Narodno blagostanje

20. мај 1939.

Privatnih pozorišta nema. To izgleda toliko normalnom poiavom, kao da je država proglasila monopol na pozorišta. Posle rata imali smo nekoliko putujućih družina, koje su se požurile da prekinu skitalački život i pređu u državna DOzorišta. U Zagrebu je pred nekoliko godina jedna družina mlađih glumaca pokušala da u Tuškancu razvije svoje DpOZOrište, nastoieći naročito da istakne svoi umetinički pravac. Ali i ona ie morala da obustavi svoi rad naišavši na nesavladive finansiske teškoće.

Poznavajući uslove za rad privatnog pozorišta kod nas iznenadilo nas je, a i zadivilo, da se našla .grupa umetnika koji nisu obnovili ugovor s upravom beogradskog pozorišta, zato što su odlučili da osnuju svoje privatno. Po izjavi koju su dali štampi, materijama sredstva su osigurana. То ZVUČI malo neverovatno, jer pozorište je nezajažljivo investicijama, osnivači nisu bogati ljudi, a mecena je kod nas vrlo malo. Ako se počne na kredit, to znači kod svakog programa OgTaničavati režiju komada prema finansiskim mogućnostima.

Velika nada osnivača na uspeh je da Beograd ima preko 300 hiljada stanovnika, i da će oni moći da steknu publiku od koje bi mogli da žive. Do tog uspeha oni imaju da podnesu ogroman napor kao stvaraoci, jer samo boliim izborom komada, boliom igrom i novim umetničkim pravcem mogli bi oni da privuku i stvore svoju publiku. Beograd u tom pogledu pretstavlia naročitu teškoću. To ie grad koji je nastao naglo, s većinom činovničkog stanovništva, koje bi rado išlo u pozorište ali na jevtina mesta. Ali mislimo da je Veća teškoća u tome što Beograd još nije uspeo da razvije svoji kulturni tip, kao što je karakteristično za svaki stariji grad, da odgoji potrebe kod publike, tako da ona bude spremna da se odazove na svaki pokušaj novog stvaranja i da odbaci samo ono što nije vredno. Mi bi želeli da se osnivači privatnog pozorišta ne razočaraju, i zato treba da znaju da glavne teškoće njihovom radu dolaze otud što je Beograd na svoj načm postao velik.

IIo 3aKOHy O JLD})XaBHOM pauy-

Требало је укинути кауци- новодству свако предузеће коју за домаћу индустрију је прима од државе набавке код државних поруџбина мора да полаже кауцију, да ће набавка бити тачно и на време извршена. На основу 8 113 Финансиског закона за 1939/40 Министарски савет прописао је Уредбу о издавању гарантних писама изузетно од прописа чл. 88 закона о државном рачуноводству. Гарантна писма издају новчани заводи индустријалцима, али по досадашњем пропису њихов износ није смео да се пење изнад уплаћене главнице и износа резервног фонда до 10% од уплаћене главнице. По новој уредби привремено ће се одобрити издавање гарантних писама и преко ове границе, али само новчаним заводима који нису под заштитом, који имају 20 мил. уплаћене главнице и ако издају гарантно писмо за државне набавке које се тичу народне одбране. Пре рата, у Србији много се дискутовало 0 одлуци владе да се поруџбине извршавају код оних фирми које најповољније нуде, а није се тражила кауција. У томе се назирала могућност корупције и зато одлука није одобрена од јавности. Индустрија Србије била је преслаба да се појави код државних лиферација, тако да су само стране фирме долазиле у обзир, а влада је била у немогућности да испитује њихову солидност и зато је требало да извршење лиферација осигура кауцијом као наједноставнијим средством. Прилике су се после рата: много промениле, и ми данас имамо домаћу индустрију која је способна да врши државне поруџбине. Држава може да зна колики је производни капацитет једног предузећа које суделује кол конкурса, и да ли је довољно солидно да му се повере

НАРОДНО БЛАГОСТАЊЕ

Страна 311

поруџбине ако је понудило добре услове. Интерес је самог предузећа да лиферује на време, а ако му буде онемогућено вишом силом, онда ни кауција не вреди. Према томе, ако се већ нешто реформирало, требало је ићи до краја па укинути полагање кауције уопште, јер би се тако за индустрију укинуо један трибут према банкама који 101 поскупљује трошкове производње. -

Код сигурних фирми држава и тако никад не долази у положај да реализира гарантно писмо. Банке које су га издале нису у незгоди ради тога, тако да практично износ до кога оне издају гарантна писма не доводи у питање њихов ликвидитет. Па када се већ остало код кауције и издавања гарантног писма, не би требало да се његово издавање веже строго на формалност претходне дозволе, која важи само привремено. :

Na pritisak iz Bele kuće, popuPobeda Ljujsovih sindikata Stili su sopstvenici rudnika и 5: до štrajkačima u zapadnoj Pensilvaniji. Uslovi novog Којекцуnog ugovora koji je za Šštrajkače potpisao Ljujsov Savez rudarskih radnika ne proteže se зато па 320 bili, rudara 1 širajka; nego i па ostalih 140 hili. u drugim američkim državama. Dobivši ovaj štrajk, Ljujs je izvojevao definitivnu pobedu. nad svojim protivnikom. Sporazum s poslodavcima zaključen je ne po principu »closed shop«, koji je Ljujs dosada isticao, nego »шпоп 5ћор«<. Ističući primer »closed shop« Ljujs ie zahtevao da njegovoi organizaciji pripadne monopol zaključivania kolektivnog ugovora, a zabrani svim drugim sindikalnim savezima. Po »union shop« principu poslodavci nisu vezani da zaposle samo sindikalno organizovane radnike u Liujsovom sindikatu, nego i neorganizovane, ali svi radnici moraju se kroz izvesno vreme upisati u njega. Na taj način završen је štrajk koji je počeo prvih dana aprila, a koji se sve do poslednjeg dana širio i pretio da se pretvori u opšti rudarski štraik u Americi.

Ki KG ви Еј.

Ovaj štrajk bio je naročito oštar zato što se rudnici uglja u Americi nalaze u strukturelnoij krizi, pa su sopstvenici pokušavali da ijedan deo tereta prevale na radnike, na što je došao njihov otpor. Strukturelna kriza došla je odmah posle rata, kada je u proizvodnji pogonske snage nafta počela da potiskuje ugalj. Pre rata 70,3%/i pogonske snage davao је mrki ugalj, a 13,9% antracit, ukupno 84,2%/o. Do 1988 ргоcenat mrkog ugla pao je na 44%, a antracita na 5,7%, ukupno 50%. Procenat nafte popeo se u tom periodu sa 8,996 па 32,4%/0, a prirodnog plina sa 3,5% na 10,4%. Procenat električne struje ostao je gotovo nepromenien, 1913 god. 3,4%, а 1937 g. 3,5%0. Zbog smanjene tražnje za ugliem раја је proizvodnja apsolutno. Ona je 1999 bila veća za 70 mil. nego 1919 god. (535 prema 465 mil. tona). Posle 1999 prilike nisu mogle da se poprave ni približno kao u drugim granama industrije do 1937. S druge strane racionalizacija je smanjila broi zaposlenih ·rudara, koji je 1997 pao na 484 hili. prema 629 hili, 1919. Unutrašnje tržište se steglo, a izvoz se nije mogao da razvije. Prošle godine mrkog uglja izvezeno ie samo 11 mil. tona, antracita samo 1,8 mil. tona. Američki rudnici jako su bogatiji od evropskih nisu sposobni za konkurenciju zbog velikih prevoznih troškova do većih tržišta uglja, i zbog toga što su slabije racionalizovani. Čitava ргоizvodnja podeljena je na 6875 rudnika, od kojih ie većina malog kapaciteta, 5303 s kapacitetom od 1000 do 50.000 tona. Od 4492 mil. tona 1937 god. proizvedeno je samo 88 mil. t. u mehaniziranim rudnicima. Težnja mehaniziranih rudnika da iskoriste svoj pun kapacitet dovela je do oštre konkurencije na tržištu, tako da su cene silno pale. Pokušaji kartelisania nisu uspevali i samo jedno vreme došlo je do ograničenia konkurencije pod Nirom. Ali kad ie Nira odbačena, ponoyila