Nova Evropa

Trud i trošak oko organizovanja ove odlične izložbe mora da su bili veliki, pa ibi bilo šteta i grehota ako je publika me bi posetila u što većem broju,

Јафоба dana, 12. aprila, i sutradan, 13, aprila, pojavila su se onda dva prikaza Izložbe, u dva velika londonska lista, od dvojice starih poznanika i poznatih umetničkih kritičara, Koji govore sa većim poznavanjem slvari nedo njihovi drugovi u »Tajmsu« i »Morning Posteu: u »Mančester Garm dijen«-u napisao je članak sam londonski urednik lista Džems Bon (James Bone), uz tri velike reprodukcije Meštrovićevih skulptura (»Marulića«, »Mikelangjela«, i »Madone s detetom«) {[otštampano u celini, i sa slikama, 18, marta u »Manchester Guardian Weekly«); a u »Observer«-u, pod naslovom »Jugoslovenska umeinost na Milbanku« mapisao je svoj izveštaj s Izložbe stalni umetnički kritik ovog odličnog nedeljnog lista D. G. Konodi (Konody). Ovaj poslednji, na početku svoga članka, poziva »sve koji prate razne manilestacije naci-. jonalne umetnosti«, da posete ovu Izložbu, ističući teške prilike koje su stolećima sprečavale Jugoslovene da dadu punog izražaja tvoračkim sposobnostima i estetičkoj osetljivosti duboko ukorenjenim u njihovim dušama; pa kaže:

,.. (Ота зи га зуоје uzore i za svoj razvitak u tom pogledu morali da se obrate na srećnije zemlje Centralne i Zapadne Evrope, te da dobiju uputstva iz umetničkih središta Nemačke i Pariza. Stoga je sasvim prirodno, da se na ovoj Izložbi susrećemo s delima koja na prvi pošled izgledaju naprosto Као da su proizvodi pariskih akademija i umetničkih škola; ali se pri bližem ispitivanju otkriva, pod ovim gornjim površnim slojem, mentalitet i osećajnost sasvim druge vrste, — seta i lirizam, pa i bojažljivost, koji se iznenada pretvaraju u nesavladljivu prirodnu snagu,

»Polu-akt« Vladimira Becića vrlo je znalački naslikan, tretiran na jednostavan i neposredan način; a takva je i Mujadžićeva »Muslimanka s krčagom«, koja je složenija u kompoziciji i vrlo Мпа u svojim tamnim bojama, Krste Hegedušića prizori sa sela puni su života, i naslikani sa smislom za humor koji potseća na Petra Brajgla. Ivan Tabaković, Ljubo Babić, Jure Plančić, te Branko i Sava Popovići, svaki ma svoj mačin, zanimljivi su i svake hvale vredni slikari,

Ali se umetnički duh Jugoslovena očituje najbolje u vajarstvu. Ivana Meštrovića, koji je već odavna stekao univerzalnu slavu, i koji je mesumnjivo jedam od majvećih živih skulptora, nije potrebno tek predstavljati i tumačiti, Njegova uzvišena veština i majstorska snaga u izražavanju, bilo lirskom bilo dramatskom, realističkom ili simbolističkom, zastupljene su i na ovoj Izložbi ma način dostojan njegove velike reputacije. Ali i drugi manje poznati vajari ovde svedoče, da je vajarstvo prava velika narodna umetnost Jugoslavije, Tome Rosandića dva »Ecce homo«, duga, u harmoničnim linijama, sa

216