Narodno blagostanje

Страна 760 НАРОДНО

на канадској. Сила водопада претставља 5 милиона коњских снага. По себи се разуме да је вредна људска рука искористила водопаде за производњу електричне енергије. Захваљујући тој највећој хидроцентрали на свету њезина околина је јако индустријализирана. Стотинама година обилазе проналазачи око ових водопада у намери да их искористе за нешто необично. И Тесла је ту провео дуже време.

Нијагарске водопаде посећују 2 милиона годишње. Ако сваки путник остави на месту по 10 долара, то чини приход од 20 милиона (три пута више него буџет Београда). Изгледа да цео посао има сама држава у рукама; међутим у измишљању начина да се путнику извуче што више пара не изо"стаје она иза приватних.

Енглески владаоци посећују водопаде кадгод долазе у Канаду. Иначе водопади су одиста Мека целога света, како се каже у једном водичу. Зими се водопади претварају у огромне блокове леда који знатно доприносе величанствености призора.

Три сата доцније прешли смо највеличанственији висећи мост који спаја Америку с Канадом. У

БЛАГОСТАЊЕ Бр. 48 Канади смо још два сата посматрали водопаде са разних перспектива.

- Р. 5. Завршивши ово писмо прочитао сам у новинама да је влада у Вишиу интернирала Девоатина, сопственика велике фабрике авиона у Тулузи. Девоатин је мој добар познаник из Америке, где је провео свега двадесет дана. Дошао је и вратио се Клипером. С њим је била и његова госпођа. Нисам могао да сазнам циљ његовог путовања, али је оно било мало необично за мене због тога што сам знао да Французи имају огромне административне сметње при путовању у иностранство, како од својих власти тако и од иностраних. Девоатин је одличан познаник чувеног руског конструктора авиона Сикорског. Оно, чиме је он придобио моје срце било је његово ратовање 1914 год. на српском фронту: он је као авијатичар био послат од француске команде на службу српској војсци. Познаје Србију врло добро и многе личности, Изгледа да је његов најбољи познаник и пријатељ г. Радовић, бивши авијатички официр, кога није могао довољно да ми нахвали. Нудио му је положај у својој фабрици, али овај није хтео да прими.

газе =

Iz uredništva

5]

Веље

IL. MEŠAVINA PŠENIČNOG I KUKRUZNOG BRAŠNA

Poremećaj u snabdevanju pšenicom i kukuruzom nastupio je na početku ove godine. Rat je sprečio trgovinu u pasivnim krajevima da u jesenjoj kampanii, kao što je to uvek činila, stvori uobičajene zalihe za zimske i proletnje mesece, a oštra i duga zima u brdskim i stočarskim krajevima brže je iscrpla zalihe ljudske hrane pa se i u njima javila velika oskudica. Sem toga, prinos kukuruza u 1939, glavne ljudske i stočne hrane, bio je slab. Uoči nove žetve pšenice stanje snabdevanja bilo je vrlo kritično. Tražnja velika, ponuda sve manja usled uzdržljivosti malog broja imalaca robe koji su na taj način osfvarivali sve veće cene. Ukoliko su cene više rasle utoliko je na pijacu dolazilo manje robe. Teško se dolazilo i do pšenice i do kukuruza, poslednji je postao redak artikal, njegova cena Dila je znatno veća od cene pšenice.

Žetva pšenice i berba kukuruza samo su donekle i za izvesno vreme ublažili poremećaj, ali ovaj ponova počinje sve više da se ispoljava. Pšenice u slobodnoj prodaji takoreći nema; na blokiranim teritorijama prinudnim otkupom izvlači se sve manje, ali se iz sve Većeg broja mesta ovih područja čuje da viškova nema, da je sve izvučeno, a često i preko onoga što bi bilo potrebno za vlastitu potrebu. Te količine nedovoline su za podmirenje aktuelnih potreba koje su sve veće; kukuruz uprkos relativno dobrom rodu takođe ne dolazi na pijacu u dovoljnoj količini te ima visoku cenu koja poskupljuje ishranu miliona seljaka koji se hrane kukuruzom i dovodi u pitanje držanje stoke, produkciju mesa I masti.

Dosadanje mere, kao regulisanje cene pšenice, prinudni otkup pšenice u glavnom proizvodnom род= ručju, povećanje procenta izmeljavanja pšenice i jedinstveni narodni hleb nisu ništa poboljšale stanje. Zato se

misli na nove mere, 'koje će se ređati i dalje jer se ni od pretstojeće ne može nikakva bitna promena da očekuje. Reč je o mešavini pšeničnog i kukuruznog brašna. Taj problem bio je aktuelan i u predratnoj Srbiji po izbijanju svetskog rata. I onda, kao i sada, postavilo se pitanje mešanja pšeničnog sa kukuruznim brašnom i naišlo se na iste teškoće. Naime, kukuruz pored ostaloga sadrži i takozvanu klicu koja ima u sebi masnih |edinjenja kod kojih pod uticajem vazduha nastaje raspadanje, ulje se užegne i brašno dobija gorak ukus. Usled toga kukuruzno brašno ne može da se lageruje. Zatim u proizvodnji hleba kukuruzno brašno može da Se upotrebljava samo nezavisno od pšeničnog pošto je potrebno da se prethodno popari i na taj način omekša za mešenje. Ako bi se to prepustilo pekarima nemoguće je kontrolisati upotrebu određenog procenta. Zbog toga |e ideja mešanja pšeničnog sa kukuruznim brašnom bila napuštena. Iz istih razloga ona se neće moći ostvariti ni danas. Istina u Austro-ugarskoj od 1916 godine pristupilo se vađenju klica iz kukuruza, ali to nije činjeno zbog osposobljenja kukuruznog brašna za mešanje sa pšeničnim, već zbog proizvodnje ulja u kome je postojala velika oskudica, jer se imala jedna jedina sirovina iz koje se ulje proizvodilo — repica. Proizvodnja ulja iz kukuruznih klica bila je toliko skupa da je odmah po svršetku rata napuštena. Propaganda koja se u nas, u poslednje vreme, vodi za vađenje klica za proizvodnju ulja ima uglavnom za cilj plasiranje izvesnih skupih mašina. Za mas, koji imamo priličnu produkciju uljarica koja je sasvim dovoljna da podmiri potrebu potpune ali racionirane potrošnje, pitanje vađenje klica kao siroVina za produkciju ulja uopšte se ne postavlja. To bi bila i suviše skupa rabota. Sledstveno ne bi trebalo mešati ni pšenično sa kukuruznim brašnom, koje bi, u tome slučaju, morali da proizvode svi mlinovi, a pekari bi