Nova Evropa

{The People without)

She sent us pain, And we bowed belore Her; She smiled again And bade us adore Her, She solaced our woe And soothed our sighin8; And what shall we do Now God is dying? [The Priests within) She was hungry and ate our children; — how should we stay Her? She took our young men and our maidens: — ours to obey Her. \Oe were loathed and mocked and reviled ol ali nations; that was our pride. She {ed us, protected us, loved us, and killed us; now she has died,

(The People without}

She was so strong; But Death is stronger, She ruled us long; But Time is longer, She solaced our woe And soothed our sidšhing; And what shall we do Now God is dying?

Na smrt boginje Hipopotamus pesma jednog plemena starih Ešipćana. [Svećenik peva u hramu)

Bila je puna bora, grdna i gadna, — bila nam je Mati. i Bila je bestidna i slađostrasna — ali boginja; mi za drugu nismo znali, Prekodan je ležala skrivena i nema, ali se noću vukla stenjući po hladu; Koža nam se ježila, ali smo činili kako joj je bila volja, u mraku; jer smo živeli u strahu od nje. (Narod se odziva spolja) | Slala nam je patnje, __А. та smo padali u prah pred njom; Osmehivala se je na nas onda, I tražila da je obožavamo, Ublažavala je naše boli I stišavala naše uzdisaje, I šta ćemo mi sada Bez bodinje, koja je umrla? ({(Svećenik, iz hrama) Bila je gladna i jela je našu decu, — kako smo joj mogli odoleti? (zimala je naše mladiće i naše device: — morali smo јој зе pokoravati. Bili smo pljačkani i ismevani i ruženi od svih naroda; u tome je bio naš: ponos. Ona nas je hranila, štitila, ljubila, i ubila; a sad je eto umrla, 7

383