Nova Evropa

Beleška, Lokrum, s drugog gledišta,

Pismo Lukši s Orsana.

Dragi Lukša! Ja žalim skupa s tobom, Jer kao i ti imam meko srce — valjda zato što i ja dnevno Sledam zeleni otok koji je vidio toliko ljudskih sudbina, i što kao i ti dišem miris dubrovačkih hiacinta, mirta, narcisa, ı pina, Osjetih da se svijet prevrnuo odkad po našem Lokrumu galame blijeda izgladnjela djeca, neuka i nesposobna da razumiju što priča Lokrum o carevima, kraljevima, principima, i ukletim fratrima, i već vidim da dolazi jedan drugi birokrata, još gori, da vječito zelenilo Lokruma zacrni fabričkim dimom, i da s njedovim mirisom izmješa miris radničkog znoja.

| Napokon sam sav predan tužnim relleksijama otišao onom novostvorenom birokrati bez ukusa i spoznaje, poznatom anarhisti, želeći doznati što nam još sprema za naš Dubrovnik, i evo što mi je rekao : »Ne živi se od mirisa mirta i narcisa, od gledanja vječitog zelenila , niti vi »adoptivna« djeca Dubrovnika ({razumite dobro i!) možete živiti od njegove gdalantne prošlosti i romantičnih avantura. Ne budite mrtve, vi čudni spekulanti. Spekulanti ste u svačem, ali čudni ! Vi novac činite a trošiti ne znate, žene ljubite a djece nemate! O siromašni bogataši! O ludi od pameti, i ružni od ljepote ; zli od dobrote, stari od mladosti! Vi ste žive mumije, koji hoće da i Dubrovnik ostane mumija, vi što volite paralitičara nego hitrog gorštaka, vi što silom mrtve oživljavate a žive zakopavate, s vama će grad ostati kamen bez izvora žive vode! Što biste vi mogli od Lokruma učiniti ?«

I tako me tukao po srcu i mozgu, da sam se skoro onesvjestio. I onda mi je počeo razvijati teorije druge balkansko-orijentalne kulture: o čuvanju zdravlja naše djece, o sreći zdrave generacije, i reče da je vječito kupani otok simbol tjelesne čistoće, pranja ruku pred objed, i podrezivanje nokata, i da najčistiji zrak mora i vježba tjela utiče i na dušu i sprema za nove ideale žrtvovanja sebe narodu i domovini, Nastavi, da rad u vrtu za održavanje perivoja čeliči život, kom nije dosta miris mirta, a da zeleni gaj i svježe more ima lijek protiv raskalašenosti i da puni djecu zbiljom i željom za velikim djelima. A vi, zagrmi, prijatelji mirisa mirta, podjite na Preko i pod Svetu Mariju (zapušteni starinski djelovi grada), da se namirišete i nagledate drugih stvari, A Lokrum, iako ба je eto barbarska ruka oskvrnula, nije izgorio niti u more potonuo ; stari manastir je ljepši nego ikad, park i gajevi uredniji i čuvaniji, pa bi s vremenom mogao poslužiti i onima koji svoju domovinu dižu na više i pred svijetom joj osvjetljuju lice! To nije vidio G. od Orsana, jer svi vi svakih pet godina dolazite na Lokrum,«

Pred ovom bujicom uvrijeda i razloga smuti se duša moja, i ja evo odlučih da ti pišem, kako govori onaj što je potjerao (nadajmo se za kratko vrijeme) muze sa Lokruma, ОДА | LBG JAO,

480