Nova Evropa

svaku originalnost dubrovačkoj književnosti, G, Torbarina priznaje, da je u početku pretjerao značenje svojih ofkrića, te hoće da popravi svoju pogrešku jednom kratkom »ApologBia pro litteris Ragusinis«, Očita је бтебка (0. Тогbarme и пејартаупота shvatanju pjesničke origmalosti., Njegovi pronalasci zadiru samo indirektno u problem рјеsničke vrijednosti ili nevrijednosti dubrovačke književnosti, omi su važnijedinou kulturno-istorijskom pogledu, Pjesnička originamost пе sastoji se u movosti fema ili »ideja«, ne8o u movosti ličnoga stava kojim pravi pjesnici oživljuju »stari« materijal. Samo gledajući s površine, taj materijal izgleda star; ali gledajući ga iznutra, tojest gledajući ба kroz pjesnikovo duševno stanje, on je potpuno nov, kao što su i duhovna stanja pjesnika uvijek nova, Originalnost pjesnička sastoji se u novoj itonaciji ritma, u novoj akcentuaciji pjesničkih izražaja, a.ddo svega toga ne može se doći nikakvim otkrićem »izvora«, nego neposrednim reprodukovanjem pjesnikova osjećanja. I zato nije istina ono što govori Mer (G, H, Mair), kojega G. Torbarina citira: »But the unit of the lyrik · isnotftheword butthe phrase«, Kad bi se origmalnost poezije sastojala u novim motivima, frazama, itd., nijedan pjesnik me bi bio origimalan, Horac je, naprimjer, pozajmljivao čitave rečenice iz grčkih pjesnika, pa je ipak oriбтпајап, jer im je pjesnikovo osjećanje davalo potpuno move vibracije, S gledišta pjesničkih vrijednosti, nije važan problem da li je Menčetić uzeo kakav тону Ш Какоуџ рогедђи 12 ЗегаНпа, пебо је pitanje u tome je li im on dao onu neodoljivu sugestivnu moć ličnog treperenja kojom se odlikuje poezija nikla iz unutrašnjih pobuda, Da je dubrovačko stihotvorstvo zbilja poezija, sva otkrića (С, Тотђампе пе bi joj bila naškodila, OV »način« i novo »značenje« u poeziji me znače drušo do novost osjećajnog stava koji pjesnik uzima prema »predmetu«, I baš nedostatak lične intonacije karakteriše, u ogromnoj većini, sve dubrovačke pjesnike, pa — kako se bar meni čini — i samoga Dinka Zlatarića, kojega bi G. Torbarina htio da spase, Apstrahujući od čisto književnih sudova G, Torbarine, njegova je knjiga jedam vrlo solidan i odličan prilog istoriji naše kulture, Radnja G. Torbarine nije nikakovo kopkanje oko sitnih i nikome korisnih tem4 i temica, na kakovo smo паvikli, već je ona diktirana širokim mteresom jednog inteligentnop i učenog mladog čovjeka, koji sa živim zanimanjem i neobičnom oštroumnošću hvata niti, ispreplitanja, i križanja kulturnih odnos4, koji su stvorili jedan od najznafnijih komponenata maše kulture,

A. Haler.

205