Nova Evropa

Nešto kasnije, ali još iste godie {1884), počinje izlaziti u hrvatskom prevodu i jedno od majglavnijih djela Dostojevskoga, roman »Zločin i kazna«, u prevodu Janka Iblera (и »Маrodnim Novinama« za 1884, brr. 106—301, i za 1885, brr, 1—8); ali, kao što je Ibler prevodio Ruse, tako je i ovaj roman Dostoјеузкоба ргеуео 5 пјетабкоба, 1 |0 iz prevoda М/, Непске!-а »Raskolnikoff« (štampan u Lajpcigu 1882), Janko Ibler bio je, kao što je pomato, jedan od najbudnijih pratilaca književnih novosti toga doba kod nas, putem njemačkog knjižnog tržišta.

Istodobno kad i Hrvati počinju prevoditi Dostojevskoga Bugari, i to jednim omamnjim pripovjedačkim radom, Intenzivnije prevodjenje Dostojevskoga kod Bugara započinje pravo tek godine 1888, Jor damovljievim prevodom romana »Poniženi i uvrijedjeni« {u »Iskri« I, str, 7 i t, d,), iza kojega se prevoda onda nižu i ostala djela Dostojevsko8a u manjim ili većim vremenskim razmacima. Iste godine 1888 počinju prevoditi Dostojevskoga i Srbi, iako se prve vijesti o Dostojevskom javljaju u njih otprilike kad i kod Hrvata (vidi »Crnogorka« za 1884, 1—172 i 272), No zato oni prevode odmah nekoliko pripovjedačkih radova Dostojevskoga, medju kojima i dva njegova velika djela, Prvi izlazi roman »Bedni ljudi« (u Pančevu; »Javor« za 1888, str, 176) u prevodu Jovana Maksimovića, koji objavljuje iste godme i pripovijetku »Božić u progonstvu« (u »Stražilovu« za 1888, str, 70, 85). U »Stražilovu« od iste godine {str, 207) izlazi i prevod jedne glave »Zapisnik4 iz mrtve kuće« Ježte U gričića, koji iste godine počinje objavljivati i prevod »Zločina i kazne« u Beogradu, ali samo jednu svesku (da ga kasnije štampa celoga u »Policiskom Glasniku«, za 1899—1901). U to doba štampana je i movela »Bijele noći«, pod naslovom »Vedre moći«, u prevodu Milana (Popovića?) u časopisu »Slovenski Svet« koji je izlazio u Pragu, Od obavještenja o Dostojevskom nalazimo u to doba samo mali članak »Jedam. veliki romansijer«, u »Gradjaninu« za godinu 1889.

Posljednji od Južnih Slovena pokazuju prevodilački interes za Dostojevskoga Sloven ci, koji posižu za prevodjenjem prvog njegova djela istom sredimom Devedesetih Godina (»Веје noči«, poslovenil J. Kogej. Gorica 1895), da onda intenzivnije nastave tek krajem prvog decenija našeg vijeka, kada Vladimir Levstik prevodi jedno za drugim tri velika djela; »Ponižani m razžaljeni«, 1907; »Zločin m kazen«, 1908; i »Zapiski iz mrtvega doma«, 1912; a R, K. daje prevod: »iIgralec«, 1909 (a Trstu),

Što se liče najranijih književnih vijesti o Dostojevskom uopće kod Južnih Sloven4, valjaće navesti po svoj prilici kao

prvo svjedočanstvo spominjanje imena F. M, Dostojevskoga u _ prikaza I. Milarova, objelodanjenu u pravaškoj knjizi »Hr-

311