Nova Evropa

Кпџбе : ом, „Revue Vougoslave“, u Parizu.

Gosp. A. Arnautović vrši već drugu godinu u Parizu jedan vrlo koristan narodni posao, Vrši ga predano i s entuziazmom, i — ukoliko smo obavešteni — nenailazeći baš na suvišnu predusretljivost i potporu od strane naših prosvetnih i državnih nadleštava., U čemu, uostalom — ako mu to može biti od utehe — nije osamljen, jer se mnošome desilo tako, i za vreme rata i posle rata, Utoliko veće priznanje dugujemo mi ostali koji se brinemo o onome što se za narod radi fosp, Arnautoviću, gledajući ба бде u sred Pariza izdaje broj za brojem svoje revije, na francuskom jeziku, donoseći odlične priloge uglednih saradnika, kojima upoznaje šire čitalačke krušove francuske i strane sa proizvodima: naše književnosti i umetnosti, i sa pitanjima koja se tiču naše zemlje, Njegov časopis biće neophodan svakome koji u buduće bude želeo znati ili pisati o odnosima izmedju nas i Francuza, i o onom što je za Jugoslaviju učinjeno u Francuskoj i na zapadu Evrope, osobito u ovom perijodu neposredno posle svetskoga rata koji je naše narode tako nerazdvojno zbližio. Mesto da donosimo prikaze pojedinih brojeva „Južnoslovenske Revije“, mi ćemo, s dopuštenjem urednika, preneti koji od članaka u naš časopis, a našim čitaocima najsrdačnije preporučiti da se pretplaćuju na „Revue Yougoslave“, te da tako pomognu jedan ozbiljan posao narodni medju saveznicima,

„Kritiba“, Pnjiževno-umjefničba reuija.

Pod uredništvom gosp, S. Galogaže — s čijim smo se imenom sretali još u godinama koje su prethodile ratovima, osobito pod kritikama proizvoda naših mladjih književnika, 1 koji je već onda imao ponešto da kaže —, počela je izlaziti u Zagrebu 10, ovoš meseca revija gornjeg imena, Ona već u podnatpisu ističe, da se natpis nema doslovno uzeti, a sam urednik nam je poverio da natpis treba shvatiti u prenesenom smislu, „Kritika“ znači ovde, ako smo ga dobro razumeli, kritično prelazno stanje u kojem зе danas nalaze naša književnost i umetnost, pa i cela naša zemlja, Inače, program pokretača sadržan je u jednoj belešci, u kojoj se ističe želja jedne grupe književnih, likovnih i muzičkih umetnika, „da se dodje do istine i lepote“, i da se „unosi u široku publiku književnost i umetnost direktnim putem“, U ovom smislu napisan je i uvodni članak gosp, Nikole Polića o pokojnom Vladimiru Vidriću, Od saradnika u ovom broju zastupljeni su još, medju ostalim G. Krklec jednom pesmicom, ne bez duha, i A, B, Šimić dvema pesmicama; dalje gosp, Dragan Bublić člankom o „Ekspresionizmu“, Sačekaćemo još koji broj „Kritike“ pa ćemo se vratiti na nju, Hteli bismo ovde da učinimo samo jednu napomenu gosp, N, Poliću: Držimo da pesnici i uopšte slvarači imaju dovoljno razloga u načelu što nisu ushićeni sudom i „receptima“ kritičara; ali, je li potrebno, kad je o tome reč, udariti lično baš na gosp, Bogdana Popovića, koji nama izgleda kudikamo najspremniji i najširi medju svima našim kritičarima?

155

+