Naša stvarnost

46 BRANEO SEDMARE

se plaća devizama. To je ustvari međunarodni kliring. Jugoslavija prodaje Engleskoj i dobija devizu; kupuje u Argentini i plaća joj engleskom devizom; Argentina kupuje u Engleskoj i vraća joj devizu. Izvršena je razmena robe u svijetu, a nije bilo potrebno da se zlato stavlja u promet, nego je mjesto njega upotrebljena, deviza. I kad tako čine sve zemlje, onda devize služe u njihovoj razmjeni robe kao dokumenat za obračunavanje dugovanja i potraživanja. I samo razlika koja ne može da se obračuna, mora da se podmiri zlatom.

Razmjena na, podlozi deviznog plaćanja pretpostavlja, da, će zlato biti stavljeno u promet čim se pojavi razlika, koja ne može da, se obračuna. Plaćanje u devizama, pretpostavlja dakle jednu rezervu zlata. Ako zemlja nema zlata, ne vrijedi joj ni deviza, jer niko neće da je primi. Ona dakle pretpostavlja i povjerenje. Ali i za taj slučaj u ranijim privrednim odnosima bilo je pomoći. Zemlja, koja je završila jedne godine bilans plaćanja sa velikom pasivom, uzela je na zajam zlato u drugoj. Dakle međunarodni kredit služio je kao garancija, da se neće slomiti međunarodna, razmjena ako jedne godine koja zemlja ostane bez zlata. Ukoliko razmjena robe slabije funkcioniše, utoliko je potrebniji kredit. Ali kod slabe razmjene, slabi su izgledi da će se kredit vratiti. Dakle ukoliko je potrebniji, utoliko ima manje pretpostavki za funkciju međunarodnog kredita.

Svjetska, trgovina, bila, se oporavila neznatno poslije krize. Ona je 1937 po volumenu dostigla 1929 godinu, ali po Vrijednosti bila, slabija za polovinu. Međunarodni kredit ne samo da se nije oporavio, nego uopšte nema, znaka da bi to moglo da se dogodi. U tako bezizglednoj situaciji za vraćanje zlatnog deviznog: doba, kliring je bio jedini način da se održi razmjena, između onih zemalja koje nisu imale zlata da plate razliku spoljne trgovine.

I tako dolazi do oštrog podvajanja svijeta na devizne i klirinške zemlje. Devizne su one koje imaju dovoljno zlata, a poznato je da se svjetsko zlato sabralo samo u nekoliko njih u većoj mjeri. A pošto nema izgleda da, bi se svjetska trgovina mogla da obnovi u obimu u kom je postojala do 1929, ostaje jedan niz zemalja osuđenih da ukine slobodu deviznog prometa, da. kontrolišu trgovinu i da se služe kliringom.

Prema tome kliring, koji je u času svog postanka smatran