Narodno blagostanje

т. децембар 1940.

odnosi pod negdašnjim izvozom: kapitala. Rumunija ne postaje prost dužnik koji treba da vrati kredite uz kamatu, nego treba da se osposobi za. veću proizvodnju, a nemačko tržište joj je obezbeđeno unapred po cenama koje će biti nezavisne od cena na tržištu. Koliko se bude povećavala proizvodnja, toliko će se· povećavati i nemački uvoz. |

Ovaj sporazum pretstavlja prvi primer one tešnje privredne saradnje koja se zamišlja u novoj Evropi. -

Naš kliring sa Nemačkom

Ima skoro dve godine kako se naša javnost nije nervirala zbog stanja našeg Kklirmga sa Nemačkom. Sada se interes vratio, ali u suprotnoj situaciji. Mi dugujemo Nemačkoj preko 30 miliona maraka dok je ona ranije dugovala nama oko 40 mil.

Naš aktivni saldo prema Nemačkoj smanjuje se od početka 1939. U toku te godine naš uvoz iz Nemačke роуеćao se prema 1938 ха 300 mil. dinara, a izvoz se smanjio za 850 mil. Za prvih deset meseci ove godine izvoz se povećao prema tome periodu 1939 za: 800 miliona na 1,8 mild. a uvoz za 600 mil. na 2,2. mild. Već dve godine trgovački bi:ans je jako pasivan, s razloga šio je uvoz daleko više porastao nego 12voz. Naročito je po tom karakteristična 1939, kada je uvoz rastao a izvoz opadao. Veliki porast uvoza iz Nemačke može se objasniti našom konjunkturom. Mi smo imali velike potrebe za uvozom mašina i sirovina, a najveći deo dolazio je dz Nemačke.

Dok je ukupan naš uvoz 1939 bio manji nego 19838, za 200 miliona, onaj ız Nemačke bio je veći za 300 mil. Glavni naš liferant bila je Nemačka, ali naš izvoz imao je drugi smer. Ukupni izvoz bio je 1939 veći za 500 miliona, dok je u Nemačku bio manji za 350 mil. Takva spoljno-trgovinska orijentacija produžena Je u početku rata. Izvoz je pojačan do maksimuma, čak i prekoračen, a posledica Je bila oskudica izvesnih izvoznih artikala, koja se osetila još jače posle slabe čžetve ove godine.

Posle stupanja Italije u rat naš izvoz upućen je uglavnom U centralnu Evropu. Mi više nismo mogli da izvozimo Koliko ranije, a imali smo potrebu da iskoristimo mogućnost uvoza. Otuđ se morao da pogoršava naš trgovinski bilans prema Nemačkoj, koja je ostala glavni liferant i uvoznik. Aktivni saldo u kliringu topio se utoliko brže što su izvesni artikli izvoza bili prebačeni na konto »C+«.

Upadna je pojava da je saldo bio još do početka oktobra aktivan, a polovinom novembra pasiva je narasla već na 30 miliona. Za mesec i po dana pasiva se popela na pola milijarde, a to je četvrtina našeg godišnjeg uvoza, ne računajući koliko smo mi za to vreme izvezli u Nemačku. To је abnormalan porast. lako je Nemačka ostala glavni lifrant, ova pojava može se objasniti izvanredno povećanim porudžbinama sa strane naših uvoznika kada se čulo da će kurs marke biti povišen. A možda je doprinelo i to što su mnogi nemački liferanti oklevali da prihvate porudžbine i prihvatili su ih posle datuma od koga važi novi kurs.

Naše stanje je sledeće: velika pasiva u kliringu, smanjene mogućnosti izvoza, a nesmanjene, možda i veće Dotrebe uvoza iz Nemačke. Multilateralni kliring ne bi nas spa5ao, jer naša pasiva je težak problem zato što nemamo što da izvezemo, dok kupaca ima i suviše.

Ovakav razvoj kliringa primljen je kod nas kao neprijatan i postavljeno je pitanje kako da se Ifkvidira. Naiprostiji, ali i najgori put bio bi skresavanje uvoza na visinu izVoza, odnosno ispod njega dok se saldo ne izravna. Dobro je da tako. nije postupljeno ranije, nego smo kako tako ipak vukli aktivni bilans nekoliko godina. Normalna je pojava da se

HAPOJIHO BJIATOCTAFbE

Страна 779 _

robni bilans menja, pa isto onako Како је došlo do sa dašnje situacije može s vremenom da se obrne na staru. Ne može se očekivati da će se saldo smanjiti zato što je DOvišen kurs marke, tako da će on kočiti uvoz i neće više biti onih abnormamih velikih porudžbina. Dotle dok u zemlji skaču cene, a kurs marke ostaje nepromenjen i cene u markama takođe, uvoznik ima računa da uvozi što više i da kapital drži u obliku robe.

Ali zato konjunkturni razlozi mogu da utiču na kretanje naše trgovine sa Nemačkom. Niti će naša. investiciona delatnost da ostane kakva je bila do skora, niti će Nemačka moći da nam liferuje sirovine kojih je ona imala u rezervi za izvoz i koje smo dobijali uprkos ratu. S druge strane, naš izvoz je zastao zbog slabe Žžetve. Jedna dobra godina može učiniti da brišemo pasivni saldo. |

Zasada mi se kod isplata koristimo kreditom od 30 miliona maraka koji nam je odobrila Nemačka. A!i to je dug koji se mora vratiti, bilo plaćanjem u devizama, bilo iz eventualnog kasnijeg aktivnog salda, bilo odobravanjem d'nara, koji bi se mogli upotrebiti za investicije. To su samo nabrojane mogućnosti, ali mislimo da nije opravdano nikakvo nerviranje zbog stanja kliringa. Težak je bio aktivni saldo, jer naša privreda nema sredstava za kreditiranje. Za nas je vrio povoljno ako bi se dugo koristili kreditom koji smo sad dobili.

—J— Beograd je шпао čast 4 decembra da čuje predavanje velikog naučnika profesora Bergiusa o sintetičnim sirovinama, koje je on, s obzirom na ipromenu ekonomskih doktrina, nazvao revolucijom sirovina. Tek pre neki dan zaključili smo sporazum sa Nemačkom po kome nam ova prodaje znatnu količinu veštačke vune proizvedene od drva. Za kratko vreme svi ćemo imati na sebi tkivo u kome će biti i drvene vune. Neće proći mnogo vremena pa ćemo i mi znati samo za veštačku gumu. Preko 3 miliona tona veštačkog benzina proizvodi se godišnje u Nemačkoi. Sve to znaju manje više naši čitaoci. Profesor Bergius nije imao nameru da upoznaje beogradsku publiku sa tim tekovinama. On je stavio sebi zadatak da izloži istorijski razvitak tih tekovina, teškoće kroz koje se prolazilo i saradnju između laboratoriuma i tehnike.

Profesor Bergius je izuzetak od svojih kolega. Dok tehničar obično prezire ekonomiju, dotle je on ilustrovao u svom predavanju baš ekonomsku stranu. On je kod svakog pronalaska laboratoriuma, koji je prihvatila industrija, objasnio kako je to bilo mogućno i onda kad je veštački pro:zvod bio skuplji od prirodnog. Četiri velike potrebe jedne narodne privrede zadovoljavaju se danas u Nemačkoj i mnogim drug:m zemljama sintetičkim proizvodima: hrana, odelo, saobraćaj i narodna odbrana. Sasvim je razumljivo što je ima profesora Bergiusa privuklo ogroman broj slušalaca, koji su ga nekoliko puta oduševljeno pozdravili.

= e E —e—=———— Uredbom o snabdevanju, o ko-

Potrošačke zajednice joi smo pisali u prošlom · broju, naređeno je ргедиге«Пт та Која zaposluju više od 50 radnika, da obrazuju potrošačke zajednice. Obrtni kapital daju preduzeća, a mogu da sa slože nekoliko njih da obrazuju potrošačke zajednice udruženo. Ministar poljoprivrede uputio je tim povodom apel na preduzeća, da prihvate tu dužnost, iako će za mnogo od njih biti dosta teškoće zbog mobilizacije kapitala i zbog režiskih troškova koje će prouzrokovati održavanje potrošačkih zajednica. I uredba o državnim rezervama hrane predviđala je: da

Poseta profesora Bergiusa Beograđu