Nova Evropa

dano da Te je on iskušavao. Je li tako? I je li i bilo moguće izreći nešto istinitije od onoda što je on postavio pred Tebe u tri pitanja, a što si Ti odbacio, što je onda u knjigama nazvano iskušenjima? Medjutim, ako se ikada na zemlji desilo pravo pravcato i neiskazano čudo, onda se je to desilo toga dana, sa ta iri iskušavanja, Upravo, u pojavi ta tri pitanja i desilo se čudo, Sve i kad bi bilo moguće pomisliti, samo radi probe i radi primera, da su ta tri pitanja strašnoda duha nestala iz knjiga bez traga, te da ih treba nanovo izmisliti, sastaviti, i učiniti da se opet u knjige unesu, pa zato skupiti sve mudrace zemaljske, vladaoce, prvosveštenike, učenjake, filozofe, i pesnike, pa im zadati zadaću: hajde, izmislite i sastavite tri pitanja, ali takova da nesamo odgovaraju veličini dogadjaja nego koja, osim toda, u tri reči, samo u tri čovečanske fraze, izražavaju celu buduću istoriju sveta i čovečanstva, — šta misliš: da li bi sva premudrost zemaljska, sjedinjena skupa, mogla izmisliti nešto ma i nalik po snazi i dubini na ona tri pitanja koja je tada u pustinji silni i premudri duh doista postavio 'Lebi? Već po samim tim pitanjima, po čudu njihove pojave, može se razumeti, da se tu ne radi o nekoj svakodnevnoj čovečjoj pameti, nego o nečem apsolutnom i večnom. Jer zaista, u ta tri pitanja sakupljena je celokupna najdalja istorija čovečanska u jednu celinu, i predskazana je, i objavljene su tri stvari u kojima se sastaju sva nerazrešena istorijska protuslovlja čovečanske prirode na celoj zemlji, Onda to još nije moglo biti tako jasno, jer je budućnost bila nepoznata; ali danas, kada je prošlo već petnajst vekova, mi vidimo, da je u ta tri pitanja tako pogodjeno i predskazano sve, i da se tako sve ispunilo, da je potpuno nemoguće njima ma šta dodati ili oduzeti! — Reci stoga sam, ko je onda imao pravo: Ti, ili onaj koji Te je onda pitao? Seti se prvog pitanja. Njegov smisao, ako i ne bukvalno, bio je ovaj: Ti hoćeš da podješ u svet, i polaziš golih šaka, sa nekakvim obećanjem slobode, koju oni u prostoti svojoj i urodjenoj б1ирозн пе тоби da shvate, od koje se oni boje i straše, — jer za čoveka i za čovečansko društvo ne beše nikada i ničega nepodnošljivijeg od slobode! Vidiš li ono kamenje u toj goloj i izgoreloj pustinji? Obrati ih u hleb, i kao stado zahvalno i poslušno poteći će za Tobom čovečanstvo, iako večno u strahu da ne digneš ruku Tvoju od njega, i da mu ne nestane hlebova Tvojih. Ali Ti nisi hteo da lišiš čoveka slobode, i odbacio si predlog; jer kakova bi to sloboda bila, držao si Ti, ako je poslušnost kupljena hlebom? Ti si odgovorio, da čovek ne živi samo od hleba, — ali znaš li Ti, da će baš u ime toga samoga zemaljskoga hleba ustati protivu Tebe duh zemaljski, sudariti se s Tobom, i pobediti Te, i da će svi poći za njim kličući: »Ko je ravan ovoj zveri, dade nam evo oganj s nebesa!« Znaš li Ti, da će proći vekovi, i da će čovečanstvo proglasiti na usta svoje premudrosti i nauke, da nema zločina, pa da dakle nema ni greha, nego da ima jedino gladnih, Nahrani ih pa onda traži od njih vrlina! — eto šta će napisati na zastavu koju će podići protivu Tebe, i kojom će srušiti hram Tvoj. — Na mestu Tvoga hrama podići će se nova zgrada, sazidaće se nova strašna vavilonska kula, i mada ni ta, kao ni predjašnja, neće biti dovršena, ipak bi Ti mođao da izbegneš tu поуч

558