Nova Evropa

vizamtijska umetnost; ı mada Meštrović možda duguje svoj duhovnoreligijozni stil Pravoslavmoj Crkvi (!), tehnički je on najviše naučio onih fodma u Beču, studirajući stare Grke, a verovatno i romanske i kineske mačine crtamja.

Da je Meštrović m suštini i pivemstveno crtač reli jasno je iz svega što dodime: on, u stvari, nikada me zamisli svoju skulpturu u tri ·dimemzije, kako to čine recimo Majol ili Dobson, Мјебоуа зи Феја 50tovo uvek izvedena tako da ih treba posmatrati s jedme tačke gledišta. Zar to nije očigledno jasno kod pozlaćena brončamog portreta Sospodje Banac, koji je dubok reli bez pozadime, Ali to isto važi i za njegove na izgled temeljne i trodimenzijonalne radove, kao što je »Mojsije«, Код Којеба роду тића гшка me bi imala smisla ako se me posmatra u tačno odredjenu odnosu prema ам,

Drugo jedno Meštrovićevo svojstvo, koje ima veze s njegovom strašću za relif, sastoji se u njegovoj sklomosti ka limearnom ritmu: mesto da modeluje svoje draperije, on ih povlači — često u sasvim oštrim i izrazitim opštim crtama, To je i Jedna od osobma Rosandićevih, koji medjutim ima više plastičnog smisla mego Meštrović, dovodeći ga do izraza u spiralnim zavojima koje rado daje svojim telesima, 1 Meštrovićevi učenici nasledili su ovo uživanje u linijama, osobito Loboda, čiji je rad »Majka i dete« veoma uspeo, бтасјолап Као crtež i pum mežŽnosti (koja Meštroviću ne zadaje baš brige), tako da se u tom pogledu više približuje delikatnijem Rosandiću i njegovoj »Vestalli«, Slike su mnogo mamjeg značaja od skulptura, U mjima se ogledaju raznovrsni pravci. i mnoge tradicije, ali nedovoljno asimilovani, i pouzdano merazvijajući ве u macijonalan wstil kakav vidimo kod уаiarstva, Možda je ponajoriginalniji medju svima Ivam Tabaković, čije »Veselo društvo« i »Svadja« odišu oporim i veselim humorom koji ih odvaja jasno od njihovih ostalih nešto bojažljivih i uzdržljivih drugova,

Pred kraj Izložbe u Tet-daleriji, početkom juna 1930, posvetio je i umetnički ilustrovani list »A pollo« nekoliko svojih velikih strana ma lepoj glatkoj hartiji jugoslovenskoj umetnosti, donesavši ujedno pet reprodukcija slika Meštrovićevih skulptura (i to, na čitavoj strani »Sećanje«, u novoj verziji, sa produženim i završenim rukama i nogama; i kao poseban umetnički dodatak »Mojsija«, te »Devojku s gitarom«, i oba relifa u drvu: »Samarićanku« i »Blagovesti«), uz poduži članak Kinetona Parkes-a »Ivan Meštrović i Jugoslovenska Izložba«, Spominjući ranije Meštrovićeve izložbe u Londonu, za vreme Rata, i njegov »znatni uticaj na britansku skulpturu«, ovaj naš stari znanac želi naročito da zabeleži napredak u Meštrovićevoj umetnosti, i u jugoslovenskom vajarstvu uopšte, za koje kaže da je »dvojaka umetnost: rezbarska i modelerska«, te koja kao takova znači »otkrovenje plastičkih i gliptičkih instinkata jedne nacije, nacije koja doduše nije mlada, ali je mlada u izražavanju sa-

226