Nova Evropa

Ali je prosto smešno kako ne znaju za raspoloženje sudbine i brakova Atrida, ni da je tragediji koren tragos, Još uvek grčka jasnost, čistota, mirnoća, Kao da ne čitaju Aristofana, Kao da nema iskopavanja i najnovijih dokaza. Ideal, koji su stvorili njini didaktičari i Švapski profesori, neoboriv je. ;

Luvr ima dosta lepu zbirku grčkih ćupa. Na tim kraterima, kao trag vina, još se rumeni sve pijanstvo bogova, žena, i golih mladića. Njin barok, Versalj; njin rokoko, Trijanon, — znao je šta je grčkost, Tek naduveno slikarstvo revolucije zaboravlja, Sad imaju vrlo dobre prevode Heraklita, znaju Platona bolje nego iko, čitaju, u tim odlomcima, svu tamu, bol, i uznemirenost čovečanstva na jonskim obalama; pa ipak igraju Grke gimnazijski,

Uostalom, ima nečeg dirljivog i smešnog u tome kako bezbrižno mešaju sve što je tudje, ali lepo, u svoje. Slušao sam, na Veliki Petak, stare latinske horale, Pevali su ih sa razočaranošću koja ne samo zna, nego i voli, prolaznost i prošlost; latinske reči, stara imena svetaca i svetiteljki, izgovarani su veselo francuski,

TI kod nas, naši učeni ljudi, davno su ismejali lažan ideal Maratona i Termopila, Ovde, sva Sorbona, najlinije grekiste, još uvek brane grčku čistotu, -

Što me je zaprepastilo, to beše, kako daju Korneja, Rasina, Molijera, Stvari, koje su prošle, tako je lako videti, пезјабан, а ulepšati, : :

Kad bi kod nas, mesto psovke na t, zv, »mlade«, pustili ih da, ponešto, učine, uveren sam da bi se našao dramaturg i režiser, koji bi dao Steriju tako da bi se pojavio ponovo, kao stara, zaboravljena, a naša veselost, Kostić, o kome svaki, bezbrižno, kaže da je lud i pust, malo stilizovan, dao bi nam jednu lepu, romantičnu tugu i ponos, jednog rodoljublja koje je, u snu, a sve se prvo u snu ostvaruje, sve ostvarilo, Da i ne govorim šta bi se dalo učiniti sa dubrovačkim dramama i »Gorskim Vencem«,

I ovde, niđde pojma o onoj užasnoj usamljenosti Korneja, nigde njegov krik: »moi, moi,« nego je sve zlato, oklop i deklamacija, na kojoj se uče advokati, ~

Kad mi nisu dali grčkost, mislio sam da ću dobiti bar onu lepu pseudogrčkost Rasina, Grčkost Versalja, bahanaliju, koja je postala svetkovina, razvrat, koji je postao mudrost, urlik očaja i strasti, koji je postao mutan, bolan osmeh, Režiser zna svaki kajiš Fedrina sandala, ali nikad nije čitao uspomene Sen-Simona, Glumci su dizali desnu ruku u vis, a levom stiskali trbuh, i mislili, to je grčki pozdrav, Hipolit je nervozno gladio čelo, sasvim moderno, i mislio da je potpuno u Helasu, ako zagrize, koketno, u prsten na ruci, kao u salonu, digne oči i prošapuće: hćlas! a - |

Molijer se ovde daje, još uvek, za gimnaziste, Veselo i ljupko, Kao revije operetske: Tout feu, tout femme, Teško da je taj putujući glumac, posle onoliko neuspeha, čak i kod žena, bio ovako vedar, Njegov Don Žuan je jedna velika, crna, užasna senka,

233