Nova Evropa

ona sastavljena, bar približno, odgovaraju pravom stanju stvari. Države koje su u valutne nedaće zapale daleko dublje od mas, ili su valorizaciju već provele, ili se spremaju da ju provedu, Sama valorizacija, uglavnom, liče se samo stavaka s aktivne strane bilance, budući da ove, ukoliko ne beleže gotovine ili potraživanja u dotovini, redovno reprezentuju realna dobra, Која obično imaju daleko veću vrednost nego što je to u bilancama iskazano, Alko se dakle tim stavkama dade njihova prava vrednost, alttivna. strana bilance znatno će se povećati, pa je pitanje gde da nadjemo protustavku za taj porast, Po metodama kojima se kod naših deoničarskih društava operiše, ta bi se razlika morala knjižiti kao dobitak, budući da razlika izmedju aktivne i pasivne strane bilance, odbivši vlastita iskazana sredstva preduzeća, predstavlja čisti dobitak; ako smo valorizacijom aktivnu stranu povisili za nekoliko milijona, a nismo u istom srazmeru povisili i pasivne stavke, onda bi bilo prirodno da se i ta razika uzme kao čisti dobitak, Ali ta naše dosađanje knjigovodstvene metode potipuno izneveravaju, jer nije lako tvrditi, da valorizacijom dobijenu razliku imamo smatrati kao dobitak, Ne treba, naime, zaboraviti, da ono što ide kao dobitak dolazi pod porezni fisk, Za porez je potpuno svejedno, da li će se navodni dobitak podeliti a formi dividende, ili će se upotrebiti za jačanje rezerve, odnosno same glavnice, Jasno je, doduše, da razlika valorizacije nije profit, te da prema tome ne bi mogla biti objektom oporezivamja; ali državni porezni fisk, po principima koji kod nas važe, ovu bi razliku valorizacije ipak uzeo kao čisti dobitak, pa budući da ovaj ide u hiljade procenata on bi veći deo rekvirirao za sebe, tako da bi dotično društvo, da bi platilo porez na jedan dobitak koji je imaginaran, moralo da proda svoje nekretnine, Kod onih preduzeća koja čitavu svoju glavnicu nisu imala u nekretninama, ili koja su tokom ili nakon Rata povišavala svoju бјамтси, situacija me bi bila tako drastična, ali bi valorizacija ipak iskazivala dobitke koji stvarno ne postoje, Prema tome jasno je, da se razlika koja bi se dobila valorizacijom aktive, a koja stvarno nije nikakav dobitak, ne može provesti po računu dobitka, Ukoliko bi porezna vlast bila uvidjavna, te takve razlike valorizacije ne bi smatrala kao dobitak koji brže bolje treba oporezovafi, još bi se i mogla ta razlika, sledeći tradiciji načina bilanciranja, provesti po računu dobitka. Na drugoj strani, ova se razlika ne bi smela, kako već rekosmo, ni naprosto podeliti u formi dividende, jer bi to značilo delove kapitala razdeliti, i tako s vremenom samo preduzeće dovesti u poteškoće, Srednja metoda bila bi, da se ta razlika unese u rezerve, što bi značilo, da hi kod mekih preduzeća rezerva postala znatno veća mego što je sama glavnica, Time bi svakako i baza za odmeravanje rentabiliteta preduzeća pri razrezivanju poreza bila znatno veća

437