postoji žitni režim sličan našem, situacija bi bila mnogo normalnija. Pri ovakvom sitemu, koji pretstavlja administriranie i nema nikakve veze sa jednom određenom politikom unovčavanja i cena, dovodi se u opasnost ne samo iskorišćenje povolinih situacija na tržištu, nego i preferencijalnih kontingenata, koji treba da pruže sredstva za državnu intervenciju.

Najzad, sadašnja situacija, kojia pada u vreme зетуе, krije u sebi još jednu veliku opasnost. Poznato ie, da se zemljoradnik u svome radu rukovodi iskliučivo kretanjem cena. U njegovom opredeljivanju za ovu ili onu kulturu, cena pretstavlja glavni kriterijum. Stoga ne bi bilo ništa nerazumljivo, ako bi sadašnja situacija opredelila zemljoradnika da zaseje znatno veću površinu pšenicom. To je vrlo moguće i izveštaji o setvi u pojedinim krajevima opravdavaju оуџ pretpostavku. A to ne može biti irelevantno za državnu intervencionističku politiku, kola ne bi trebalo da se stara samo o isturivanju izvoznog viška, već da vodi politiku proizvodnje, unovčenja i cena.