Naša stvarnost

PAUL VAILLANT-COUTURIER 129

vafrenijih boraca za mir. Policao je iz građanske umeliničke porodice. Njegov ded, slikar, bio je učenik komunara Courbel-a; majka mu je bila operska pevačica. Sludirao je prava, bio je advokaf, a poslao je poznai kada je objavio zbirku novela. Međulim ek ga je Svelski rat poslavio na pravo meslo.

Borio se hrabro na frontu, bio je odlikovan i unapređen za olicira ienkovskog odelenja. 1917 godine, užasnuf prolivenom krvlju i živofom u rovu, priključio se, onda još insfinktfivnoj. pobuni ondašnjih socijalističkih partija, čijoj je on krajnjoj levici pripadao. Kasnije osniva Republikansko udruženje bivših ratnika (AKAK), i postaje njen preisednik.

Sarađuje sa Barbisom, u nedeljnom listu C | a r } ć, sa Marselom Kašenom u njegovom dnevnom listu. Na parliskom kongresu u Šlrasburgu uslaje proliv reformizma.

1919 godine izabran je za narodnog poslanika u Senskom departmanu Posle cepanja partije u Tours-u poslaje član vodećih organa nove sfranke. 1929 godine biva izabran za prelsednika opštine u radničkoj opštini Villejuif, u okolini Pariza. Zbog svoje političke delafnosti provodi nekoliko meseci u pariskom zafvoru Sanić. 1934 poslaje glavni urednik Humaniić-a. Njegovom zaslugom ovaj politički dnevnik doživeo je da bude jedan od najčifanijih listova u Francuskoj.

Radni narod u Francuskoj neobično je cenio Vajana. Vrlo darovil govornik, pun plamene rečiltosli i slikovifog načina izražavanja, on je privlačio mase, vukao ih je sobom svojim velikim poletom. Polemičar visokih sposobnosfi, Vajan se ubraja u najbolje novinare svoga vremena. Njegovi mnogobrojni članci u listu, u kojima je na popularan i polemičan način, ireiirao sva socijalna pilanja, učinili su da se on smafrao kao najbolji polemičar Francuske.

Značajna je i njegova liferarna delalnosi. Naročilo su bile zapažene njegove reporlaže i njegova oikrića u gadnim aferama velikog kapitala u Francuskoj. Poznat je i po svojoj knjizi Nesreća biti mlad, po pozorišnim komadima, popularnim pesmama i filmskim scenarijama.

Vajan se naročito aktivno bavio zadobijanjem inleleklualaca za mnaprednu sivar. On je jedan od osnivača „Domova kullure” (Maisons de la Culture). Njegova brošura U službi duha, koja je izišla prošle godine, učinila je da se vrlo veliki broj najpoznatijih književnika, mislioca i maučnika opredelio za froni naprefka i mira. Njegov ulicaj na inlieleklualne krugove bio je vrlo veliki.

Niko možda iz njegove generacije nije raspolagao fako velikom energijom kao Vajan. Umeo je da pridobije za sebe svakoga ko bi mu se približio, umeo je da udahme u svakoga svoju snažnu radosi živofa, svo} oplimizam i svoju nepokolebljivu veru u krajnju pobedu.

Nestao je u frenuiku kada je sav bio zauzel svojim požrivovanim radom. 10 oktobra pojavio se njegov poslednji članak, u kome je pozivao birače da glasaju za Narodni fronf. Članak se završava rečima: „Glasaj Francuskol”. Istog dana, iznenada su se pojavili znaci zapalenja plućne maramice, fako da je morao hilno da bude prenesen na kliniku. Još u sedam časova uveče davao je poslednja uputsiva svome lislu. Čeliri sata docnije, bolesi ga je polpuno iscrpla i on je izdahnuo.