Nova Evropa

(sa »Novim Vinodolom«), Gjuro Tiljak {u jednoj maloj mrtvoj prirodi, sa wstarim cipelama), M. Tartalja (sa »Mladim diplomatom«), Petar Dobrović (sa »Portretom devojke«), i Jovan Bijelić {sa »Aktom«); medju crtežima, Omera Mujadžića »Žetva«,,,

Posle ovih prikaza, donosili su izveštaje i mnogi drugi londonski listovi, prvo dnevnici i tjednici, a onda i časopisi i umetničke revije, Spomenućemo važnije, a zastati malo samo kod poznatijih prikazivač4 ili zanimljivijih sudova. Popularna »lstiпа« (»Тгић«, од 16, aprila) ponavlja — drugim rečima što su drugi pre nje rekli: -

.,. Ovde čovek oseća, da se interesovanje i privlačnost imaju pripisati više svežini samog predmeta, čudnovatosti lHrzičkog lipa i rasnog izražavanja nego lumelničkim svojstvima koja bi dolazila do izraza, Meštrović, vajar, koji je već prilično poznat kod nas, najvažnija je ličnost; ali su i više drugih skulptora interesanini, osobito u pogledu upotrebe materijala, — te cela Izložba privlači kao uvod u upoznavanje jedne strane zemlje,

Aprila 22, javlja se »jedna žena iz ЈотКбајга и Гопдопи« (sa inicijalima P, C.) u »Jorkšajrskoj Pošti«, sa dopisom »,Seeing the Lights' at a London Art Exhibition«, koji počinje ovim rečima:

Rekoše mi, kad sam pošla od kuće, da nipošto ne smem propustiti da vidim Češkoslovačku Izložbu u Tet-galeriji, »Vi tako volite skulpturu«, rekoše mi, »i slikarstvo, a onaj čovek na radiju prošle noći kazao je, da je to nešto čudestveno«, Da, išli su još i dalje, pa su rekli, da je to verovatno nešto sasvim :drugšgo nego Burdel ili Moriso (koje sam zadnji put bila videla). I tako je i bilo, Odista je bilo tako...

I dalje u tom tonu, poluozbiljnom, opisuje se poseta izložbi, »koja je, u stvari, bila jugoslovenska a ne češkoslovačka«, i u kojoj se ljubiteljci umetnosti iz provincije najbolje svidela Rosandićeva »Vestalka«: »vitka, uzorita, izrezana u drvu, kao neki glas iz starogrčkih vremena ,..« Nas, medjutim, više nedo njen dopis, interesuje ovde onaj glas na radiju koji je tako hvalio jugoslovensku umetnost. Srećom, taj »čovek na radiju« nije bio niko drugi do G. Id (H. S. Ede), pomoćnik upravnika Etkena u Tet-galeriji, i uz njega najzaslužniji za raspored i uredjenje Izložbe; on nam je dao i prepis svoša predavanja, s ovlaštenjem da da možemo objaviti. Iz tođ njegova predavanja na londonskom radiju, koje je održano na dan otvaranja Izložbe, vadimo sledeća mesta:

Želim danas da vam govorim malo o Jugoslovenskoj Izložbi koja je sada otvorena u iNacijonalnoj Galeriji Britanske Umetnosti, inače bolje poznatoj pod imenom PTet-galerija., To je jedna vrlo značajna izložba, jer nesamo da je prva kolektivna izložba jugoslovenske umet-

218