Nova Evropa

najmarkantnija činjenica, da se, osim naredjenog ogromnog gradiva, ne radi ništa, da se dangubi, zavlači na svakom koraku, i izbedava svuda polrebi svakog tačnog znanja. Da se radi jedino na svršavanju onog Što se po naredbi učiniti mora, bez obzira na uspeh, Još gore: da se uspehom smatra svršeno naredjeno delo, jer ono donosi potrebnu mogućnost, takozvanu kvalilikaciju za polaženje u život, u rad i samostalnost, Prema tome, oni retki omladinci koji svršavaju sadašnje škole, prema svojim prirodnim nadarenostima, s dobrim i izvrsnim uspehom, u životu se ne razlikuju od svojih kolega, koji toga uspeha nisu postigli, Oni su tek u većoj meri proučili sve potrebne predmete koji su tako daleko od života, i koje su morali svršiti, pa su u većoj meri od njih i zaraženi {nesposobniji!), jer su ostavili u njima sve svoje težnje i hotenja, Oni drugi opet (njih 90% ), koji su se »otresli školskih klupa tek da svrše škole«, isti su s njima u društvu, iako su po svojim manjim prirodnim sposobnostima iz učenja manje koristi izvukli, Jedino oni koji svojm privatnim radom nadoknadjuju sav nedostatak škole {radi čega u školi često slabo prolaze), kadri će biti u životu bolje snalaziti se i odrediti sebi svoje životno zvanje sa više razumevanja i znanja od prvih. No njih je malen broj, i njihov je uticaj nevidljiv i neznatan, Jer im nasuprot stoji veliki postotak onih drugih koji stalno sustaju u životu, ostajući uvek na istim mestima, bojeći se promena, žudeći zatim da im se mirni duh smiri još više u životu koji ne traži aktivnosti, nema zahteva, niti želje za postignućem i udovoljenjem svojih unutrašnjih težnji, koje su sve, većinom, ostale zauvek u školskoj prašini,

o uzmemo statistiku, videćemo da djak presedi u školi {samo u srednjoj školi) na 2100 dana, ili 10,500 sati! Polovicu toga vremena on ne upotrebi na obrazovanje — dakle sedi beskorisno; ostaje dakle 5,000 sati ili 1000 dana, u koje on nije radio ništa, koje je zauvek izgubio i ne može nikad više nadoknaditi, U to vreme prolazi većim delom i njegova mladost... Iz statistike se vidi, dalje, da je kudikamo predugo vreme što se ostaje u srednjoj školi, jer se u polovici sadašnjeg školskog vremena može steći mnogo više znanja za aktivan i napredan život u društvu, — Zavirimo samo u rupe školskih sobica, gde toliko omladine provodi toliki deo svoga života, pa ćemo videti što se tu za vreme škole i obuke sve radi, i zašto, Videćemo, da tu pada ne samo duševna nego i fizička snaga; da se duh često prosto umrtvljuje, dok dosada razara celi mladi organizam, Radi zastarelosti predmeta (i predavača), radi mrtvih reči i slova pisane knjige, koja nema veze sa praktičnošću života; radi rdjavih i neprirodnih odnosa izmedju predavača i slušača, radi dugotrajnosti vremena, radi prekratkog sata interesantnog predmeta (predmeta, koji se menjaju kao plate u kalejdoskopu, i ne stoje medjusobno ni u kakovoj srodnosti); radi shematičnosti i obligatnosti, prekomernog zapta i nejasnosti onog što pojedinca može zanimati — na pojedinca se uopće ne gleda {a »pojedinac je ipak činjenica«, veli Bergson, »na koju se svagda može računati«) —; radi zakona općenitosti, bez razlike maske koja se uzima bilo u kojem slučaju, kojeg predmeta i predavača, ili slušača, što je sve medjusobno tako različito i pove-

219 | .