Naša stvarnost

ZNAĆAJNA KNJIGA O VUKU 210

Sa rodnom dombrom poći ću po slepama, Riznice riječi naći ću u narodu.

Pjesme ću posijali po plamenim srcima,

| porašće pjesme pjesnika stepskoga.

U lim pjesmama naći će pokoljenja Poređenje doslojno lebe!

Romen Rolan poslao je Džambulu o proslavi pismo slijedećeg sadržaja:: „Od srca Zapadnih Alpa k srcu slepa Kazahslana — braiski pozdrav Džambulu, pjesniku svojega kazahstanskoga naroda i novoga čovječansiva! Romem: Rolan!” R. Z.

ZNAČAJMA KNJIGA O VUKU I POČECIMA SRPSKE KULTURE

{Jaša Prodanović: Vuk Karadžić i Miloš Obrenović, izdanje Eos Univerzal. Beograd, 1918).

Novopokrenufa bibliofeka „Eos Universal”, kao što vidimo ız prospekta i iz već objavljenog prvog kola knjiga, ide za Tim da pruži čitaocima, po jednom kulturnom planu a ne nasumce, probrana djela svjelske književnosli,. istina je mala po obimu, ali značajna po sadržini. Tu se radi o klasičnim osivarenjima kullure, o književnim i naučnim djelima iz davne prošlosti do danas, koja imaju frajnu vrijednost i freba da budu duhovni priljag svakog kuilurnog čovjeka. Minimalna cijena ireba da ih učini pristupačnim i širim slojevima. Kao šesta sveska ove male biblioteke izišla je knjižica g. Jaše Prodanovića o odnosima između Vuka Karadžića i kneza Miloša. (Ostale sveske su: pofresna humanislička pripovijest Vicfora Hugo-a „Na belom hlebu"; saTirične priče i humoreske Mark Twaina; „Izabrani spisi" anličkog sairičara Lukiana iz Samosale i slavno djelo Heinricha Kleila o irgovcu konjima, bunfovniku iz doba seljačkih ralova u Njemačkoj, Michaelu Kohlihaasu.)

Osobina g. Prodanovića u prilaženju istorijskim problemima nije u raziaganju društvenih odnosa, u fumačenju islorijskih zbivanja, već u sređenom zbiranju fakata o im zbivanjima, fako da se zaključci nameću čitaocima sami. (To se vidi i u djelu g. Prodanovića „Uslavne borbe u Srbiji".

U ovoj knjižici nalazimo osvjelljen odnos između velikog srpskog: književnika, fvorca nacionalnog srpskog jezika i stila, apsolujisličkog, neprosvećenog i samovoljnog kneza Miloša. Ali ne samo fo, već kroz faj odnos i sve leškoće, poipunu sliku žalosnog i polumračnog drušivenog stanja iz koga je, u borbi za napredak i prosvelu narodu, nicala srpska kullura. Kroz moljakanje Vukovo, kroz njegovo sagibanje šije pred knezom Milošem, mi vidimo koliko je poniženja, koliko sramnih izdajstava svoga djela morao da preživi pisac foga vremena. Doisfa, ne može se za lo okrivljavati Vuk. Pisac lada, a Vuk osobito, nije mogao da slvara bez pomoći nekog zašlitnika i dobroivora. Od čega da živi, čime da štampa djela, ko da ga zašlifi od brulainih progona? Vuk je u lo žalosno vrijeme, koje danas u drugim uslovima nastoje obnoviti u drugoj formi, bio prinuđen na moljakanje, iako je nama danas jasno— čak i bez glasovitfog pisma knezu Milošu — da je om išao pravo, smjelo i nepokolebljivo svojim pufem, pulem kulturnog naprefka srpskog naroda, svjestan poniženja kroz koja lično mora proći radi velike: narodne slivari.