Nova Evropa

апсурдно, ипак ће до тога, морати да. дође. Тек кад власници рурских угљеHEN, у високим пећима Лотрингије не буду видели своје конкуренте већ нашли своје савезнике и експоненте, а власници жељезних рудника Лотрингије у немачким високим пећима буду имали своје савезнике, или буду припадали истим интересним сферама, рурско Ће питање бити решено и то дефинитивно. Садања окупација само је увод у то решење. Француски и немачки капитал далеко ће се лакше и брже да споразумеју него ли немачка и француска, влада, јер док код ових ин не постоји искрена воља. за, споразум, дотле интернацијонални капитал не познаје сентименталности, и ради свог властитог профита спреман је да, се сутра, споји и с оним кога, је још јучер најжешће побијао. Најивне широке масе немачког народа имаће стога, у догледној будућности, прилике да данашње своје љубимце а Ја Фриц Тисен обаспу својим презиром као народне издајице, као што их данас обасипљу цвећем као народне јунаке. Јер рурско питање решиће се само онда кад се разни француски и немачки Тисени нађу за истим етолом и код истих послова. ;

Др. Иво Белин.

Кпјбе 1 Најом,

A, Belić, Pravopis srpskohrvatskog književnog jezika, (Beograd 1923, Geca Kon; m, 8-ina, 304 str.).

Ovo je, ako se ne varam, prvi »pravopis« što se izdaje u Beogradu; nije oficijalan, ali je autoritativan, jer ga je sastavio poznati i priznati slavista beogradskog Univerziteta, Kod njega već sam natpis čini dobar utisak, jer se Belić nije bojao da za naziv našega jezika uzme oba naša narodna imena; ali kad se stane pregledavati sama lenjiga, čovjek se malo začudi i prepadne: mi se uvijek ponosimo da imamo medju svim evropskim narodima najsavršeniji i najednostav“ niji pravopis, pa kako to da treba tolika knjiga da se utvrde i protumače njegova pravila? Istina, bar polovica knjige ide na »rječnik«, čdje su pobilježene azbučnim redom sve riječi za koje Belić misli da bi naš osječni intelektualac mogao biti u dvoumici kako da se pišu, ali opet mi se čini da je onaj prvi dio preopširan i s nešto previše naučnog aparata, pa je tako izašao gotovo kao neka potpuna nauka. o glasovima a donekle i o oblicima našega jezika, Meni bi baš iskreno žao bilo kad bi se lijepa ova knjiga, pored velikoga i savjesnoga rada što ga je pisac u nju uložio, protegla tek na onaj manji broj naših ljudi što vole čitati nešto o jeziku, dok bi trebalo da se ovaj »pravopis« Širl u masi naše čitalačke publike, koja ponajviše nema ni vremena ni volje da čita tumačenja i dokazivanja prvoga dijela, nego uzima u ruke ovaktu knjigu samo kad hoće da se uvjeri kako treba pisati neku riječ za koju se sumnja kako je treba pravilno upotrijebiti, Zato je kod ovakih poslova glavna stvar rječnik, a »pravila« mogu, i moraju biti što kraća; primjera radi spomenuću njemački pravopis što ба je izdala austrijska vlada godine 1902, kada je u Austriji uvedena nova

311