Nova Evropa

mi uputiti jednu hrišćansku i punu milosrdja molbu, naime, da роsredujem kod moga Oca, u cijelji pomilovanja zatvorenih lica zbog one nesrećne alere sa bombama,

„Ja sumnjam da vi dobro poznajete mojega Oca; moj je otac što ću vam reći dobar čovjek, i, kao sin, ja neću da ga hvalim ., . . On ima svoju povjest, On je sam povjest. — Kakav je bio, i što je sve razvio u svome političkom, vojničkom, zakonodavnom i pjesničkom radu, prećutaću, jer: „Pokolenja djela sude, što je čije, daju svjema“, Od ciglijeh deset godina moj je otac znao па izust cio „Gorski Vijenac", a kad je napunio petnaestu, umio je već i tumačiti stihove: „Kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom”, Najlakše je iz daleka sumnjati u dobrotu jednoga srca, i kritikovati, Moj je otac velikodušan, U samoj nesrećnoj aleri sa bombama, pomilovao je sve one koji su od suda bili osudjeni ma smrti, — pomilovao je dakle izdajnike, koji padaju pod strašnu kletvu Serdara Vukote . .. Zar bi u ovakoj prilici ljudsko milosrdje moglo i smjelo što više učiniti? — Nije grijeh što krivci Jošt ispaštaju u tavnici pokušaj umorstva jednog vladara, jedne vladajuće porodice, i jedne narodne skupštine, — grijeh bi bio kada bi se takvo jato pustilo na slobodu, da truje i nove zavjere stvara, Vi ćete veličinu njihovog zločina moći da shvatite samo onda, ako za irenutak zamislite, šta bi bilo od Crne Gore i koja bi korist od nje bila Srbstvu, naročito danas {sad me vi dobro razumijete) da je, nedaj Bože, uspio pokušaj onijeh prema čijoj sudbini ima sažaljenja vaše dobro srce?! ,. , Pravo imate kada kažete, da su srbskom narodu danas sloga i jedinstvo najpotrebniji, samo do: pustite mi da primjetim, da deset-petnaest Brankovića, koji su htjeli unijeti gubu u torinu, neće učinjeti prazninu u redovima naХеба junačkog rata, Niti se poznaje da nijesu suncu, koje grije one prave vitezove, koji zube oštre za susjeda, Pa i kada bi ih sjutra, u prkos narodnof ogorčenja, milost moga oca oslobodila, — tu bi slobodu oni upotrebili na štetu domovine, Ne brini se, dobri Srbine, za našu Gorsku snagu i jedinstvo! Čućete, mislim, brzo, da će propjevati pjesma: od užasa, i utemeljiti se na sva vremena „Oltar pravi na kamen krvavi", i „Ponovno će izniknuti cvijeće za daleka neka pokolenja“,

„Sıdačno Vas pozdravlja uvijek naklonjeni vam

Mirko", Nove hbnjige.

Primili smo na prikaz, sledeće knjige, čiju pojavu zasad samo beležimo: Mišljenja i verovanja, od Gustava le Bona, preveo s francuskog Blagoje D, Marković, u izdanju knjižare Ćelap i Popovac u Zagrebu (ćirilicom), cena K 50,—,

157

222 ЖЕ