Nova Evropa

Ipak је rukopis Rimskih Ејешта, бовоу ха štampu krajem 1790, ostao još koju godinu u ladici, po savetu Herderovu (vidi pismo Knebelu, od 1, januara 1791: »Die Biichlem Elegien und Epigramme habe ich auch so ziemlich gefaltet und gelegt, Auch war ich nicht abgeneigdt die ersten herauszugeben, Herder widerrieth mirs und ich habe blindliimgs gSefolgt«) i Herco8a Karla Avgusta {ovaj piše Šileru, 9, jula 1795: »Die Elegien hatten mir sehr wohl gefallen, da sie mir der Author vorlasz oder hererzahlte; mdeszem glaubte ich immer er wirde sie moch etwas Небеп |азхеп, еће ег је Offemtlich erschemen liesp,,,.«, it u pismu Gospodje Šfajn Loti Šiler, od 7, movwembra 1794; »Er (Goethe) wollte sie vor emigem Jahrem drucken lassen, der Herzog widerrteth's ihm aber«), I kad se onda Gete odlučio bio da ih pošalje Šileru, ovaj je Još uvek oklevao s objavljivanjem, predlažući neke izmene 1 izostavikcc, kako še to lepo vidi iz njihove prepiske, Oko polovine septembra 1794 Gete je čitao Šileru Elegije, a poslao mu je rukopis 26, oktobra; 18, maja 1795 piše Šiler, da još uvek ima vremena za »napomene«, »što zacelo ne bi bilo suvišno«, A kad su onda Elegije, u sred leta 1795 {početkom jula), ugledale sveta u »Horama«, semzacija Je bila — kao što se moglo iščekivati — potpuna,

Rimske Elegije značile su, svakako, novu epohu u Geteovu pesničkom stvaranju, i naravno — što je kod ovog pesnika još mnogo važnije — nov odsek u Geteovu životu. Kao sve što je pisao, a možda i više nedo ostalo, Gete je Elegije proživeo, tojest napisao je ono što je doživeo ı dok je doživljavao; u ovom slučaju, njegova bliža okolina u Vajmaru, i njegovi poznanici i prijatelji po Nemačkoj i Švajcarskoj, mogli su iz njegovih stihova razabrati, do u intimne pojedinosti, šta se s njime i u njemu desilo i dešava, lakše i bolje nego iz kakvih bilo privatnih izvora i prijateljskih saopštenj4, Ali, pre nego što predjemo na biografsko-ljubavnu podlogu ovih stihova u antičkom metru, da zabeležimo još ukratko odjeke što ih je, u užim i širim krugovima, izazvalo objavljivanje Rimskih Elegija, Iz njih se jasno razalbire mesamo slika tadašnjeg Getea u očima i glavama. njegovih savremenikA, već i duh u Nemačkoj onoga doba, koje je bilo doba pred Francusku Revoluciju,

Najvažnije i majmerođavnije, naravno, bilo je mišljenje Šilerovo, koje je prevagnulo mad Herderovim već samom odlukom da Elegije treba objaviti, i to u »Horama«, Ova је odluka pala očigledno onog septembarskog dama godine 1794 u Jemi, kada su Gete i Šiler ostali zajedno gotovo dvanaest punih časova: »Ich brimge die meiste Zett mit Gothen 271... Vor emigem Tagem warem wir vom halb 12 bisz Nachts um 11 ununferbrochem beysammen, — er las mir seme Elegien ,,.« piše Šiler svojoj žemi (20, septembra 1794), i odmah madove-

251