Nova Evropa

i Put kroz Arbaniju bio je pravo mučeništvo; slično Onome koji je išao na Golgotu, i mi smo sada nosili svoj Krst, idući na svoju Golgotu,

Glavni deo naše vojske išao je pravcem Peć-Andrejevica= Podgorica-Skadar; jedan deo preko Puke i Oroša ma Drač, a Timočka Armija, rezervne trupe, i Zarobljenička Komanda, izbili su preko Elbasana i Fijeri na desnu obalu reke Vojuše, odakle smo trebali ići u Valonu,

U Fijeri, maloj grčko-arbanaškoj varošici, udaljenoj na 25 km od Valone, zatekli smo jedan bataljon talijanskih bersa= ljera, koji je trebao od nas da primi austro-uđarske zarobljenike; ali čim je stigao prvi bataljon rezervnih trupa, taj bataljon, na sam dan Božića 1915, napusti hitnim maršem ovu malu varošicu i predje na levu obalu Vojuše, gde podiže rovove i namesti svoje mitraljeze da se od nas brani! Zašto? — Talijani su mislili da smo mi došli radi osvajanja njihove »interesne зјете«, 1 пезато да nisu hteli da nam pruže pomoć, nedo Je štaviše komandant valonske хопе, бјепега! Вегроро, епегаспо zahtevao od našeg komandanta rezervnih trupa: da se odmah vrati u Drač; a to je značilo u novu smrt, jer dokle se dovde došlo podavilo se više od dve hiljade mladića — rekruta po močvarama i barama od Drača do Fijeri,.. Uzalud su bile sve molbe i sva preklinjanja pukovnika Milorada Ristića, koman= danta rezervnih trupa: da nam ne smetaju pri spasavanju onih jadnih ostanaka nesrećnih rekruta, koji su više ličili na avet nego na ljude; uzaludna bila su uveravanja da mi nismo došli ovamo u cilju osvajanja, — jadno nam osvajanje! —, пебо da spasavamo ono Što se još može spasti od armije; bez uspeha su bili pozivi njihovim lekarima i oficirima da dodju u naš logor i vide svojim očima onu bedu i nesreću, onaj užas, onu smrt koja je lebdela na čelima sviju nas, — sve je to bilo uzaludno, jer je gjeneral Berpopo uporno zahtevao naše uklanjanje, preteći da će silu upotrebiti i zarobljenicima obustaviti hranu. — »Dolk ја činim sve da održim dobre odnose izmedju dveju zemalja, dotle vi sve radite da te odnose pokvarite« — pisao je gjeneral Berpopo našem komandantu. A mi smo imali svako jutro 30—40 novih mrtvaca, koje smo jedva mogli sahraniti, jer nismo mogli naći medju rekrutima toliko zdravih da pokopaju mrtve!

Najzad, posle dugog objašnjavanja — Које bi nam malo ротлобјо да гаје, уегоуафпо, primio nalog iz Rima — prešli smo na levu obalu Vojuše, sa nadom da će nam se bar tu pružiti pomoć, Ali kakvo razočaranje! —: Talijani nas strpaše u neko blato, i ogradiše žicom i stražarima! Jadni ljudi, siromah pukovnik! Kao da ga sada gledam: uzbudjena, sa drhtavim dlasom, kako moli mekog talijanskog pukovnika Mosku, Ко-

142