Nova Evropa

fora (Cristoforo), i sličnih mehamizatora i razvodnjivača Реtrarkine poezije, tako da se pjesme dubrovačkih pjesnika pokazuju kao puko parafraziranje, a katkada doslovno prevadjanje talijanske poezije, G. Torbarina govori čak 1 о plagdiranju. Ja me bih tako krupno shvatio stvar, Ondašnja stihotvorska produkcija nicala je iz potreba društvenih konvemcija, te su stihotvorci, budući da mjihov rad nije mastajao iz ипиbrašnjih dubljih pobuda, vrlo lako i bez osobitih skrupula posudjivali od drugih pjesnika u nedostatku vlastite imspiracije., Značajna je u tom pogledu jedna Menčetićeva (?) pjesma, u kojoj je redovito svaki drugi stih uzet iz Petrarke...

Osobito su važna otkrića G, Torbarine u pogledu pjesama Dinka Ranjme i Dinka Zlatarića. Dosad se je obično uzimalo, da ovi prekidaju s talijanskom petrarkističkom poezijom, te da su stajali pod direktnim uplivom grčke i rimske književnosti, G. Torbarina dokazuje za Ranjinu, da je on uopće slabo poznavao latinski jezik, a grčki nikako: devet desetma tobožnjih klasičkih utjecaja, imitacija je talijanske poezije, a preostala desetina potječe od Petrarike, Isto je i s posvebnom poslanicom u zbirci pjesama Dinka Ranjine, upravljenom Mihu Menčetiću, za koju se je vjerovalo da je mspirisana па klasičkoj književnosti: G. Torbarma je dokazao, da je poslanica, uglavnom, doslovan prijevod iz djela Bernarda Tasa: >Ragiomamemto della poesia« Tu spominje Ranjma Platona i Cicerona; ali za nješa oni ništa ne znače, niti je on čitao njihova djela, — on ih samo spominje, jer ih spominje i Taso, Samo što G. Torbarina odviše tragično uzima taj prijevod proglašujući ga skamdaloznim, a Ranjmu »varalicom« (impostor); ono što sam Sore rekao za dubrovačke stihotvorce vrijedi i za ovaj slučaj: dubrovačka književnost, bar u ogromnom dijelu, nosi karakter jedne elegantne društvene igre, itelektualme razbibrige i diletantske imitacije, i ono što su radili svi drugi radio je i Ranjina. I nesamo što takovi plagijati nijesu »skandalozni«, nego oni imaju čak i svoju Rkulturno-istorijsku vrijednost kao popularıizacije taliamske kulture, Ni u pjesmama Dinka Zlatarića ne vidi G. Torbarina nikakvih tragova klasične literature; one su nastale, kao i pjesme Ramjine, pod uplivom Petrarke, Bemba, i Ariosta, Svoje faktično poznaуапје бтбКке i rimske literature ograničio je Zlatarić na priJevode. Ali kao da se je G, Torbarina, u epilogu svoje radnje, prepao posljedica svojih konstatacija, On tvrdi, da su knjiŽevni istorici griješili u dva pravca: oni su ili precjenjivali ili potcjenjivali dubrovačku književnost, U prvu kategoriju idu oni koji ne poznaju (а апзки književnost, te su mnoga djela uzimali kao originalna, što ona u stvari nijesu; u drugu grupu idu oni koji površno poznaju falijansku književnost, te poriču

204