Nova Evropa

rashodi popeli se do nesrazmerne visine, Uvoz je porastao kako niko pre toda ni slutio nije, a — nema sumnje — u istoj srazmeri i potreba namirnica u narodu. Srbija se modernizovala, država је potrebovala od gradjana mnogo više nego što je to predje bio slučaj, a ı sami gradjani potrebovali su sada više nego ranije, Gradjani su reagovali na nove prilike svaki na svoj način, U gradovima se stali javljati nova zanimanja i veći promet, To je privlačilo stanovništvo u njih, Seoski živalj je reagovao krčeći i razoravajući nove zemlje, što je opet od svoje strane izazvalo uvećanje i popravljanje inventara, kako živoga {stoke} tako i mrtvoga (sprava). Nikad dotle seljak nije osetio toliku potrebu novoga kapitala za rad neđo u OVO vreme, 1, Како — posle pokušaja s davanjem kredita iz državnih kasa, i pokušaja s Upravom Fondova, koji su svi pokušaji pogrešno bili sračunati, bar što se tiče sela i seljaka, — niko nije ništa u tom pravcu preduzimao, seljak je, hteonehteo, bio upućen jedino lihvaru (zelenašu), da u ovoga traži i nadje potrebne kapitale za rad! U Srbiji se još i danas čuvaju uspomene na ova vremena, 1 svakom su još živo u sećanju čak i imena prvih većih lihvara — bankara seljačkih, U Srbiji još važi zakon — takozvani zakon o šest dana oranja — Do kome su uzeti u zaštitu poslednjih šest dana oranja od lihvara, ma da mu danas nema više onođa opravdanja kakvo je imao kada je donesen, U Srbiji se još svako seća interesantne debate u Skupštini, koja je vodjena povodom ovoga zakona, i u kojoj su iznesene jezovite slike o propalim domovima, upropašćenim ljudima, i samoživim zelenašima, Svi oni dogadjaji, koje smo malo pre pomenuli, promenuli su iz osnove i položaj srpskoga seljaka, i on je ponajlak došao u stanje u kome smo našli pruskoga seljaka izmedju 40, i 60, godina prošloga stoleća. Valjalo mu je naći kapitala za rad, i valjalo mu se odbraniti od preskupih privatnih davalaca, zelenaša, Ne sme se gubiti s vida, da je veličina radnoga kapitala uvek u direktnoj srazmeri s radnom snagom kojom raspolaže jedan seoski dom, i s veličinom i stalnošću odnosa seljakovih s tržištem, Srbijanski pak seljak uvek je imao više radne snage u svojoj porodici nego što je trenutno mogao zaposliti u svojoj privredi, a u vreme o kome govorimo već je bio i stupio u redovne * stalne odnose s tržištem, Uslovi su dakle bili svi tu, da se pojavi i otpor prema pritisku koji je dolazio s tržišta i od strane lihvara,

Nato se, medjutim, ipak podosta imalo čekati, lako je agrarna zemlja, gde su prihodi seoske privrede podloga svekolikome privrednome životu, u Srbiji se na seljaka uvek dockan pomišljalo. Daleko od toga da zavidimo gradu, ili da osudjujemo grad {čija se istorijska uloga u postepenom етапcipovanju seljaka uopšte nikad ne sme gubiti s vida), stoji fakat,

301