Naša stvarnost

EBONOMSEI SUROBI 49

je poslušnom. Nema interesantnijeg primjera u tom pogledu nego Srbija prema, Austriji 1906 kad je došlo do trgovinskog rata. Austrija je primala, gotovo čitav izvoz iz Srbije. L,ogično, bez austrijskog: tržišta Srbija bi imala da propadne. Kao što je poznato, Srbija je orijentirala svoj izvoz na druge strane i dobila rat.

Međutim, poslije sloma svjetske trgovine, postalo je mnogo teže da se jedna zemlja prebaci na drugo tržište. Zbog toga su odnosi u okviru klirinškog bloka sasvim drukčiji, neravni. Uzećemo ovakav slučaj. Država-jezgro ima, oko sebe 25 država, s kojima, trguje u kliringu. Te male šalju 100% svog izvoza u jezgro, a isto tako uvoze 100%. Ono što za malu zemlju pretstavlja 100% izvoza, za jezgro pretstavlja samo 2% čitavog izvoza odnosno uvoza. Prema tome, država-jezgro podmiruje sa 90% svog izvoznog viška, sve potrebe uvoza 25 malih država, a drugih 50% može da izvozi u zemlje izvan klirinškog bloka, u one koje plaćaju devizama. Male ne postoje trgovački samo za jezgro. Jezgro je slobodno da razvija svoju trgovinu u čitavom svijetu, ukoliko se i prema, njemu nisu formirali isto tako zatvoreni drugi blokovi. Odnosi su neravni, jer mala zemlja postaje zavisna od dobrog raspoloženja, države-jezgra. Ako bi mala, država, i mogla da 10% svog izvoza okrene u devizne zemlje, opasnost je da ne dođe reakcija iz jezgra, za onih 90% izvoza male zemlje. Jezgro može da kupuje i više nego što im treba i da izvozi onda, u druge zemlje za devize. Bugari su 1987 izgubili londonsku pijacu za pekmez od jagoda, kad je taj isti pekmez došao iz druge zemlje kojoj su ga prodali u kliringu. Tendencija bi bila dakle da se izgradi blok u kome je za male zemlje samo jedan. prolaz u ostali svijet, preko jezgra. A taj dominentni položaj jezgra proizlazi iz situacije, u kojoj se nalazi svjetska trgovina, jer čim bi se pružila prilika da se prodaje i na drugoj strani, blok bi se raspao. Njega drži nevolja. Tu situaciju može da iskoristi jezgro za sebe.

Osim toga jezgro može da povede i naročitu politiku cijena i da njom jače poveže zemlje, nego što ih na to goni međunarodna situacija. Ako se roba plaća robom, 100 kg pšenice sa 3 metra, štofa od vještačke vune, sasvim je svejedno za, razmjenu hoće li se kazati da je cijena pšenice 100, 200, 300 dinara, a vrijednost 3 metra platna isto tolika. Ako državajezgro plati 800 dinara za pšenicu, a plati to platnom koje je