Nova Evropa

дом) у Луку Полаче, гдје се десно налазе добро сачуване рушевине једне римске палаче, у којој је, како се прича, живио у прогонству римски пјесник Опианус, прогнан од Септима Севера. Из Полаче, за пол сата пјешке (пут у веома лошем стању), долазимо на слано Језеро, које је читаво около пошумљено, а на којем се налази, као на Бледу, оточић Св. Марија с бившим бенедиктинским самостаном из ХУ стољећа, црквом романског слога и звоником покривеним бршљаном; у двору самостана је сунчани сат. Језеро је богато рибом, јастозима, и шкољкама. На југоисточној страни спојено је уским каналом с морем.

Ж. В.и Љ. Л.

Petar Kanavelović, korčulanski pesnik.

Tako je bilo veza izmedju dubrovačkih književnik4 i onih iz Dalmacije, ipak književnost u Dalmaciji ima drugo obeležje od one u Dubrovniku. Unutarnji i spoljni uslovi razvitka jedne i druge književnosti bili su različiti, Dok je Dubrovnik bio slobodan i bogat, Dalmacija je bila pod tudjim igom i siromašna. Zato u Dubrovniku cveta svetovna poezija a u Dalmaciji, pa i na njezinim otocima, gde se jače razvio redovnički i pustinjački život, nastaju pobožna dela, koja su ujedno i odraz katoličke reformacije. U duhu toga doba postali su i spisi Petra Kanavelovića (1637—1719), bar ona njedova dela koja su nam ostala i za koja smo sigurni da su njegova. Ona, kao i dela drugih dalmatinskih pisaca ovoga doba, imaju kao glavne oznake: purizam u jeziku, učenost u pesmi, nacijonalne osećaje, sečentistički stil, i religijozno-moralnu tendenciju. U njegovu glavnom spisu »Sv. Ivan, biskup trogirski«, iznesena su čudesa Sv. Ivana, propovedi, molitve, komentari tih molitava, asketski život Sv. Ivana, pokvarenost sveta, i način kako ga treba роpraviti. Ovo je za našeg pesnika glavnije od istorije Kolomanova napada na Dalmaciju. Ista svojstva nalaze se i u drugim mu delima: »Muka Isukrstova«, »Život Tobije«, kao i u prevodima nekolikih crkvenih pesama. Druga oznaka književnih radova ovoga doba: rodoljubivi osećaj, ogleda se u njegovoj ljubavi prema svom jeziku, u ideji Slovenstva i veličanju Ivana Sobjeskog. Ako još spomenemo njegovu žalost za razorenim Dubrovnikom, a veselje zbog njegove obnove, te iznošenje »tačne slike domaćeg života dubrovačkoč plemstva« (»Апдго ЗУННkeca«), onda smo u glavnim potezima dodirnuli sadržinu svih njegovih dela i pesama. A slika njegova rada biće potpuna kad spomenemo još i način njegova rada. Istorijski podaci o Kolomanu dosta su tačni, ali je geografija nepouzđdana, a prikaz

439