Narodno blagostanje

Страна 564

Iz uredništva

НАРОДНО: БЛАГОСТАЊЕ

Ура а ЋЕ зе >У ке

Бр. 36

ВРАЋЕНЕ

I ULOGA NOVCA U RATU

Popularni francuski književnik Marsel Prevo objavio je pre kratkog vremena u časopisu »Revue de Paris«, čiji je urednik, jedan oštar napad na ekonomiste zbog njihovog neuspešnog rada na problemima »rat i privreda«. Na jednom mestu dovikuje im on da treba da prestanu da se prikazuju kao Žžreci jedne egzaktne nauke i da ne pokušavaju više da pretskazuju budućnost po modelima iz prošlosti. On to svoje tvrđenje zasniva naročito na sledećim činjenicama: ekonomiste su proklamovale da je novac u ralu »sve i svja«. Međutim, nemački primer pokazuje sasvim protivno. Nemačka je uspela da potroši, kako on kaže, stotine milijardi franaka (odnosno 90 milijardi maraka, kako je Hitler kazao 1 septembra na radiju) na naoružanje bez ikakvih naročitih mera za dolaženje do novca. Prevo veli da on nema poima o Političkoj ekonomiji, da samo na osnovu zdravog razuma prosuđuje stvari i da mu ovaj kaže, da je ono što su ekonomisti učili totalno netačno.

Svoju tiradu protiv doktrine da je novac u ratu »sve i svja« Prevo |e mogao da zasnuje i na drugim dvema, još interesantnijim, činjenicama, naime: na istoriji Italije za poslednje četiri godine i Japana za poslednje dve godine. Italija je u sred bojkota od strane celog sveta vodila rat u Abisiniji. Dok je jedan deo zapadno-evropskih i amerikanskih ekonomista pretskazivao ekonomski slom Italije usled abišinskog poduhvata, dotle je ona završila abisinski rat, utrošila i troši ogromne iznose za kolonizaciju Abisinije, utrošila koju milijatdu u španskom poduhvatu i izvršila ogromnu preorijentaciju svoje privrede. Isto je tako interesantan japanski slučaj. Japan, neobično siromašan u sirovinama, vodi već dve godine rat, takođe van svoje terjtorije, i Još nije bankrotirao niti gladuje. Očigledno je da novac ne samo da nije nerv rata nego čak igra podređenu ulogu prema drugim ekonomskim kategorijama.

Žermen-Marten, profesor Političke ekonomije i nekoliko puta ministar finansija, jedan od naiboljih finansiskih pisaca u Francuskoj, pokušao je da pobije tvrđenje Marsela Prevoa u jednom članku u »Le Temps«-u, od 7 jula t. g. On je izneo izvesne momente iz ekonomske istorije Nemačke od kako se naoružava, ne dajući objašnjenja po pitanju da li je novac i dalje nerv rata i, ako nije, zašto.

Tvrđenje da je novac živac rata nije delo ekonomista, ali se ipak ne može reći da oni s njim nemaju nikakve veze. Austriski feldmaršal grof Monfekukoli izbacio je čuvenu rečenicu, da su za rat potrebne tri stva– ri: novac, novac i novac. Ali s druge strane se ne može poreći da je merkantilistička ekonomska škola u XVII veku smatrala ne samo da je novac »sve i svja« u ratu, već da je on i |edini oblik bogatstva. Samo što danas nema nikoga među ekonomistima koji bi podržavao merkantilističku teoriju. Ona ima svoje pristalice samo još među političarima i novinarima, čije se ekonomsko znanje svodi na bilans spoline trgovine (baš kao kod nekih merkantilaca), a koji bacaju kape u vis kada je on aktivan i padaju u očajanje kada je pasivan.

Merkantilistička teorija je privredna teorija арsolutizma, na početku moderne države. Apsolutni vladaoci, koji su provodili vek u ratovima, — prema tadanjem stanju narodne privrede i tehnike rata — imali su pravo kada su smatrali da je novac »sve i svja« u ra{u. Novac je bio potreban da se plaća najamnička vojska, a docnije stajaća, koju su, uzgred budi rečeno, osnovali apsolutistički vladari. Novac je bio potreban takođe radi kupovanja oružja, obično u inostranstvi.

Pre no što bismo pošli dalje u ovoj analizi potrebno je da bacimo kratak pogled na glavnu karakteristiku »starog rata«. U njemu je ljudski momenat igrao mnogo veću ulogu nego onaj oružja. Tehnika naoružanja bila je primitivna. Sablja, puška i top, obično u nedovoljnoj količini, bili su celokupno naoružanje. Moralna strana vojnika igrala je mnogo veću ulogu. U početku rata pokupi se obično sve što je sposobno da nosi oružje, a u pogledu materijalnom je bila rekvizicija generalno sretstvo. Obično se pokupilo sve što je bilo hrane i zaprege u zemlji. Iz toga doba ostala je reč da je mobilizacija isto što i opustošenje zemlje. Činovnici koji su ostali na dužnosti bili su obično bez posla, trgovačke i zanatlijske radnje bile su većinom zatvorene u osustvu personala, ili u oskudici robe ili kapitala. Seljak nije imao zaprege da obradi zemlju. U pozadini se oskudevalo, po katkada gladovalo i živelo od vesti sa fronta. Sve što je bilo u zemlji raspoloživo za ishranu, rezervisano je već za fronf, a u koliko to nije bilo dovoljno, ni pljačka u tuđoj zemlji, rat se svršavao kapitulacijom. IU NEISKORIŠĆENO ISKUSTVO IZ SVETSKOG RATA

Slično je bilo i u početku Svetskog rata. Ali neočekivanim produženjem rata, utrošeno je sve Što je bilo u vojnim magacinima i kod naroda. Pojavila se potreba za novim ratnim materijalom. Kod takvog stanja država je morala da potraži načine snabdevanja. Prvi je korak bio davanje sve većeg broja porudžbina sve većem broju preduzetnika. Drugi korak je bio podizanje industriskih preduzeća od strane države i davanja predujma pojedincima, koji su bili spremni da to isto urade. Zatim je došla mobilizacija civilne radne snage i nov raspored vojnika na frontu i u fabrikama u pozadini. Pod pritiskom novih potreba ratujuće zemlje su počele da se dižu iz mrtvila i da intenzificiraju ekonomsku delatnost. To je lepo okarakterisao Lojd Džordž,

pretsednik engleske vlade u 1918 godini. On je u |ednom govoru u parlamentu kazao da ekonomska delatnost u Engleskoj u tom momentu ima obim, koji nadmaša daleko i najpovoljniju konjunkturu u prošlosti. Nikad nije bio toliki broj radnika zaposlen u industriji kao u tom momentu.

Po svršetku rata u celom svetu čuo se samo jedan uzvik: nikad više rafa! Pod utiskom te depresije duhova usled teških dana za vreme Svetskog rata čak ni nauka, koja je odmah posle rata obratila veliku pažnju ratu, kao ekonomskoj, finansiskoj i socijalnoj kategoriji, (objavljeno je preko 100.000 knjiga o Svetskom ratu) nije ugledala tu njegovu povoljnu stranu: oživljenje ekonomskog života za vreme samoga rata. Sve Što je